Snovi jedne muslimanke

Ibrahim je bio druga godina fakulteta. Bio je poznat po čestitosti i bogobojaznosti. Najviše je pazio na sabah namaz, obavljao ga je redovno u džematu a poslije sabaha je sjedio sve do izlaska sunca i učio Kur’an. Bio je veoma zgodan i lijep, djevojke na fakultetu su mu često slale ljubavna pisma i poruke, ali i pored svih iskušenja koje je sa sobom nosio fakultet, Ibrahim je uspijevao uz Allahovu pomoć da odolijeva svim „napadima“ koji su se zvali: grijeh i strast.

Bio je od onih koji su se čvrsto i iskreno držali Kur’ana i Sunneta, to je pokazivao svojim djelima, riječima ali i izgledom. Dok je studirao, Ibrahim je kao privremeni posao našao jednu malu trgovinu u kojoj će prodavati obuću. Nije imao baš slobodnog vremena, nakon predavanja žurio je u radnju a nakon posla žurio je kući i tako svaki dan.

Jednog dana u radnju mu dođe jedan od njegovih prijatelja koji je bio iz plemena (porodice) Ez-Zijat i reče:“Ibrahime, vidio sam jedan čudan san vezan za tebe.“ Ibrahim nestrpljivo reče:“Pričaj, šta si sanjao?“ On mu odgovori:“ Sanjam tebe na jednom lijepom mjestu, oko tebe zelenilo i divne ruže a pored tebe sa tvoje desne ruke neka žena. Kada sam te upitao ko je ta žena, ti si mi rekao da je to tvoja supruga.“

Ibrahim se nasmija i reče:“Hajr si vidio inshaAllah.“

Prošlo je određeno vrijeme nakon toga. Dok je Ibrahim bio u radnji ušao je čovjek i sa njim tri ženske osobe. Nakon što ih je Ibrahim selamio, imao je osjećaj da je tog čovjek a već negdje viđao. Kad se bolje zagledao, vidio je da je to ustvari njegov učitelj koji ga ja učio kad je on bio prvi razred. On je takođe bio iz porodice Ez-Zijat. Nije mu Ibrahim ništa spominjao, ali dok su izlazili iz radnje, zadnja djevojka koja je izašla, okrenula se prema Ibrahimu a glas mu je na uho rekao:“Ovo ti je Ibrahime žena.“

Odmah je nazvao svog prijatelja koji mu je neki dan ispričao onaj san da mu se raspita o tom čovjeku jer su obadvojica iz istog plemena, gdje bude jer bi on zaprosio jednu od njegovih kćerki. Prijatelj mu reče:“Kako da je zaprosiš kada ga dobro i ne poznaješ a ni on tebe?“ Ibrahim mu odgovori:“Samo mi ga nazovi i tako mu reci, osjetio sam pored njega neku smirenost“.

Ibrahimov prijatelj je nazvao ovog čovjeka te mu spomenuo Ibrahima iz radnje od kojeg je kupi cipele. Čovjek se iznenadi pa upita:“Da mu nisam nešto učinio nažao ili ostao dužan?“ „Ma ne, niste“ – reče Ibrahimov prijatelj,, nego on pita da dođe kod vas i da zaprosi vašu jednu kćerku.“ Čovjek je bio iznenađen. Tražio je od njega da mu malo Ibrahima opiše. Opisao ga je nako kakav jeste, vjera, ahlak, bogobojaznost i da nije baš imučan. Čovjek je pristao, rekao je da Ibrahim može da dođe.

Kad je Ibrahim čuo da može ih posjetiti, bio je jako radostan a i uzbuđen. Međutim dok je se Ibrahim spremao da posjeti tog čovjeka, počeo je da se pomalo brine: šta ako budu tražili veliki mehr (jer inače u arapskim držvama vjenčani darovi su ogormni), šta ako bude tražila namješten stan, šta ako…a ja ništa od toga ne posjedujem. Ipak se odlučio te pokucao na vrata njenog oca. Dočekao ga je prijatan osmijeh i dobrodošlica.

Šta mislite šta je njen otac prvo pitao Ibrahima? Možda koliko je obrazovan, koliko ima novca, kakvo mu je porijeklo? Ne, ništa od toga, prvo pitanje nakon što je Ibrahim sjeo bilo je: “Kako stojiš sa namazom, jel redovno klanjaš i koliko klanjaš u džematu, te kakav imaš odnos prema roditeljima svojim?“

Ibrahim mu je kratko odgovorio:“Radim samo ono čime nas je Allah zadužio i što nam je naredio.“ Otac se nasmiješi i reče: “Moja kćerka ide na fakultet, pa je moram pitati, ako se složi ja ću te obavijestiti.“

Prošle su i sedmice, njen otac mu nije ništa javljao. U srijedu ujutro, majka mu reče kako je svadba njegovog brata sutra, pa treba da bude. Znao je Ibrahim kakva će to svadba da bude, biće muzike, mješanja muškaraca i žena, plesa…tu noć je razgovarao sa svojim bratom:“Brate, ne dozvoli da prvi dan svoje sreće izazivaš Allahovu srdžbu, zar da uđeš u brak sa tolikim haramima, e moj brate..“

Sutradan, Ibrahim je ostao u svojoj radnji, bilo ga je strah i stid Allaha da bude na takvom mjestu gdje se krše Allahove granice. Ostao je Ibrahim kasno u noć u svojoj radnji, čekao je da se svadba završi. Sva su se svjetla pogasila u gradu i na pijaci, Ibrahim je u radnji učio Kur’an. Zazvoni telefon, bio je to njen otac. Kada mu ej Ibrahim rekao da je još u radnji, iznenadio se. Rekao mu je da sačeka jer želi da ga vidi. Nakon nekog vremena stajao je njen otac na vratima u u ruci je držao sahan halve.

Kad ga je počastio, njen otac reče: “Dođi ti i tvoja porodica, pa ako sve bude u redu, neka tako i ostane, na hajr ako Bog da.“ Ibrahim je obavijestio roditelje koji nisu ništa znali, kada im je sve ispričao, oni su mu dali svoj pristanak te sa njim otišli kod njenih roditelja.

Kad su počeli da razgovaraju, njen otac reče: “Vi znate da djevojka ima pravo da traži određene stvari od svog budućeg muža, moja kćerka je pjesnikinja, pa želi da mu pokloni jednu kasidu.“ Tada je djevojka ušla među njih i pročitala kasidu koja se zvala „Snovi jedne muslimanke“ u kojoj se gvori o namazu, džamiji, ibadetu, sreći, ljubavi, Allahovom zadovoljstvu, pokornosti….

Dogovor je sklopljen, vjeridba se obavila a mehr je bio jednocifreni broj..bila je skromna, jer je znala za hadis u kojem je Poslanik, savs rekao: “Žene što je manjeg mehra, većeg je bereketa.“

Sada je Ibrahim presretan čovjek, ima predivan brak i predivne dvoje djece..a nebi toga bilo da ga Allah, s.w.t. nije počastio hairli ženom.

Ebu Bilal