Tri nova pitanja i odgovora

1. Da li mi je primljena tevba (pokajanje)

Pitanje: Selam alejkum, ucinila sam neke grijehe zbog kojih sam se pokajala, tj. ucinila tebvu, zaista iskreno. Svaki dan sam skoro plakala i trazila oprost za sve pogresno ucinjeno. I jedno vrijeme mi se ucinilo da je najgore proslo i da mi je oprosteno, ali sada mi se taj osjecaj griznje savjesti ponovno vratio i osjecam…

ogromnu prazninu zbog toga, zaista slomljena sam. Sada me zanima, kako bih mogla znati da li je Tevba primljena i sto bih jos trebala ciniti? Neka Vas Allah nagradi!

Odgovor:

Pokajanje i tevba je nešto što Allaha dž.š., raduje, i što voli i što mu je drago, shodno predaji: „Allah se više obraduje pokajanju Njegovog roba, nego što bi se neko od vas obradovao pronalasku svoje izgubljene deve u pustinji bez vode i plodova!“

Brojne su predaje koje govore o vrijednosti tevbe i pokajanja Allahu dž.š., poput:

Enes bin Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.a., rekao: “Allah, dž.š., rekao je (u hadis-i kudsijji): – Čovječe, sve dok Me moliš i Mojoj milosti se nadaš opraštat ću ti grijehe koje si počinio i neću im pridavati važnost. Čovječe, kada bi imao grijeha koliko ima oblaka na nebu, a nakon toga Me zamolio da ti oprostim, Ja bih ti oprostio i ne bi im nikakvu važnost pridao. Čovječe, kada bi došao pred Mene sa grijesima velikim poput Zemlje, a nisi Mi pripisivao druga, Ja bih te obasuo sa isto toliko oprosta.” (Ahmed, 20961)

„Zaista Allah dž.š., drži Svoju ruku ispruženu tokom cijele noći, primajući pokajanje onih koji su griješili danju, a danju pruža ruku, primajući pokajanja onih koji su griješili noću, sve dok sunce ne izađe sa zapada (kao jedan od predznaka Sudnjeg dana).“

„Ko se pokaje prije nego što sunce izađe sa zapada, Allah će primiti njegovo pokajanje.“

„Zaista Allah prima pokajanje Svoga roba, sve dok mu duša ne dođe do grla!“

„Doista neki rob počini grijeh pa kaže: “Bože oprosti mi grijehe jer samo Ti grijehe opraštaš“. Nakon toga opet počini grijeh pa kaže: “Bozže oprosti mi grijehe jer samo Ti grijehe opraštaš“ – nakon toga on opet počini grijeh pa kaže: “Boze oprosti mi grijehe jer samo Ti grijehe oprastas !“ Onda Allah Svemilosni rekne: “Moj rob zna da ima Gospodara Koji kažnjava zbog grijeha i Koji grijehe prašta pa neka čini sto zeli.“

„Svi ste vi griješnici a najbolji griješnici jesu oni koji se kaju!“

„Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, da ne grijesite, pobojao bih se za vas nečeg što je gore i teže od griješenja. To je samoljublje i egoizam.“

“O robovi Moji, vi grijesite i nocu i danju, a Ja grijehe prastam i na njih se ne obazirem. Zato Me za oprost molite i Ja ću vam ga podarit.“

Gubljenje nade u Allahovu dž.š., milost i njegov oprost je jedan od velikih grijeha kojeg čovjek može počiniti ! Allah dž.š., to zabranjuje riječima : «Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta milostiv je.” (Ez-Zumer, 53)

Pogledaj kako im se Allah dž.š., obraća riječima: “O robovi Moji” – kako bi im srca raznježio i duše razveselio. Posebno su istaknuti oni koji su “mjeru prevrsili” – “ellezine esrefu“, jer su oni učinili jako mnogo loših djela i prijestupa. Ako se na ovaj nacin Uzviseni obraća onima koji su prekomjerno grijesili, sta je onda sa drugima ? Njima Svemilosni zabranjuje ocaj i gubljenje nade u oprost, te ih obavjestava kako ce On oprostiti sve grijehe onome ko se pokaje, i velike i male, ozbiljne i bezazlene. Potom se Allah dž.š., opisao određenim atributima koji upućuju na savršenstvo Njegovih osobina, a to su da On “mnogo prasta i On je milostiv”.

Trebamo biti sretni i radosni zbog Njegovih rijeci:

“I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima prastaju – a Allah voli one koji dobra djela cine: i za one koji se, kad grijeh pocine ili kad se prema sebi ogrijese, Allaha sjete i oprost za grijehe zamole – a ko ce oprostiti grijehe ako ne Allah ? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih ceka nagrada – oprost od Gospodara njihova i dzennetske basce, kroz koje ce rijeke teci, u kojima ce vjecno ostati, a divne li nagrade za ne koji budu tako postupili“! ( Alu Imran, 133 – 137.)

Trebamo biti sretni i zbog rijeci:

“Onaj ko kakvo zlo ucini ili se prema sebi ogrijesi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naci ce da Allah prasta i da je milostiv.” (En-Nisa, 110.)

“Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi cemo preci preko manjih ispada vasih i uvest cemo vas u divno mjesto.” (En-Nisa, 31.)

“A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naredjenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogrijesili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv“. (En-Nisa, 64.)

“Ja cu sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela cini, i koji zatim na Pravom putu istraje.” (Ta-Ha, 82.)

Da li ti je tevba primljena ili nije – znaćemo po ovome ajetu: «Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na pravom putu istraje.» (Suretu Ta Ha, 82.)

Istikamet i ustrajnost na pravome putu je znak toga da je tevba jednog čovjeka primljena!
_________________________________________

2. Problem sam jer pratim sunnet

Pitanje:

Selam alejkum!

Imam devojku koju puno volim, ona je meni daleko ali planiram je ozeniti i ako nas tolika daljina deli, ona studira i moram je cekati godinu dana, meni to nije problem, nego sam ja problem njenim roditeljima, zato sto ja pratim sunnet poslanika, saws… Njeni roditelji nisu u veri i misle da sam neka sekta. I sad je problem ne znam dali ce me njeni roditelji i porodica prihvatiti… Ne znam dali ce me odbiti njen otac jer je on njen staratelj. Ako me odbije sta da radimo? Allah vas nagradio!

Odgovor:

Očito da ste uspostavili „ljubavnu“ vezu koja nije utemeljena na Šeri’atu – jer ste u pregovore o braku ušli samostalno, bez dozvole ili saznanja njenog staratelja-mahrema, što nije dozvoljeno! Ako su njeni roditelji muslimani – onda oni polažu pravo na vilajet i skrbništvo nad svojom ćerkom, i oni imaju pravo da sugerišu svojoj ćerki šta je za nju bolje i ljepše.

Sve te sumnje tipa „oni misle ovo ili ono“, „odbiće me zbog ovoga ili onoga“ itd., to ćeš saznati tek nakon što zakucaš na njihova vrata radi prosidbe te djevojke, pa nakon određenog razgovora sa njima saznaš i njihovu odluku i obrazloženje. Ženi nije dozvoljeno da se udaje bez dozvole svoga staratelja osim u slučaju kada staratelj ne dozvoljava djevojci da klanja namaze i da bude pokrivena. Ako joj dozvoljavaju to – da klanja i da posti i da bude pokrivena, a ne dozvoljavaju joj udadbu za nekim momkom – ona im mora biti pokorna u tome, pa makar se i ne udala!

Problem se zna javiti onog momenta što ako se djevojka udadne bez dozvole i izuna staratelja, i za dugo vremena joj se oni ne pomire, pa se, ne daj Bože, desi, da ta djevojka dobije razvod braka od svoga „izabranika“ – ili da on pogine i strada, kuda će ona poslije toga da ide? Sa svojima se zbog takvog braka posvađala, a kasnije je dobila razvod braka – kod koga će ona da ide nakon toga???!

Uzimajući to u obzir insistiramo na dozvoli staratelja kada je u pitanju udadba djevojke, pa ako su roditelji muslimani i razumni su – onda se oni moraju pitati sa svojom djecom, kuda će i kako će. Možda će neko reći – roditelji su joj nerazumni, ali nemoj smetnuti sa uma to da i za nas neko može reći da smo nerazumni, pa i sa nama isto tako postupati!

Dodatak: Ovo bi bilo pravilo za ljude i omladinu koji praktikuju vjeru, a kada su u pitanju džahili i džahilke, momci i djevojke koje izlaze u 11 sati noću, i vraćaju se izjutra u 4-5 sati, koji su izloženi alkoholu, bludu, drogi itd., za njih preferiram mišljenje da se udaju i žene – ne čekajući dozvolu staratelja, jer je očito da takvi staratelja i nemaju, pa će njihov ulazak u brak biti samo jedna vrsta smanjenja štete i zla, što Šeri’at sa svim svojim propisima želi ostvariti, a Allah dž.š., najbolje zna.
_____________________________________________

3. Namaz u autu i spajanje namaza

Pitanje:

Esselamu alejkum postovani brate!

Svako jutro vozarim na posao oko 50-tak kilometara sa posla isto toliko s posla nazad. Znaci svakim danom oko 100 km. Imam jako otezano obavljanje namaza na poslu, posto rukovodstvo, sefovi pa i radnici iskazuju veliko nezadovoljstvo i negodovanje prema islamu tako da se nisam upustao u razgovor s njima o islamu i obavljanju namaza na poslu. Znam da bih na jedan izvjestan nacin bio ismijan od strane sefa a isto tako postepeno bi bio prebacen na druge poslove pa po tome bi se islo prema otkazu.

Pokusavao sam se sakriti i obaviti namaz medutim kako se radi o lageru sa svih strana je pravljstina i prasina i nisam nalazio neko cisto mjesto za obavljanje namaza. Onako u razgovoru s jednim od brace pomenuh mu moj problem i on mi rece kako je slusao na nekom predavanju da se moze u tom slucuju obaviti namaza u autu sjedeci. Rece da bi se moglo i spajati ali nije siguran u to. Tako da sam od jutos odlucio da klanjam u autu sjedeci. Medutim nezelim da radim na svoju ruku dok ne pitam ucenu bracu sta misle o mom slucaju. Brate ako mi mozes odgovoriti sta ti mislis o obavljanju namaza u autu sjedeci, kracenju i spajanju namaza u mom slucaju!?

Neka te Allah swt nagradi svakim dobrom!

Odgovor:

AlejkumusSelam!

Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah…

Pravilo je da musafir-čovjek koji je na putu, skraćuje i spaja svoje namaze, slijedeći u tome praksu Poslanika s.a.w.s., pa se kaže da je skraćivanje namaza na putu sunnet – vrijednije i ljepše, dok je spajanje namaza na putu ruhsa-olakšica, kojom se dozvoljeno koristiti, kako u putu tako i pri nevremenu, studi, strahu itd..

Dosta uleme uslovljava prelazak određene prostorne dužine puta da bi čovjek imao pravo skraćivati i spajati namaze, i taj iznos je, po njima, u kilometrima 83 km., a kada je riječ o vremenskoj dužini puta taj iznos je po njima 4 dana – ali, ima i uleme, među kojima su šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., i šejh Ibnu Usejmin rhm., koji smatraju da se neće uzimati u obzir određena kilometraža, već će mjerilo biti ‘URF tj. šta ljudi određenog mjesta i vremena podrazumjevaju pod putem i putovanjem, jer nisu svi gradovi, države i kontinenti isti po ovom pitanju.

Ovo mišljenje ja preferiram i smatram da ljudi moraju biti iskreni i bojati se Allaha dz.s., i da po svom ‘Urfu – običaju i ‘adetu sagledavaju ovo pitanje. Ono što se podrazumjeva pod putem, za njihov pojam, to će se uzimati za mjerilo, i to nećemo ograničavati prostorno-kilometrima, niti vremenski-danima. Sve dok se čovjek, u nekom mjestu, osjeća musafirom, i nije kod kuće – ima pravo na olakšice musafira.

Stoga ako za tebe i tvoje okruženje, dužina od 50km. puta, predstavlja „polazak na put“ – imaš pravo na olakšice musafirluka, a ako ta dužina za vaš pojam nije „polazak na put“ – onda nemaš pravo na olakšice musafirluka tj. skraćivanje i spajanje namaza.

Namaz se mora obavljati na čistom mjestu a nečista mjesta su mjesta na kojima ima nečistoće tipa: mokraće, izmeta, krvi, psećih dodira, wc-i, toaleti, hamami, torovi od deva itd.. Namaz se također neće klanjati na mezarjima, u pravcu kaburova, slika itd.. Dakle, prašina, pilotina, cement, kreč, papiri itd. – nisu nečiste materije i može se namaz klanjati na mjestu gdje se one nalaze. Stoga ti moraš namaze klanjati normalno, stojeći, u pravcu kible, na vrijeme, ako igdje u svome okruženju imaš makar jedan metar kvadratni čiste površine, a za tu svrhu možeš uvjek pripremiti neku sedžadu.

Ako čovjek nije u stanju klanjati namaz normalno, na vrijeme, sa stajanjem-kijamom i u pravcu kible – onda će čovjek klanjati namaz sjedeći, u pravcu kible, i neće dozvoliti da mu namaz izađe iz svoga vremena – kako bi mogao namaz obaviti stojeći u pravcu kible! Šart – uslov nastupa vremena je preči od rukna – sastavnog dijela namaza tj. stajanja u namazu. Klanjanje na jahalici (prevoznom sredstvu), se dozvoljava zbog nevremena – stude, snijega, kiše, vjetra, te i zbog straha po svoj život od nevjernika, razbojnika, životinja itd., te i ženi koja se nalazi na devi koju joj nema ko pomoći da je spusti i da se na nju ponovo popne. U svakoj drugoj situaciji, kada je vrijeme lijepo, i kada nam život nije direktno ugrožen od nevjernika, razbojnika ili životinja – čovjek nema pravo da klanja namaz sjedući.

Dodatak:

– Čovjek nema pravo – pred polazak na put – koristiti se olakšicama predviđenim za musafire.

– Musafir, koji klanja za imamom – koji nije musafir – klanjaće puni namaz za njim.

– Sve dok čovjek ne odluči boraviti u nekom mjestu – u kojeg je došao radi svršetka određenog posla – ima status musafira.

– Dozvoljeno je spajati namaze bez skraćivanja, i skraćivati namaze bez spajanja. Ako je čovjek spojio podne i ikindiju u podnevskom vremenu (takdim), pa se desi da dođe kući u ikindijskom vremenu – neće nanovo klanjati ikindiju namaz, jer ju je prethodno već obavio na propisani način.

– Ako se musafir vrati u svoje mjesto boravka a imao je nijjet te’ehira – da spoji podne sa ikindijom u ikindijskom vaktu, ili akšam sa jacijom u jacijskom vaktu – onda će tada klanjati pune namaze ne skraćene.

– Ako čovjek ide na put radi činjenja harama nema prava na olakšice musafirluka.

– Musafiru je dozvoljeno da obavlja nafila namaze dok je na putu posebno noćni namaz, vitr namaz, duha namaz i sabahske sunnete.

Na pitanja odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG