Držanje mačke i propisi za nju_Uklanjanje stidnih dlaka_Post za iskup

DRŽANJE MAČKE I PROPISI VEZANI ZA NJU

Pitanje: Esselamu alejkum. Da li činim grijeh ako držim mačku kao kućnog ljubimca? To je mačka čiji su stari vlasnici moje komšije koji više nisu mogli da se skrbe o njoj, pa su je odlučili ostaviti vani. Bilo mi je žao mace koja nije navikla biti vani među autima pa sam je, uz saglasnot ostalih članova porodice, uzela i sada je ona u našem stanu. Prema onome što sam pročitala, čini mi se da nema šerijatske prepreke za držanje mačke u kući. Ali neki su mi ljudi rekli da bi bilo sevapnije pustiti je vani. Mi se dobro brinemo o njoj, hranimo je, ima i svoj prostor za obavljanje nužde. Da li je bolje to ili da je pustimo vani? Ponavljam da ova mačka nikad nije boravila sama na ulici.Unaprijed se zahvaljujem.

Odgovor:  Alejkumusselam. Nema nikakve smetnje sa strane Šerijata u držanju mačke u kući jer je po većini učenjaka ovog Ummeta, hanefija, malikija, šafija i hanabila, mačka čista životinja. Dokaz za to je hadis od Ebu Katade, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o mački rekao: “Ona nije nečista, zaista je ona od onih koji su stalno među vama”. (Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže i Ibn Huzejme, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Ibn Huzejme i ostali) Neki hanefijski učenjaci, poput Tahavije, smatraju da je mačka nečista životinja zbog nečistoće njenog mesa.

Takođe, islamski pravnici navode da je sur mačke (ono što ostane od vode nakon što ga mačka konzumira) čist, dozvoljeno ga je piti i uzeti abdest od njega. A dokazuju to sa postupkom ashaba Ebu Katade, radijallahu anhu, koji prenosi gornji hadis, a povod toga je bio što mu je žena donijela vodu da abdesti pa je on tu vodu dao mački a na začuđenost svoje žene je naveo gore spomenute riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Oko prodaje i kupovine mačke islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje. Većina učenjaka od hanefija, malikija, šafija i hanabila smatra da je to dozvoljeno jer je ona čista, bude u nečijem vlasništvu, korisna je i ispunjava sve šarte za dozvoljenu trgovinu. Dok je grupa učenjaka među kojima su Ebu Hurejre, Mudžahid, Tavus, mišljenje kod malikija i rivajet kod Ahmeda, na stavu da je mekruh prodavati i kupovati mačku. Argumentiraju to sa hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem je upitan Džabir, radijallahu anhu, o prodaji psa i mačke pa je rekao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to pokudio. Dok imamo treću skupinu učenjaka koji smatraju da je haram prodavati i kupovati mačku. Oni uzimaju za dokaz malo prije spomenuti hadis od Džabira, radijallahu anhu, kao i drugi hadis od Džabira, radijallahu anhu, u kojem kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio prodaju psa i mačke. Ovaj hadis bilježi Ebu Davud i Tirmizi a u njegovom senedu ima slabosti zbog Ibn Lehie, s tim da ovaj hadis podupiru mnogi drugi rivajeti te ga zbog toga šejh Albani i Šuajb Arnaut ocjenjuju vjerodostojnim što je i ispravno. Prema tome, ispravno je da nije dozvoljeno kupovati i prodavati mačku.

Takođe, nije dozvoljeno ubiti mačku, osim ako napadne čovjeka i ne može se drugačije odbraniti od nje osim da je ubije. Da je nije dozvoljeno ubiti ukazuje hadis mutefekun alejhi, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kažnjena je žena zbog mačke, jer je nije nahranila kada ju je već zatvorila, niti ju je pustila da jede životinje sa površine zemlje”. Ovaj hadis upućuje da je dozvoljeno držati mačku zatvorenu u kavezu pod uslovom da se redovno hrani i ne pati. A s obzirom da je žena kažnjena zbog zatvaranja mačke bez hrane što ju je odvelo u smrt, jasno ukazuje da mačku nije dozvoljeno ubiti.

Po većini učenjaka sve četiri mezheba nije dozvoljeno jedenje mesa mačke jer mačka potpada pod vrstu životinja koje imaju očnjake, a došlo je u hadisu koji bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka zvijer koja ima očnjake njeno jedenje je haram”. Ve billahi tevfik.
_____________________________________

UKLANJANJE STIDNIH DLAKA

Pitanje: Esselamu alejkum. Da li mora jedna mlada osoba (muško ili žensko) koje je u pubertetu da otkloni dlake ispod pazuha i intimnim mjestima?

Odgovor:  Alejkumusselam. Ibret je u pojavi dlaka, kome izrastu dlake na tim mjestima, svejedno bio on mlad ili star, muško ili žensko, u pubertetu ili senilan, obavezan je da u roku od 40 dana, kako je došlo u hadisu kod Muslima od Enesa, radijallahu anhu, makar jednom otkloni dlake, a najbolje je da to radi svake sedmice prilikom kupanja.

Naime, bilježi Muslim od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: “Određeno nam je da ne ostavljamo više od četrdeset noći kraćenje brkova, podrezivanje noktiju, otklanjanje dlaka ispod pazuha i oko stidnih mjesta”. (Muslim 258, Ebu Davud 42, Tirmizi 2758, Nesai 1/15, Ibn Madže 295 i Ahmed 3/122) A za onoga koji to ne čini više od 40 noći da li je time čini haram ili samo mekruh djelo (pokuđeno) dva su stava učenjaka. A učenjaci su složni da to suprotno uputi Islama i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ve billahi tevfik.
______________________________

POST ZA ISKUP (KEFARET)

Pitanje: Esselamu alejkum. Na što se odnosi odredba da je potrebno postiti 2 mjeseca kefareta za namjerno prekinuti post? Ovo vas pitam jer mi je prijatelj to spomenuo kao slučaj koji se njemu dogodio – trebao je dati krv nekome u bolnici za vrijeme Ramazana, međutim jedan naš poznati daija mu je rekao da je bolje da ne daje ako nije baš nužno i spomenuo je ovo da je potrebno napostiti 2 mjeseca posta kefareta?

Odgovor:  Alejkumusselam. Onaj ko u danu Ramazana, ko nije musafir niti bolestan, namjerno polno opći sa svojom ženom učinio je veliki grijeh, dužan je da naposti taj dan i da izvrši kefaret koji se sastoji da uradi jednu od tri stvari: oslobađanja roba (a pošto ih danas nema ovo se ne može ni izvršiti), ili uzastopnog posta dva hidžretska mjeseca ili hranjenja 60 siromaha. Ovaj kefaret (otkup) je došao u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija, Muslim i ostali, ali samo za polno općenje. Šafije i hanabile su na tome da se ovaj kefaret čini samo za polno općenje jer je dokaz došao samo za to. Dok su malikije i većina hanefija na tome da se ovaj kefaret kijasom (analogijom) propisuje i na onog ko se namjerno omrsi u danu Ramazana jelom i pićem. Ispravniji stav je ono na čemu su šafije i hanabile, tj. da se kefaret uzastopnog posta dva hidžretska mjeseca (ili hranjenja 60 siromaha) odnosi samo na onog ko polno opći u danu Ramazana jer dokaz samo za to postoji. Nije mi poznato da je neko od učenjaka rekao da se zbog davanja krvi u danu Ramazana treba izvršti ovaj kefaret.

Sa druge strane, pitanje kvarenja posta zbog izlaska (davanja) krvi je ono oko čega učenjaci imaju podijeljen stav. Hanabile su na tome da to kvari post zbog hadisa: “Omrsio je se onaj koji čini hidžamu i onaj kome se čini” (Ebu Davud i Ibn Madže, a hadis je ocijenjen vjerodostojnim od strane muhaddisa). Jer onaj kome se čini hidžama izvadi mu se krv.

Većina ostalih učenjaka, od kojih su i tri mezheba: hanefije, malikije i šafije, su na tome da hidžama (a time i izlazak krvi iz tijela) ne kvari post. Ovaj stav je i ispravan zbog sljedećih dokaza:

1- Hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu u kojem je došlo je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, urađena hidžama a postio je i urađena mu je hidžama a bio je muhrim (tj. zanijetio obrede Hadždža i Umre). Dovoljan je ovaj dokaz da presudi po ovom pitanju.

2- Hadis od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, u kojem on kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, dao olakšicu postaču u poljupcu (njegove žene) i hidžami. Bilježe ga Darekutni i Ibn Huzejme a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim. Ovaj hadis ukazuje da je hadis sa kojim hanabile dokazuju svoj stav “Omrsio je se onaj koji čini hidžamu i onaj kome se čini” derogiran, jer davanje olakšice dolazi nakon zabrane. Na tome da je ovaj hadis derogiran je većina učenjaka.

3- Predaja od Enesa, radijallahu anhu, koja govori zašto je činjenje hidžame bilo mekruh (pokuđeno), tj. zbog tjelesne slabosti koju uzrokuje. Upitan je Enes, radijallahu anhu, da li su oni činjenje hidžame od strane postača smatrali pokuđenom? Odgovorio je: “Ne, nego samo sbog slabosti (koju ona uzrokuje)”. Ovo bilježi Buharija u svom Sahihu.

4- Hadis kojeg bilježe Darekutni i Bejheki sa pouzdanim ravijama da je Enes, radijallahu anhu, rekao: “U početku je postaču hidžama bila pokuđena, Džaferu ibn ebi Talibu, radijallahu anhu, je urađena hidžama a postio je, pa je pored njega naišao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem i rekao: “Omrsili su se ova dvojica (Džafer i onaj koji mu je radio hidžamu)”, zatim je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije toga dao olakšicu u hidžami”.

Nema sumnje da ovi dokazi potvrđuju ispravnost onoga na čemu je većina učenjaka, tj. da hidžama a time i davanje krvi ne kvare post. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić