Lovac na ‘’vehabije’’

Piše: Mr. Safet Kuduzović

Ne postoji za muslimane veća opasnost od maskiranih dobročinitelja i podlih savjetnika iz njihovih redova. Pod plaštom širenja “istine” nastoje oslabiti muslimansko tijelo i unijeti razdor u njihov korpus, danonoćno brujeći o vehabizmu i njegovoj opasnosti po muslimansko društvo. Kada je riječ o…

paljenju Mushafa, ubijanju muslimana diljem svijeta, svakodnevnim nasrtajima na muslimanske povratnike, napadima na džamije itd., takvi se ne javljaju. Kada se, pak, spomenu nekakve vehabije, užurbano se pripremaju tekstovi i čitavi “naučni radovi” koji tretiraju najvećeg monstruma zvanog “vehabije.” Nije problem prigovoriti, ali prigovor treba biti konstruktivan, dobronamjeran i prožet islamskom etikom. Kod nas muslimana (a zlonamjernici nas zovu vehabijama) nije problem priznati grešku i vratiti se istini, ako se jasnim argumentima potvrdi neispravnost određenog mišljenja.

Džeko Sami je jedan od brojnih “intelektualaca” koji danonoćno rade na blaćenju muslimana. Za ovoga ”intelektualca” ne postoji primarniji cilj niti veća zadaća od nasrtanja na tzv. vehabije, nakon čega se čitateljstvu predstavlja kao ugroženo nevinašce koje treba hitno zaštititi, jer mu se, navodno, prijeti, pa je u tom pogledu angažirao i službe bezbjednosti.

Poučavajući tzv. vehabije kulturi, Džeko Sami u svojim pisarijama kaže: “…jer se do istine dolazi iskrenim proučavanjem i lijepim dijalogom”.

Ovako Džeko obmanjuje ljude i predstavlja se kao akademik koji želi lijep dijalog. Komentirajući hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem, o zabludjeloj sekti haridžijama kaže: “Ako ih dočekam, usmrtit ću ih smrću Semuda” (Buhari, 4351), (kako je objavljeno u jednom tekstu na portalu minber.ba), isti ovaj Džeko Sami iznosi mišljenje da se “navedeni hadis odnosi na VEHABIJE, a ne na haridžije. Zar se ne kaže da će to biti mladi neškolovani ljudi glupih ideja? A zar nam vehabije nisu poznate po tome?? Zar se ne kaže da će se pojaviti u Nedždu, a vehabije su se pojavile iz Nedžda i kojima je i dan-danas Nedžd duhovni i administrativni centar??? Ne znam koji slijepac nakon ovoga ne vidi da je hadis jasan u opisu VEHABIJA????”

Pogledajte ovo nakaradno tumačenje hadisa u kojem Džeko predstavlja pravi unikat. Ovim je Džeko Sami atakovao ne samo na čast tzv. vehabija, već i na čast učenjaka koji nisu znali protumačiti hadis na ispravan način, sve do pojave specijaliste islamskog prava Džeke Samija. (Ovako se Džeko potpisuje ispod svojih tekstova).

– Imam El-Buhari, u svome Sahihu, 6/253, na osnovu citiranog hadisa naslovio je poglavlje: “Ubijanje haridžija nakon uspostave argumenta protiv njih”.

– Ebu Davud, 4/243, naslovio je: “Ubijanje haridžija”.

– Isto je naslovio imam Darimi, 2/175, u svojim Sunenima.

– Imam Ibn Madže u svojim Sunenima, 1/59, naslovio je poglavlje: “Šta se navodi o haridžijama”.

– Imam Ibn Ebi Šejbe, u Musannefu, 7/552, prije citiranog hadisa naslovio je: “Šta se navodi o haridžijama”.

– Šejhul-islam imam En-Nevevi (koji je bio eš‘airijske akide, a Džeko Sami polomi i ruke i noge braneći ovaj akaidski pravac) na osnovu citiranog hadisa u Muslimovom Sahihu naslovio je poglavlje: “Šta se navodi o haridžijama i njihovim svojstvima”. (Vidjeti: El-Minhadž, 8/133)

Dakle, svi učenjaci i imami hadisa, izuzimajući spec. Džeku Samija, shvatili su da se citirana predaja, zaista, odnosi na haridžije.

Upravo ovako izgleda Džekino poučavanje i lijep dijalog: ubistvom. Takvu vrstu dijaloga muslimanima su nametnuli Karadžić i Mladić krajem prošlog stoljeća. Po svemu sudeći da dijalog nije završen u Dejtonu, te se još uvijek pregovara. Džeko domaćim službama bezbjednosti, kao i našim komšijama s druge strane Drine i Save, a po ugledu na svoje istomišljenike Merdana i Mešanovića, nudi nova, bolja riješenja za “virus vehabizma.” Međutim, iskorjenjivanje tzv. vehabija s naših prostora ne ide Samiju sasvim u prilog, jer bi se time završila njegova “slavna misija” i anulirala njegova “popularnost” koju je stekao pozivajući na linč i ubijanje vehabija.

Sami Džeko, ako pogledaš u tekst hadisa, vidjet ćeš da se u njemu spominje da ovi ljudi (haridžije) ubijaju muslimane, a u životu ostavljaju pagane, što ti upravo (figurativno) činiš. Ako bi se hadis, već, morao odnositi na nekoga drugog mimo haridžija, bojim se, da si ti preči u tom pogledu od tzv. vehabija, jer od tebe su mirni: hindusi, budisti, ateisti, sekularisti, cionisti i svi mušrici koji hode zemaljskom kuglom, jedino alarmiraš na opasnost od tzv. vehabizma.

Džeko se polomi braneći Mevlud, i u tom smislu kaže: ”Niko od onih koji prave mevlude i proslavljaju Mevlud ne uzdiže ovaj čin na stepen ibadeta.”

Ko realno i nepristrasno pogleda u običajno pravo ljudi, naročito na našim prostorima, mora priznati da ljudi Mevlud tretiraju sastavnim i nezamjenjivim dijelom vjere, a ne pukim običajem. Ljudi se Mevludom žele približiti Uzvišenom Allahu, što je više nego jasno, a ispravno približavanje Allahu ostvaruje se isključivo onim što je propisano.

To što Džeko tvrdi da je Mevlud samo običaj, nije ispravno. Ljudi su već od davnina Mevlud smatrali ibadetom i velikim simbolom islama, neposredno nakon uvođenja ove novotarije.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje (umro 728. h.g.) kaže: “Isto tako, što su neki ljudi uveli, ili oponašanjem kršćana koji slave rođendan Isaa, alejhis-selam, ili iz ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i poštivanju njega. Allah ih može nagraditi za lijep nijjet, a ne za novotariju koju čine, jer su uzeli rođendan Poslanika, sallallahu alejhu ve sellem, za blagdan –bajram.” (Vidjeti: El-Iktida, 2/123)

Imam Ibnul-Hadždž (umro 737. h.g.) kaže: ”Od onoga što su ljudi uveli od novotarija koju smatraju jednim od najvećih ibadeta i najizrazitijih simbola islama, jeste proslava rođenja (Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) u rebiul-evvelu. “ (Vidjeti: Ibnul-Hadždž, El-Medhal, 2/2)

Imam Šatibi (umro 790. h.g.), nakon što je spominjao različite vrste novotarija, ustvrdio je da je novotarija i “uzimanje Poslanikovog, sallallahu alejhu ve sellem, rođenja kao bajrama –blagdana.” (Vidjeti: El-Iatisam, 1/46)

Imam Kastalani (umro 923. h.g.) rekao je: “Allah se smilovao osobi koja blagoslovljene noći rebiul-evvela, kada je rođen Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem, prihvati kao bajram. (Vidjeti: El-Mevahib, 1/148). Nema potrebe pojašnjavati kako je Bajram sastavni dio vjere, ne puki običaj muslimana, jer je Uzvišeni Allah sve paganske “blagdane” zamijenio sa dva Bajrama, kako se navodi u vjerodostojnom hadisu. (Ahmed, 3/103, 178, 235, i Ebu Davud, 1134)

Mnogi prenose da je Ibn Abidin, u komentaru na Ibn Hadžerov El-Mevlid, okupljanje povodom Mevluda nazvao jednom “od najvećih stvari kojima se čovjek približava Allahu”, iako trenutno nemam njegov komentar na spomenutu knjigu da lično provjerim citirani navod.

Ovo je svjedočenje učenjaka da ljudi Mevlud tretiraju ibadetom, simbolom islama ili blagdanom – bajramom.

Džeko je prihvatio mišljenje imama Sujutija koji smatra da je Muzaffer prvi uveo Mevlud. Muzaffer je umro 630. god. po Hidžri. To je još nezgodnije za Džeku, jer po ovome muslimani u prvih šest stoljeća islama i prvoj trećini sedmog nisu znali za proslavu Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, rođendana. Bolje bi bilo da je prihvatio našu konstataciju da su to uradile fatimije polovinom četvrtog hidžretskog stoljeća, kako navodi imam El-Makrizi (umro 732. h.g.) u svome djelu El-Hutat, 1/490, i poznati hanefijski učenjak i kadija El-Mutii u svome djelu Ahsenul-kelam, str. 59-60, i šejh Ali Mahfuz u El-Ibdaa, str. 250.

Potom Džeko kao da indirektno pobija svoje tvrdnje i kaže: “Tekst Mevluda koji se uči kod nas nije ništa drugo do nastavak onoga što su započeli ashabi, r.a., te tako bez imalo sumnje možemo tvrditi da je učenje hvalospjeva o Muhammedu, a.s., pohvaljena i lijepa stvar koju je lično Poslanik, a.s., potvrdio, a koju su ashabi, na čelu sa spomenutim pjesnicima među njima, praktikovali.”

Naravno, ovo što je spomenuo Džeko je jadno i žalosno. Tom logikom bi sufije i derviši mogli tražiti uporište za svoje ljuljanje, ples, probadanje kopljima, ulazak u vatru i sl., jer se uvijek izvještačenim putevima i nakaradnim tumačenjima može dokazati “ispravnost” neke novotarije. Tražiti uporište za Mevlud u praksi prvih generacija nalikuje traženju upaljene baklje u morskim dubinama.

Imam Tadžuddin el-Fakihi kaže: “Nije mi poznato da za Mevlud postoji uporište u Kur’anu i sunnetu, niti da je išta u vezi s tim prakticiranjem preneseno od naših imama, koji su naš uzor. To je novotarija koju su uveli besposličari.” (Vidjeti: El-Mevridu fi amelil-mevlid, str. 8-9. Ovu izjavu je, također, prenio imam Sujuti u svojim Fetvama, str. 190.)

Imam Muhammed el-Haffar el-Maliki kaže: “Mevlud nije bio poznat prvim odabranim generacijama, ashabima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i tabiinima, i nisu se okupljali u tom danu radi ibadeta, niti su u tom danu radili nešto posebni mimo drugog vremena.” (Vidjeti: El-Miajar, 7/99.)

Imam Šatibi kaže: “Poznato je da je slavljenje Poslanikovog, sallallahu alejhu ve sellem, rođenja, kako to svijet danas čini, izmišljena novotarija, a svaka novotarija je zabluda, a trošenje imetka na novotarije nije dozvoljeno.” (Vidjeti: Fetve imama Šatibija, str. 203-204, Tunis, 1406. h.g.)

Hafiz Ibn Hadžer el-Askalani, iako je Mevlud smatrao pohvalnim, rekao je: “Mevlud je u osnovi novotarija, nije prenesen od odabranih generacija iz prva tri stoljeća islama.” (Vidjeti: Husnul-maksad, str. 17.)

Imam Ševkani kaže: “Sve do sada (za Mevlud) nisam uspio naći dokaz u Kur’anu, sunnetu, niti konsenzusu, niti analogiji. Muslimani su jednoglasni da Mevlud nije bio (prakticiran) u vrijeme najbolje generacije (tj. ashaba) niti onih koji su došli nakon njih, niti onih nakon njih.” (Vidjeti: El-Fethur-rebbani, 2/1087.)

Imam Sehavi kaže: “Slavljenje Mevluda nije preneseno od ispravnih prethodnika koji su živjeli u prva tri stoljeća islama, nego je uvedeno nakon toga.” (Vidjeti: Subulul-huda ver-rešad, 1/439, od imama Muhammeda b. Jusufa Es-Salihija)

Šejh El-Kušajri kaže: “Slavljenje Mevluda je ružna novotarija i zabluda, ne potvrđuju je ni šerijat ni zdrav razum. Da je slavljenje Mevluda bilo legitimno, ne bi ga zanemarili: Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija i ostali ashabi, tabiini, imami ummeta i njihovi sljedbenici.” (Vidjeti: Es-Sunenu vel-mubtedeat, str. 139.)

Ibn Kesir kaže: “Što se tiče ehli-sunneta vel-džemata, oni govore: Sve riječi i djela koja nisu potvrđena praksom ashaba, smatraju se novotarijama. Da je u dotičnom postupku bilo kakvog dobra, oni bi nas pretekli u tome, jer nisu ostavili nijedno korisno djelo a da ga nisu prakticirali.” (Vidjeti: Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/168, sura El-Ahkaf)

Džekin odgovor na našu konstataciju da prve generacije nisu poznavale proslavljanje Mevluda predstavlja njegovo proizvoljno shvatanje bez ikakvog argumenta. Tražili smo argumente, pa neka ih iznese, a u protivnom neka nas Džeko ne zamara nekakvim filozofskim naklapanjima i pokušajima da dokaže kako su osnove Mevluda utemeljene u sunnetu ili praksi odabranih generacija! Upravo ti, Džeko Sami, želiš dokazati nedokazivo. Pitamo se kako je imamima četiri pravne škole bilo skriveno ono što je Džeki obznanjeno da li intuicijom ili nekakvim nadnaravnim shvatanjem prakse ashaba.

Da živimo životom Nuha, alejhis-selam, i tražimo, čak, lažno predanje od prvih generacija po pitanju Mevluda, ne bismo ga našli, a oni su, bez dvojbe, bili bolji muslimani i privrženiji Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od nas u svakom pogledu.

Zatim Džeko konstatira: “Na osnovu svega rečenog, možemo reći da je, ukoliko shvatimo suštinu mevluda, tvrdnja Safeta Kuduzovića da to nisu poznavale prve tri generacije muslimana neispravna i puka vehabijska želja.”

Uporedimo ovu Džekinu konstataciju sa prethodnim tvrdnjama imama: Fakihija, Haffara, Ibn Hadžera, Ševkanija i Sehavija o nepostojanju dokaza za obilježavanje Mevluda. Čak imam Ševkani, koji je umro prije nepunih 200 godina, navodi konsenzus po ovom pitanju. Potom Džeko želi, kao i obično, sve priheftati tzv. vehabijama. E, da znaš, to ti nije lijepo, uvaženi spec. islamskih nauka! Ne govore to tvoji “simpatizeri” tzv. vehabije, nego imami ummeta, pa izvoli, razračunaj se s njima ako imaš hrabrosti.

Potom je Džeko spominjao argumente o pohvali učenja Kur’ana i donošenja salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, bez ikakve potrebe. Mi se ne razilazimo oko učenja Kur’ana i salavata, već oko uvođenja novih ibadeta za koje ljudi očekuju nagradu.

Zatim je Džeko, kako bi njegov odgovor djelovao što upečatljivije i što duže, podrobno govorio o biografiji vladara Muzaffera bez ikakvog razloga, kao što je bespotrebno citirao ajete i hadise o vrijednosti učenja Kur’ana i donošenja salavata.

Džeko kaže: „Prvo što mi zapada za oči i što nikako ne mogu da shvatim je Kuduzovićevo navođenje riječi imama Malika iz djela Eš Šatibija, potvrđenog eš’arije protiv kojih se Safet zajedno sa svojim voljenim Ibn Usejminom uveliko bori proglašavajući ih zabludjelima sa neispravnom akidom.“

Džeko, musliman se treba bojati Allaha, govoriti istinu ili šutjeti, zar ne? Gdje se to selefijska (a shodno tvom načinu izražavanja, vehabijska) ulema borila protiv eš’arijskih učenjaka?! A gdje je to Kuduzović uvrijedio nekoga od imama eš’arija? Onoga momenta kada to naumim učiniti bolje mi je da umrem manji nego kada sam rođen. Džeko, ti vrijeđaš ulemu, Ibn Tejmijju, Ibn Kajjima, Ibn Usejmina, Ibn Baza i sve druge koji mirišu na tzv. vehabizam, smatraš ih antropomorfistima (antropomorfizam je nevjerstvo bez razilaženja).

Neslaganje s eš’arijskim učenjacima u određenim akaidskim pitanjima ne umanjuje njihovu vrijednost niti daje za pravo učenjaku, a kamoli učeniku ili običnom muslimanu, da uvrijedi nekoga od naših imama čak i ako zastupa eš’arijsko učenje. Oni su svojim idžtihadom htjeli istinu i u tom pogledu su nagrađeni bez dvojbe. Ako bi se, čak, potvrdilo da je nekome ”preletjela’’ olovka, to nije generalno pravilo niti se smije neko povoditi za tim izjavama. Ako budemo išli logikom Samija Džeke, morat ćemo spomenuti jednog velikog eš’arijskog učenjaka koji je za svoga učitelja imama Ez-Zehebija rekao da je došao do stepena slijepe pristrasnosti da se ljudi ismijavaju s njim, pored drugih neprihvatljivih osuda koje je iznosio na račun imama Ez-Zehebija. (Vidjeti: Et-Tabekatuš-šafiijjel-kubra, 2/13) Pored toga, niko ne smije suditi eš’arijama na osnovu izjave ovog velikog imama, jer je olovka jednostavno ”preletjela’’. Ovako se čuva svetost i čast učenjaka, a ne njihovim proglašavanjem antropomorfistima kako čini Sami Džeko. Potom nam Džeko pripisuje borbu protiv naše uleme, eš’arijskih imama!!! Aferim, Džeko!

Džeko kaže: “Pa naravno da mora navoditi eš’arije kada vehabije nemaju nikakvog utemeljenja 700 godina nakon Poslanika, a.s.!!!”

Naravno, Džeko je svojatanjem imama Šatibija veoma vješto zaobišao riječi imama Malika: “Ko uvede u islam neku novotariju, smatrajući je lijepom, potvorio je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je pronevjerio svoje poslanstvo, jer Uzvišeni Allah kaže: ‘Danas sam vam vašu vjeru upotpunio.’ Šta tada nije bilo od vjere (u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba), nije ni danas vjera”, a kamoli da Džeko spomene da je imam Šatibi u djelu El-Iatisam, 1/46, Mevlud okarakterizirao kao novotariju, kako smo prethodno spomenuli. Izgleda da je imam Šatibi gajio velike simpatije prema Ibn Tejmijji, Ibn Kajjimu i svim “vehabijama” nakon njih, jer je smogao snage nazvati Mevlud novotarijom.

U drugom djelu imam Šatibi kaže: “Poznato je da je slavljenje Poslanikovog, sallallahu alejhu ve sellem, rođenja, kako to svijet danas čini, izmišljena novotarija, a svaka novotarija je zabluda, a trošenje imetka na novotarije nije dozvoljeno.” (Vidjeti: Fetve imama Šatibija, str. 203-204)

Džeko, imam Malik i imam Šatibi el-eš‘ari čekaju tvoj odgovor i osudu, pa bujrum!

Džeko kaže: “Zašto je čuvanje mezara obožavanje a čuvanje pera, naočara, satova i sl. nije obožavanje?”

Niko nije protiv održavanja mezara, već protiv gradnje na njima, koja je zabranjena decidnim hadisima na koje, ti, naravno, ne smiješ odgovoriti, jer bi tada otkrio svoje pravo lice. Džeko, gradnja na kaburu nije širk, niti, čak, veliki grijeh (kebiretun), već je zabranjena stvar, haram ili eventualno mekruh, o čemu bi se dalo diskutirati i razglabati. Što se tiče kritike upućene tebi u kojoj si opisan kao ”kaburija”, time se misli na pretjeranu brigu za kaburima, s jedne strane, a vrijeđanje muslimana tzv. vehabija, s druge strane, i potvaranje istih za rušenje kabura najbolje generacije muslimana, pa smo te nazvali ”kaburijom” u tom smislu, a ne u smislu tekfira, jer mi tekfirimo ljude koji počine djelo nevjerstva tek kada se uklone zapreke i ispune uvjeti, a ne paušalno kao ti, odnosno ti jednostavno kažeš ”antropomorfisti’’ i gotovo. Ti svojim stavom o dozvoli gradnje na mezarju nisi počinio kufr ni u kojem smislu, pa bi bila velika nepravda tekfiriti te zbog toga.

Kada je u pitanju čuvanje nečijeg pera, ili naočara, to nema nikakve veze s zabranama koje se navode u hadisima. Što se tiče nas tzv. vehabija, ti svoje sveto pero kojim širiš “istinu” slobodno možeš pohraniti negdje u Tel Avivu, Banjoj Luci, Zagrebu, Beogradu ili drugim metropolama, vjerujem da bi se mnogi obradovali peru koje je radi ono što specijalne službe ne mogu, a mi te zbog pukog pohranjivanja pera kod naših susjeda nećemo smatrati zalutalim niti novotarom.

Potom je Džeko, ponovo, izbjegao odgovor na svoju neistinitu tvrdnju kako vehabije ruše mezare ashaba, Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga i tabiina. Ovu potvoru pokušao je prikriti ubjeđivanjem kako vehabije treba zvati tim imenom i kako to nije pogrdan naziv itd., itd. Pitamo te: Gdje su to tzv. vehabije oskrnavile čast mezara ashaba ili tabiina?! Tražimo odgovor i dokaz! Džeko, neka te mržnja koju osjećaš prema tzv. vehabijama ne navodi da budeš nepravedan! Pravedan i iskren budi, to je najbliže bogobojaznosti.

Nakon toga Džeko, ne razumijevajući hadise, kaže: „Ako pogledamo hadise koje je naveo vidimo da između njih postoji neslaganje. U prvom hadisu stoji naredba poravnavanja mezareva dok u trećem stoji da je Džabir, r.a., rekao da je Poslanikov, a.s., mezar bio uzdignut u visini jednog pedlja. Kako to? Istina je, ustvari da se u prvom hadisu spominje glagol سوى koji zahtijeva poređenje: „Sa čime ga poravnati?“ Ako kažemo: „Poravnati ga sa zemljom“ što je značenje koje je Safet htio da nam nametne a koje vehabije primjenjuju onda dolazimo u koliziju sa trećim hadisom za koji je sam Safet potvrdio da je autentičan.“

Džeko, ništa tebi Safet ne nameće, Allahov robe, ja sam samo citirao hadise. Ti nemaš hrabrosti javno odbaciti vjerodostojne hadise naročito iz Sahihu Muslima, pa se pravdaš nekakvim nametanjem. Da sam ti htio nešto nametnuti, ne bih spominjao različite kontekste hadisa.

Džeko, problem je u tebi i tvojoj nemogućnosti da pomiriš dva vjerodostojna hadisa, a ne u citiranim predanjima. Što nisi otvorio neki od komentara citiranih hadisa i time olakšao i sebi, i meni, i čitateljima?!

Imam Kastalani, u svome komentaru na Buharijinu zbirku hadisa, pomirio je značenja ovih predanja riječima: „Nije u hadisima spomenuto poravnavanje sa zemljom, već se htjelo kazati da kabur može biti malo izdignut.“ (Vidjeti: Iršadus-sari, 3/153)

Imam En-Nevevi kaže: “U hadisu je dokaz da kabur ne treba puno izdizati, niti u potpunosti poravnati, već da bude izdignut oko jednog pedlja.” (Vidjeti: El-Minhadž, 7/32)

Isto ovo kazao je kadija Ijad u komentaru Muslimovog Sahiha koji se zove Ikmalul-mulim, 3/348-349, prenoseći to od imama Šafije.

Ako si već toliko vehabofobičan, onda barem prihvati riječi imama En-Nevevija i drugih, i okani se tog ružnog mišljenja da u sunnetu ima vjerodostojnih hadisa koji su oprečni i nespojivi.

Veliki hadiski ekspert Ebu Bekr Ibn Huzejme kazao je: “Nije mi poznato da postoje dva vjerodostojna hadisa koji se suprotstavljaju jedan drugom. Ipak, ko nađe naoko dva oprečna hadisa, neka mi se obrati, uskladit ću njihova značenja.” (Vidjeti: Tedribur-ravi, 2/115)

Dakle, kabur smije maksimalno biti izdignut jedan pedalj i na to se odnosi naredba Aliji o poravnavanju kabura, bez iznimke koju navodiš, jer se u hadisu kaže: ”…niti ijedan izdignut mezar a da ga ne poravnaš.“ Sva ostala tumačenja oponiraju spoljašnjem značenju hadisa pa su neprihvatljiva. U protivnom, svaku zabranu možemo tumačiti metaforički ili obesnažiti njenu stvarnost. Poravnavanje kabura, osim Alije prenosi i Fadale b. Ubejd. Ko želi iz ovih općih argumenata izdvojiti mezare učenih ili bogobojaznih, mora imati jasan i vjerodostojan argument od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa izvoli, Džeko, pričaj naučno s argumentima. Ti se predstavljaš kao naučna ličnost, pa želimo dokaz iz vjerodostojnog sunneta da je dozvoljeno nakon ukopa podignuti bilo kakvu građevinu na mezaru. Mi cijenimo mišljenja naše uleme bez iznimke, ali svaka izjava mora biti potkrijepljena dokazom, u protivnom raspravama i debatiziranjima nema kraja.

Džeko kaže: „Ko god je od uleme govorio o pitanju gradnje na mezarevima, i kao što se to da i primjetiti iz citata uleme govorio da je gradnja mekruh (dakle mekruh a ne širk kako to vehabije predstavljaju).“

S obzirom na to da i sam tvrdiš da je gradnja na kaburu mekruh, što se onda raspravljaš oko toga? Kaži ovako: ”Vehabije su u pravu što ne dozvoljavaju gradnju na kaburu, jer je takav postupak pogrdan kod islamskih učenjaka.“

Imam Ševkani napisao je zasebno djelo pod naslovom: Šerhus-sudur bi tahrimi refeil-kubur, u prijevodu: Čišćenje prsa o zabrani (haramu) izdizanja kabura.

Također, imam Sanani je gradnju na kaburu smatrao haramom. (Vidjeti: Subulus-selam, 2/768)

Zatim Džeko sam sebi ‘‘skače u stomak‘‘ pa kaže: “Nijedno turbe nije sagrađeno da bi onaj ko je tu ukopan bio obožavan samo što vi vehabije uvijek gradite propise na umišljajima i bajkama.”

Ako je gradnja na mezaru mekruh, kako prenosiš od sve uleme, zašto onda zagovaraš gradnju turbeta? Nuhov narod, kako se navodi kod El-Buharije i Muslima, nije pravio kipove dobrih ljudi s ciljem njihovog obožavanja, već prisjećanja na bogobojazne, pa su ih kasnije generacije počele obožavati, zar ne?! O ovome je govorio imam Šatibi u El-Iatisam, 1/236-240 i drugi. Ti, Džeko Sami, znaš da mnoge šiije i sufije čine oko kabura svojih evlija ono što muslimani čine oko Kabe i da su njihove kabure uzeli za svetkovine i dovišta. Naravno, ti ne smiješ dirnuti u svoje ljubimce, već tu prazninu popunjavaš nasrtajima na tzv. vehabije koji sebi samo “umišljaju i maštaju” kako će neko početi obožavati nečiji kabur. Vjerovatno je mezarje Husejna b. Alija, radijallahu anhu, sejjide Zejneb, El-Bedevija, pa, čak i Ebu Lulue el-Medžusija čist od bilo kakvih šerijatskih suprotnosti?! Zar ne, Džeko Sami?

Potom Džeko o citiranim hadisima (o zabrani gradnje na kaburu i pisanja po njemu) kaže: „Kao što je i pojašnjeno, niko od ashaba, tabi’ina, tabi’ tabi’ina, imama četiri mezheba i istaknutih imama mezheba nije razumio spomenute predaje na način na koji su ih razumjele vehabije. Iskrivljivanje značenja hadisa i šerijatskih tekstova je neprijateljstvo prema Poslaniku, a.s., a tome su vehabije itekako vične.“

Dobro, Džeko, u koji tabor svrstavaš imama Ebu Hanifu i njegovog najpoznatijeg učenika Ebu Jusufa koji su, ipak, zabranjivali gradnju na kaburu i pisanje po njemu? (Vidjeti: Bedaeus-sanaia, 1/320) Imam Ebu Hanife je tabiin po mišljenju nekih učenjaka, a tabi-tabiin po konsenzusu. S kojim pravom tvrdiš da niko nije zabranjivao gradnju na kaburu? Bojim se da si ti kudikamo preči kandidat za iskrivljivanje riječi uleme nego tzv. vehabije.

Nakon toga, želeći dati legitimitet gradnji na kaburu, Džeko kaže: “Poslanik, a.s., zajedno sa svoja dva druga, Ebu Bekrom, r.a., i Omerom, r.a., ukopan je u sobi Aiše, r.a., koja se nije nimalo razlikovala od turbeta. Zašto ashabi ne reagovaše?? Zašto ne zabraniše da oko Poslanikovog, a.s., Ebu Bekrovog, r.a., i Omerovog, r.a., stoji građevina ako je ispravno značenje hadisa koje nam vi vehabije nudite? Zatim, kada su Emevije sagradile kube iznad mubarek stijene u Šamu, zašto se niko od ashaba i tabi’ina ne pobuni? Zašto ashabi ne porušiše turbeta Božijih Poslanika, a.s., u Palestini?? Zar ashabi nisu razumjeli poruku Poslanika, a.s., a vi vehabije je razumijete?”

Džeko, ja sam bio ubijeđen, po pričama koje sam slušao, da si vještiji u iznošenju argumenata, ali si me razočarao. Tvoji argumenti sliče paukovoj mreži.

Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem, Ebu Bekr i Omer ukopani su u prethodno sazidanu građevinu (Aišinu sobu), a ništa nije građeno na kaburu. Postoji vidna razlika između građenja na kaburu i ukopavanja mejjita u kuću. Učenjaci su napravili razliku u tom pogledu, zabrana koja se navodi u jasnim hadisima odnosi se na gradnju poslije ukopa. Džabir kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se sjedi na kaburu ili da se gradi na njemu.” (Muslim, 970)

Imam Ibn Kudame navodi da je imam Ahmed preferirao ukopavanje muslimana u mezarje u odnosu na njihovo ukopavanje po kućama. (Vidjeti: El-Mugni, 2/193, i Bedaiul-fevaid, 4/907).

Imam En-Nevevi kaže: “Dozvoljeno je ukopavanje muslimana u mezarje i u kuće, ali je ukopavanje u mezarje bolje po konsenzusu učenjaka.” (Vidjeti: El-Medžmua, 5/240).

Što se tiče Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi se hadis Ebu Bekra u kojem stoji da se poslanici ukopavaju na mjestu gdje presele. (Ibn Madže, 1628, sa slabim lancem prenosilaca. Vidjeti: Fethul-bari, 1/631, Umdetul-kari, 4/187, i El-Bedrul-Munir, 5/294) Ibn Kudame navodi od Aiše da je upitana zašto je Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem, ukopan u njenu sobu, pa je kazala: “Da njegov kabur ne bude mjesto okupljanja i svetkovanja.” (Vidjeti: El-Mugni, 2/193, i El-Insaf, 8/43)

Džeko kaže: “Zašto ashabi ne porušiše turbeta Božijih Poslanika, a.s., u Palestini?? Zar ashabi nisu razumjeli poruku Poslanika, a.s., a vi vehabije je razumijete?”

Džeko, ja bih te ljudski zamolio da budeš ozbiljan i prestaneš se šegati kada iznosiš argumente. Šerijat poslanikâ prije nas razlikuje se u mnogo čemu od našeg. Ti dokaži da je dizanje turbeta (ne džamija, to je jasno) na kaburima bilo zabranjeno u prijašnjim vjerozakonicima, a ja ću ti objasniti zašto ashabi nisu porušili njihova turbeta. Budući da tzv. vehabije pogrešno razumijevaju hadise, hajde, Džeko, objasni nam značenje hadisa u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao Aliji: “Ne ostavi nijednog kipa a da ga ne uništiš, niti ijedan izdignut mezar a da ga ne poravnaš.” (Muslim, 969) Ovo je veoma nejasan hadis koji mogu shvatiti i ispravno razumjeti samo visokorangirani eksperti šerijata, a nikako neuke vehabije! Naravno, Džeko će svojim metaforičkim shvatanjima iz citirane predaje izvući zaključak o dozvoli izdizanja mezara i gradnje kubeta na kaburu, da bi, po svaku cijenu, mogao oponirati tzv. vehabijama, iako bilo nauštrb hadisa.

Dalje, Džeko, ti si spomenuo jako zanimljivu stvar, da su u vrijeme ashaba postojala turbeta na kaburima nekih poslanika. Tu činjenicu moraš dokazati, u protivnom je samo prazno naglabanje. Isto tako, obavezao si se da ćeš navesti dokaz da je u određenom kaburu ukopan neki od Allahovih poslanika. Bujrum, spec. islamskog prava, dokaži nam svoje tvrdnje autentičnim argumentima, a ne pukim pretpostavkama i izjavama, jer mi tzv. vehabije volimo pričati samo na osnovu dokaza.

Imam Malik tvrdi da nije poznat kabur nekog od poslanika, osim poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem (vidjeti: Medžmuu fetava, 27/254, 444, 446, od šejhul-islama Ibn Tejmijje), iako većina učenjaka smatra da je kabur Ibrahima, alejhis-selam, u gradu Halilu u današnjoj Palestini.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Više učenjaka tvrdi da nije potvrđeno mjesto mezara nekog od poslanikâ, osim Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Zna se oblast u kojoj je kabur Ibrahima, alejhis-selam, iako postoji sumnja oko preciznog mjesta kabura.” (Vidjeti: El-Iktida, 2/165-166)

Potom Džeko kaže: “Zatim, kada su Emevije sagradile kube iznad mubarek stijene u Šamu, zašto se niko od ashaba i tabi’ina ne pobuni?”

Kakve veze ima kube iznad mubarek stijene u Kudsu, sa gradnjom na kaburu? Ne shvatam šta se ovim želi kazati?!

Potom je Džeko citirao riječi imama Hakima o hadisima koji zabranjuju pisanje po kaburu: “Ovi senedi su ispravni ali se po njima ne radi jer se na svim kaburovima imama muslimana od istoka do zapada, pisalo.“

Džeko je citirao riječi imama El-Hakima, a “nenamjerno” prešutio riječi imama Ez-Zehebija koje se nalaze u fusnoti istog djela, gdje odgovarajući imamu El-Hakimu kaže: „Ove riječi nemaju uporište, nije nam poznato da je ijedan ashab pisao po kaburu, to su uveli neki tabiini i oni koji su došli nakon njih, jer nisu čuli za zabranu.“ (Vidjeti: Telhisul-mustedrek, 1/525) Istini za volju, u pisanju po kaburu je manja šteta od same gradnje na njemu.

Dalje, zar imam Ebu Jusuf nije prezirao da se piše po kaburu? (Vidjeti: Bedaeus-sanaia, 1/320) Mi tzv. vehabije slijedimo Ebu Jusufa u ovom pitanju, jer njegovo mišljenje odgovara vjerodostojnom hadisu, ili je, pak, Ebu Jusuf bio provehabijski orijentiran.

Džeko kaže: “Kao što vidimo, mnoga ulema hanefijskog mezheba dozvoljava gradnju i pisanje na mezaru i to je odabrano mišljenje.”

Džeko, imam Ebu Hanife, koji je prezirao gradnju na kaburu, preči je za slijeđenje od bilo kojeg njegovog sljedbenika, ali otom-potom. Problem je potpuno druge prirode. Tebi je bitno ”iskopati” mišljenje koje se kosi s “vehabijskim” ubjeđenjima da bi imao razlog za napad i osudu. Nije sporno, ti imaš pravo odabrati mišljenje koje želiš jer si spec. islamskog prava, kako se potpisa, ali te obavezujemo da jasnim i decidnim argumentima pobiješ hadise iz Sahihu Muslima, a ne pukim mišljenjima učenjaka, Allah im se smilovao svima. Bujrum, dokaži vjerodostojnim predanjima da su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili ashabi gradili na kaburima (iako postupak nekih ashaba ne može staviti hadis van snage), kao što smo mi dokazali nedvosmislenim hadisima da je ta gradnja zabranjena. Hajde da vidimo ko je bliže selefu, tzv. vehabije ili spec. islamskog prava, šejh Džeko Sami, prof.

Učenjaci hanefijske, malikijske, šafijske i hanbelijske pravne škole smatraju da je lijepo izdignuti kabur samo za jedan pedalj. (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 2/209, Tebjinul-hakaik, 1/246, El-Fetaval-hindijje, 1/166, El-Kavaninul-fikhijje, str. 66, El-Medžmua, 5/263, El-Mugni, 3/435) Izvoli, Džeko, dokaži suprotno ovome!

Džeko kaže: “Takođe, od stvari vezanih za tevhid je i vehabijska podjela tevhida na rububijje, uluhijje i el esmau ves sifat. Ulema ehli sunnet vel džemata ocijenila je ovakvu podjelu ružnim bid’atom koji nema utemeljenje u Kur’anu, sunnetu niti u prvim generacijama muslimana. Pitam se zašto se vehabije nekad ne zapitaju: Kada mi redovno pitamo: Jesu li to radile prve generacije? Zašto mi pravimo podjelu koju nisu pravile prve generacije? Ali dobro, izgleda da to pitanje važi samo za druge, ne i za njih same.”

Naravno, ovakvo nešto može kazati samo onaj ko se veoma rijetko ili nikako druži s Kur’anom. Ova podjela spomenuta je u Kur’anu, samo Allahovu Knjigu treba razumjeti. Podjela tevhida uvedena je radi lakšeg izučavanja, isto kao kur’anska i hadiska nauka koje su podijeljene na različite discipline (kojih ima jako mnogo) radi lakšeg izučavanja. Isto tako, usulul-fikh (islamska jurisprudencija) nije bila poznata selefima kao zasebna disciplina, iako su poznavali njena pravila. Pitamo Džeku: Smatraš li predmet usulul-fikha novotarijom? Tedžvid isto tako, njegova pravila, shodno sadašnjoj terminologiji, nisu bila poznata kod selefa, već je bila poznata samo praksa. Zar je problem podijeliti tevhid ili bilo koju drugu nauku na cjeline radi lakšeg i detaljnijeg izučavanja? Je li problematično to što je neko od islamskih učenjaka nazvao dva rekata koja se klanjaju pri ulasku u džamiju “tehijjetul-mesdžid” (pozdrav džamiji)?! Neka nam Džeko dokaže da su ashabi ili tabiini ova dva rekata zvali ovim imenom, kakav je problem u imenu ili podjeli. Da se spomenutom podjelom htjelo nešto izmijeniti ili negirati ili dopuniti, tada bi podjela bila pogrdna, a u protivnom može biti samo pohvalna. Problem je što su to uradile tzv. vehabije.

Ulema koja je podijelila tevhid učinila je to na osnovu šerijatskih tekstova. Časni Kur’an ukazuje na podjelu tevhida: Uzvišeni Allah kaže: “Reci: Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi” (En-Nas, 1-3). Uzvišeni Allah napravio je razliku u značenju između Gospodara i Boga ljudi. Riječ Gospodar aludira na tevhidur-rububijje, dok riječ Ilah (Bog) na tevhidul-uluhijje. I ovo je jasno svakome ko ima najmanji uvid u islamsko vjerovanje, jer ovo je, ustvari, abeceda akide.

Uzvišeni Allah kaže: “Većina njih koji vjeruju u Allaha, širk Mu čine.” (Jusuf, 106)

Kako to, Uzvišeni Allah spominje da vjeruju, ali su ipak mušrici?

Imam Kurtubi u tefsiru ovoga ajeta kaže: “Objavljen je povodom ljudi koji su povjerovali da je Allah njihov Stvoritelj i Stvoritelj svega drugog, a druge pored Njega obožavaju” (vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 9/278), a potom je ovo mišljenje pripisao većini komentatora Kur’ana. Slično ovome navodi imam Ibn Kesir u Tefsirul-Kur’an, 2/512, i Ševkani u Fethul-kadir, str. 873)

Vidimo da je Uzvišeni Allah napravio razliku između tevhida rububijje (da se vjeruje u Allaha kao Stvoritelja), i tevhida uluhijje (da samo Allah biva obožavan).

Što se tiče Allahovih imena, Uzvišeni kaže: “Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima.” (El-Earaf, 180)

I kaže Uzvišeni: “Njegova imena su najljepša.” (El-Isra, 110).

Dakle, ulema je ovoj podjeli dala imena, ništa više od toga. U protivnom, pitamo Samija Džeku da li priznaje podjelu na imanske i islamske šarte? Kur’an časni ukazuje na ove šarte, samo su ih ljudi podijelili radi lakšeg izučavanja i pamćenja. U protivnom, neka nam Džeko kaže kako je ova podjela ugrozila islamsko vjerovanje?! Ugrozila je samo Džekine strasti, jer je kod Džeke tzv. vehabija koji uđe u džamiju lijevom nogom gori od šiita koji se mlati lancima i tavafi oko Husejnovog, radijallahu anhu, kabura, jer je ovaj vehabija, dok šiija “voli” Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovu porodicu.

Hoće li ovu “ružnu novotariju” (podjelu tevhida) Džeko pripisati imamu El-Bejhekiju koji je napisao zasebno djelo štampano u dva toma pod nazivom Kitabul-esmai ves-sifat (Allahova imena i svojstva), u kojoj se sakupio preko hiljadu predaja vezanih za Allahova lijepa imena i svojstva. Imam El-Bejheki umro je 458. h.g., a Ibn Tejmijje je umro nakon njega skoro 300 godina. Prema tome, nisu tzv. vehabije (ovdje Džeko aludira na šejhul-islama Ibn Tejmijju ili eventualno šejhul-islama Muhammeda b. Abdul-Vehhaba) uvele ovu podjelu, već su na nju ukazali drugi učenjaci.

Naravno, Džeko nema konstruktivnih zamjerki koje može potkrijepiti argumentom, pa se kao utopljenik hvata za slamku i prigovara nekakvim podjelama, kao da je tim činom negirana islamska akida i pobrkani njeni principi, pa to treba žestoko osuditi!

Džeko kaže: „A kada oni počnu od ljudi, koji realno ni gramatiku arapskog jezika ne znaju, praviti „Šejhul Islama“, „obnovitelja vjere“ onda to nije pretjerivanje.Slušajući Ibn Usejmina prvo što se može primjetiti je slabost u poznavanju gramatike arapskog jezika, nakon toga, ustaljena formula koju stalno spominje a na kojoj je izgleda i izgradio svoju slavu u vehabijskim krugovima: „To je bid’at, svaki bid’at je zabluda a svaka zabluda vodi u vatru.“

Džeko, spec. islamskih nauka, ono što ti zoveš ”formulom” koju tobože stalno ponavlja Ibn Usejmin r.h., nije formula nego hadis. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da je svaki bidat zabluda, a da svaka zabluda vodi u Vatru. (Muslim, 867 i Ibn Huzejme, 3/143/1785, i ovo je njegova verzija) Kod tebe je problem što si ti suzio krug novotarija ili si ovaj termin izbacio iz svog rječnika, i što nastojiš kontrirati tzv. vehabijama i njihovoj ulemi u svemu što možeš, pa su ti i hadisi koje oni često citiraju postali teški i nepodnošljivi. Tebi kontriranje tzv. vehabijama predstavlja velika vrata k Allahovom zadovoljstvu, zar ne? Tvoje pisarije bezrezervno potvrđuju ovu činjenicu. Nije poznato da se pokušavaš ikome ”popeti na leđa” osim tzv. vehabijama, iako to rezultiralo negiranjem određenih hadisa.

Što se tiče tvoje tvrdnje da Ibn Usejmin ne poznaje gramatiku arapskog jezika, ona predstavlja kulminaciju neznanja i podlosti. Stranac koji se svega nekoliko godina bavi arapskim jezikom i pitanje je da li vlada njegovim osnovama, nalazi greške imamu ovoga ummeta u gramatici. To je isto radio tvoj brat po menhedžu Sekkaf sa šejhom Albanijem. Džeko Sami, ako se želiš proslaviti, onda nađi podoban put do slave, jer ovo je previše. Šejhul-islam Ibn Usejmin i drugi učenjaci današnjice kada se obraćaju običnim masama često koriste narodni jezik i narječje u kojem dođe do izmjene vokala pa pojedinci, a najčešće zlonamjernici, shvataju da se radi o nepoznavanju gramatike arapskog jezika koju su određeni specijalisti ”svarili” za svega nekoliko godina. Ova stvar je poznata kod sve današnje uleme i šejhova koji često pričaju narodnim jezikom da ih ljudi što bolje shvate i da im se što više približe. Ibn Usejmin ima desetine, a možda i stotine napisanih knjiga, studija i brošura, pa bujrum, ako govoriš istinu, nađi nam neku od tih grešaka. Ovim je Džeko, ustvari, dokazao kakvu pakost nosi u sebi prema svemu što miriše na tzv. vehabizam. Zar se nećeš postidjeti svojih izjava? Džeko Sami, nemoj da te mržnja prema tzv. vehabijama navede da nepravedan budeš. Ako imaš konstruktivnu kritiku ili zamjerku, slobodno je iznesi, okani se obmanjivanja. Čak i tvoji istomišljenici će se zgražavati nad izjavom da Ibn Usejmin ne poznaje arapski jezik!

Dalje, Džeko tvrdi da je Ibn Usejmin rekao: “Kursijj je mjesto Allahovih stopala.” ( Vehabije su poznati po tome da Boga opisuju kao nešto što ima ruke, noge, oči, stopala, potkoljenice, prste, lice i td. A posle ovako preciznog opisa kažu: Ali on nije sličan stvorenjima. Ovo je osnova njihovog antropomorfizma.)

Ovo nije pogodno mjesto za iznošenje argumenata o Allahovim svojstvima, jer to bi uzelo mnogo vremena i prostora, ali ćemo komentirati citat Ibn Usejmina: “Kursijj je mjesto Allahovih stopala.”

Prenosi se od Ibn Abbasa, Ebu Musaa el-Ešarija, Es-Suddija, Gazvana el-Giffarija Ebu Malika (učitelj prethodno spomenutog mufesira Es-Suddija), Muslima el-Betina, Dahhaka b. Muzahima i drugih da su kazali: “Kursijj je mjesto stopala.”

(Vidjeti sljedeće izvore: Abdullah b. Ahmed b. Hanbel, Es-Sunne, 1/301-302 i 2/454; Ibn Ebi Hatim, Tefsir, 2/491; imam Taberi, Džamiul-bejan, 3/15; imam Bejheki, El-Esmau ves-sifat, 2/196-197; imam Hatib, Tarihu Bagdad, 9/252-253; hafiz Ibn Kesir, El-Bidaje ven-nihaje, 1/12, i Tefsirul-Kur’anil-Azim, 1/317; imam Ez-Zehebi, Muhtesarul-uluvv, str. 102; imam Sujuti, Ed-Durrul-mensur, 1/580; imam Kurtubi, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 3/275; imam Ibnul-Kajjim, Hadil-ervah, 2/835; Ibn Ebil-Izz, Šerhut-Tahavijjeh, 2/369; imam Ajni, Umdetul-Kari, 18/126; hafiz Hakemi, Mearidžul-kabul, 1/141)

– Predaju Ibn Abbasa bilježi i imam Abdullah b. Ahmed u Es-Sunne, 1/301/586, Ibn Huzejme u Kitabut-tevhid, 1/248/154-156, Hakim, 2/310/3116, Taberani u El-Kebiru, 12/31/12404, Ibn Ebi Zemenin u Usulus-sunne, str. 100/37, Ed-Dija u El-Muhtare, 10/312/332. Imam Hakim i Zehebi ovu predaju ocjenjuju kao vjerodostojnu. Imam Hejsemi u El-Medžmea, 6/323, kaže: “Prenosioci ove predaje prenose u Sahihu.” Šejh Albani kaže: “Predaja Ibn Abbasa je vjerodostojna.” (Vidjeti: Muhtesarul-uluvv, str. 102/36)

– Za Ebu Musaovo predanje šejhul-islam Ibn Hadžer el-Askalani kaže: “Bilježi ga Ibnul-Munzir sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.” (Vidjeti: Fethul-bari, 8/47)

Imam Ibn Ebi Zemenin (umro 354. h.g.) kaže: “Od stavova ehli-sunneta jeste da se Kursijj nalazi ispred Arša i da je mjesto stopala.” (Vidjeti: Usulus-sunne, str. 96, od Muhammeda b. Ebi Zemenina, El-Guraba el-Eserijje, 1415)

Dakle, od selefa je potvrđena izjava: “Kursijj je mjesto stopala.” Ostaje samo pitanje razumijevanja ovih riječi, jer u ovim predajama nije pojašnjeno o čijim stopalima je riječ.

Problem ovog pitanja veže se za atribut stopala, da li Uzvišeni Allah ima stopalo ili ne? Eš’arije i njihovi sljedbenici metaforički tumače svojstvo stopala, lica, ruku, prsta i sl. tome. Mi sljedbenici selefus-saliha (kod zlonamjernika vehabije) prihvatamo ova svojstva i ne tumačimo ih metaforički, već kažemo da Allah ima npr. lice, jer je Sebe time opisao, a mi ne poznajemo njegovu kakvoću, niti o tome smijemo razglabati.

Što se tiče potvrde atributa stopala, o tome se navode dva hadisa:

Enes b. Malik prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Džehennem će nastaviti da govori: ‘Ima li još?‘, sve dok Gospodar moći ne stavi na njega Svoje stopalo. Tada će on reći: ‘Dosta! Dosta, tako ti Tvoje moći!‘ I zbit će se jedna u drugu.” (El-Buhari, 6661, Muslim, 2848)

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem, rekao: “…dok će za Džehennem stvoriti one koje On bude htio. Kada budu bačeni u njega, on će tri puta reći: ‘Ima li još?‘, sve dok ne stavi Svoje stopalo na njega. Potom će se napuniti pa će se skupiti i povikati: ‘Dosta! Dosta! Dosta!‘” (El-Buhari, 7449, Muslim, 2846)

U drugoj verziji stoji: “…sve dok ne stavi Svoju nogu na njega.” (El-Buhari, 4850, Muslim, 2846)

U Tirmizijinoj verziji Ebu Hurejrinog hadisa, Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem, kaže: “…pa će Er-Rahman (Milostivi) staviti Svoje stopalo na njega (na Džehennem).” (Tirmizi, 4/691-692/2557, i ocijenio je hadis vjerodostojnim)

Nakon ovog hadisa, imam Tirmizi (umro 275. h.g.) kaže: “Islamski učenjaci i imami kao Sufjan es-Sevri (umro 161. h.g.), Malik b. Enes (umro 179. h.g.), Ibnul-Mubarek (umro 181. h.g.), Sufjan b. Ujejne (umro 198. h.g.), Vekia (umro 197. h.g.) i drugi prenose ove hadise i kažu: Vjerujemo u ova predanja i ne pitamo za kakvoću. Ovo mišljenje preferira ehlul-hadis (hadiska škola) i kažu: Ove hadise treba prenositi kako se navode, u njih vjerovati i ne komentirati ih, ne zamišljati izgled niti pitati za kakvoću.” (Vidjeti: Džamiut-Tirmizi, 4/692)

Imam Hallal prenosi od imam Ahmeda b. Hanbela (umro 241. h.g.) da je upitan o hadisima u kojima se spominje da se Allah spušta na dunjalučko nebo, da će se vidjeti (na Sudnjem danu), da će staviti Svoje stopalo, i sl. tome, pa je odgovorio: “Vjerujemo u spomenute hadise i potvrđujemo ih. Ne pitamo o njihovoj kakvoći i stvarnosti. Ono što je potvrđeno ispravnim lancima prenosilaca od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je istina i ne smijemo negirati Allahove riječi niti Ga opisivati više od onoga čime je opisao sam Sebe.” (Šerhu kasideti Ibnul-Kajjim, 1/273)

Imam Ibn Huzejme (umro 311. h.g.) kaže: “Poglavlje, potvrda atributa noge Uzvišenom Allahu, uprkos džehmijjama (zabludjela sekta) koji negiraju svojstva našeg Stvoritelja koja je Sebi pripisao u Svojoj časnoj Knjizi ili jezikom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem” (vidjeti: Kitabut-tevhid, 2/202, od Ibn Huzejme, Er-Rušd, 1418), a potom je citirao prethodni hadis koji prenosu Ebu Hurejre.

Imam Darekutni (umro 354. h.g.) prenosi od Kasima b. Sellama (umro 224. h.g.) da je u njegovom prisustvu spomenuto viđenje Allaha na Sudnjem danu, atribut smijeha Uzvišenog Allaha, da se Džehennem neće napuniti dok Gospodar ne stavi Svoje stopalo u njega pa će povikati: ‘’Dosta! Dosta!‘‘, i slični hadisi, pa je ovaj veliki imam rekao: “To su vjerodostojni hadisi, prenijeli su ih hadiski i fikhski eksperti jedni od drugih. Kod nas su ti hadisi istiniti, ne sumnjamo u njih. Međutim, ako neko upita: Kako je stavio stopalo? Kako se smije?, reći ćemo: To se ne može tumačiti – objašnjavati.” (Vidjeti: imam Darekutni, Es-Sifat, str. 40; imam Bejheki, El-Esmau ves-sifat, 2/198)

Imam Ibn Betta el-Ukberi (umro 384. h.g.) je, također, potvrdio Allahu atribut stopala, prstâ, rukû, a zabranio ispitivanje o njihovoj kakvoći i opisivanje istih. (Vidjeti: imam Ibn Betta, El-Ibanetus-sugra, str. 142-143/279, Darul-emril-evvel, 1432)

Atribut stopala spomenuo je i imam Ebu Muhammed el-Berbehari (umro 329. h.g.) u svome djelu Šerhus-sunne, str. 74-75/51, i zabranio ispitivanje o njegovoj kakvoći. Na drugom mjestu imam Berbehari je rekao: “Kada su u pitanju Allahova svojstva nije dozvoljeno kazati: Kako i zašto, to govori samo onaj ko sumnja u Allaha.” (Vidjeti: El-Berbehari, Šerhus-sunne, str. 64/15, Darus-selef, 1421).

Ovom prilikom neću navoditi zlatne riječi šejhul-islama Ibn Tejmijje, koje su zabilježene u El-Fetaval-misrijje, 1/647, i njegov nepobitan odgovor onima koji poriču atribut stopala (tj. tumače ga metaforički), jer samo ime Ibn Tejmijje iritira Džekine emocije, a nama to nije cilj i mogao bi nam spočitavati kako smo prave vehabije!

Džeko Sami, tako ti Allaha, poslušaj šta kaže veliki eš’arijski učenjak, ekspert hadiskih nauka, Ibn Hadžer el-Askalani u komenaru hadisa Ebu Hurejre: “…sve dok Gospodar moći ne stavi na njega Svoje stopalo”. Kaže Ibn Hadžer: “Postoje razilaženja kada je u pitanju značenje stopala. Put selefa (odabranih generacija) i drugih u ovom pogledu je poznat. Uzimaju ih onako kako su navedena (tj. svojstva, atributi) bez metaforičkih tumačenja (te’vila), a istovremeno negiraju sve što bi moglo djelovati kao manjkavost.” (Vidjeti: Fethul-bari, 8/461)

Upravo tako, Uzvišenog Allaha opisujemo čime je Sebe opisao ili Njegov Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem, bez simboličnih, metaforičkih tumačenja, niti poistovjećivanja.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je da Allah ima stopalo. Mi smo dužni potvrditi ono čemu nas je poučio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a kada budemo upitani o njegovoj kakvoći, kažemo: “Ne znamo, niti smijemo o tome razglabati bez Objave, a Objava je prekinuta”, ali kategorički tvrdimo da Allahovo stopalo ne sliči ničemu, jer Uzvišeni Allah kaže: “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Eš-Šura, 11) Uzvišeni Allah je u ovom ajetu negirao da Mu neko sliči, a potvrdio Sebi atribut sluha i vida. U čemu je problem da Mu na isti način potvrdimo svojstvo stopala, lica, ruku i svega drugog čime je Sebe, tebareke ve te’ala, opisao, a istovremeno zanegiramo sličnost nekome od stvorenja?! Gdje je tu poistovjećivanje Stvoritelja sa stvorenjima?!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćao se ashabima jasnim arapskim jezikom i znao je umjesto ”Allahova ruka” kazati ”Allahova milost”, ali je ipak rekao ”Allahova ruka”. Isto pravilo vrijedi i za Kur’an časni. Bujrum, Džeko, citiraj nam predaje u kojima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ili ashabi ili tabiini tumače Allahova svojstva u prenesenom smislu, pa da ti povjerujemo da Allah uistinu nema lice, ili stopalo, ili neko drugo svojstvo (tj. da ga metaforički tumačimo)!! Ako ne uspiješ naći predanja u tom kontekstu, a nećeš, budi siguran, prihvati se ove lijepe akide i nije uvjet da svoju tevbu javno obznaniš, znamo da bi ti ona predstavljala veliki minus kod tvojih simpatizera. Pokaj se tajno i obožavaj Uzvišenog Allaha akidom es-selefus-saliha, Allah će ti oprostiti sve što je prethodilo.

Vidimo da je tešbih (antropomorfizam) koji Džeko želi podmetnuti tzv. vehabijama samo kukavičije jaje, ništa više od toga. Tzv. vehabije povode se za izjavama najvećih imama selefa kada su u pitanju Allahova svojstva, a od Džeke tražimo da nam navede ko je od uleme iz prve tri generacije islama tumačio ova svojstva metaforički. Hajde da vidimo, ponovo, ko je bliži selefima?

Imam Šafija (umro 204. h.g.) kaže: “Allah ima lijepa imena i svojstva koja su spomenuta u Kur’anu i o kojima nas je obavijestio Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem. Niko nema pravo odbaciti neko od imena ili svojstava nakon dokaza koji mu se predoči.” (Vidjeti: imam Ez- Zehebi, Sijeru ealamin-nubela, 10/79; Ibnul-Kajjim, Idžtimaul-džujušil-islamijje, str. 165)

Dakle, vidimo da selefi kategorički obavezuju na prihvatanje svojstava koja su potvrđena Kur’anom ili vjerodostojnim sunnetom. Niko od njih nije mijenjao jezička značenja Allahovih atributa, niti ih je metaforički tumačio.

Ako pretpostavimo da je Ibn Usejmin pogriješio u svojoj izjavi, pitamo Džeku da li prihvata i potvrđuje Allahu svojstvo stopala? Odgovor je, vjerujemo, kategorički: “Ni mrtav, nisam zabludjeli vehabija!” Dakle, nije problem u Ibn Usejminovoj izjavi nego u svojstvu stopala. Problem je u metaforičkom tumačenju svojstava gdje su određene skupine odstupile od pravca selefa, a Džeko ih slijepo slijedi u tome. Pitamo Džeku, hoće li antropomorfizam pripisati svim prethodno spomenutim ekspertima islamskih nauka iz odabranih generacija, ili, pak, svojoj voljenoj žrtvi tzv. vehabijama?

Problem je u tome što su eš’arije, Allah im se smilovao, u shvatanjima Allahovih atributa nesvjesno upali u tešbih (poistovjećivanje), potom bježeći od ove nedaće zapali su u djelomični ta’til (metaforičko tumačenje) Allahovih svojstava. Ko je bliži tekstu hadisa: onaj ko potvrdi riječi Poslanika, sallallahu alejhu ve sellem, i negira kakvoću, ili, pak, onaj ko negira značenje u osnovi i tumači ga metaforički?! Mislimo da je stvar više nego jasna.

Džeko prigovara Ibn Usejminu kako je, navodno, utjelovio Uzvišenog Allaha, što je notorna neistina, a zaboravlja svoju krajnje neprimjerenu etiku s Uzvišenim Allahom. U jednoj svojoj izjavi upućenoj tzv. vehabijama, Džeko kaže: “Stotinama puta je dokazano da vi koristite čak i slabe hadise samo da biste dokazali da je Bog čudovište.”

Subhanallah, zar o Gospodaru svjetova, tebareke ve te’ala, ovako govori čovjek koji oponaša funkciju imama u džamiji?! Ako pogledate u izjave ehlul-kitabija nećete naći ovako gnusne fraze i neprimjereno opisivanje Stvoritelja, azze ve dželle.

Dalje, ono što tzv. vehabijama priznaju svi njihovi neistomišljenici jeste da vode veliku, “pretjeranu” brigu o vjerodostojnim i slabim hadisima, jedino Džeko to osporava! Džeko Sami, kada tzv. vehabije budu primorane učiti hadisku nauku i vjerodostojnost predanja od tebe, tada će im Zemljina utroba biti bolja od njene površine.

Sve što Džeko spominje u svojim pisarijama nije znanje, već se radi o sumnjama i nejasnoćama na koje on zbog nedovoljnog poznavanja šerijata, pogrešnog menhedža i zlobe u prsima nije u stanju ili ne želi odgovoriti. Džekin “naučni život” vezan je za tzv. vehabije, ali uprkos tome nije u stanju naći nijednu konstruktivnu zamjerku tzv. vehabijama (mislim na učenjake) a da na nju ne možemo argumentirano odgovoriti i srušiti je kao kulu od karata.

Na kraju da poručimo spec. Džeki Samiju, da će da’va ehli-sunneta vel-džemata (po tebi da’va vehabizma) cvjetati, naročito u narednom periodu, uz Allahovu dozvolu. Ne postoji ni služba, ni institucija, ni pojedinci, koji mogu zaustaviti širenje Allahovog svjetla. A tebi preporučujemo da uzmeš pouku u Mešanoviću i Merdanu i njihovom završetku. Znaj da će Allah poniziti svakog spletkaroša, zlonamjernika, na ovom prije budućeg svijeta.

I mi, Džeko Sami, molimo Uzvišenog Allaha da nas sačuva šejtanskih spletki i neznanja. Amin!

www.minber.ba