Kako umiru meleki

Pitanje: Kako umiru meleki? Čitao sam u djelu „Vrtovi va’iza i bašče slušatelja“ od Ibnu-l-Dževzija opis umiranja četverice poznatijih odabranijih meleka: Israfila, Mikaila, Džibrila i Meleka smrti, pa da li na takav način umiru svi meleki?

Odgovor: Sva hvala pripada samo Allahu, neka su salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu porodicu i sve ashabe!

Meleki, kao i sva druga stvorenja, umiru, smrt im je propisana i određena. Na to ukazuju, kako kažu Kurtubi i Ibnu Hadžer, riječi Uzvišenog Allaha: „Sve će propasti osim Njegova lica!“ (Prijevod značenja El-Kasas, 88.)

El-Munavi, rahimehullahu te’ala, u Fejdu-l-Kadiru kaže: „Što se tiče meleka, oni umiru. Na to ukazuju jasni šerijatski tekstovi kao i jednoglasno mišljenje učenjaka. Uzimanjem njihovih duša zadužen je Melek smrti koji će također umrijeti a za uzimanje njegove duše neće biti zadužen neki drugi melek.“

Nije isključeno ni da meleki doživljavaju smrtne muke kao i ostala stvorenja, jer se u šerijatskim tekstovima spominje općenito da smrt ima svoje muke.

Tako, Uzvišeni Allah kaže: „I doista je istina da će smrtne muke nastupiti!“ (Prijevod značenja Kaf, 19.)

Buharija bilježi u svome sahihu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „La ilahe illallah! Uistinu, smrt ima svoje posebne muke!“

Hakim u Mustedreku bilježi od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: „Gledala sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pred smrt. Pored njega se nalazila posuda s vodom. Stavljao bi svoju ruku u posudu, zatim bi njome brisao svoje čelo i govorio: ‘Allahu moj, pomozi me u smrtnim mukama!‘“ (Hakim je hadis ocijenio vjerodostojnimi s njim se složio Zehebi.)

Što se tiče Ibnu-l-Dževzijevih, rahimehullahu te’ala, navoda o načinu smrti četverice meleka, o tome ne postoje jasni vjerodostojni tekstovi, već se spominju eseri slabih lanaca prenosilaca kako kaže El-Bejheki, rahimehullahu te’ala, u Šu’abu-l-imanu i Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, u djelu El-Bidaje ve-n-Nihaje.

Međutim, ono što je najbitnije u ovome svemu, jeste da shvatimo da će sva stvorenja pomrijeti pa i mi, pa je stoga na nama da se pripremamo za te trenutke, da, što je moguće više svoje vrijeme ispunim dobrim djelima, da ustrajavamo na njima sve dok ne sretnemo svoga Gospodara i On bude zadovoljan nama.

Ovo kažem, a Uzvišeni Allah najbolje zna.

Mr. Hajrudin Ahmetović