Allah dž.š. nam je opisao mnogo toga vezanog za Ali Imranovu porodicu. Prvi događaj je samo rođenje Merjemino (Marija, majka Isusova, a.s.).

Zekerijja (Zaharije) je sin Dana i jedan od Sulejmanovih (Solomonov), a.s. potomaka, živio je u Damasku, bio je dugovječan i imao je preko stotinu godina. Priča počinje sa Imranovom ženom, Merjeminom (Marija) i Esej’inom majkom, koja je bila nerotkinja. Jednog dana ugleda ptičicu kako u usta svog mladunčeta stavlja hranu. Poželje da i ona ima svoje dijete, diže ruke i zamoli Allaha dž.š.

Kada Imranova žena reče: ’’Gospodaru moj, ovo što je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na službu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!’’ (Kur’an, Alu ’Imran, 35.)

Molila je Allaha da joj podari dijete i Njemu se zavjetovala da će dijete koje rodi služiti Bejtul-Makdisu * (u Juresalemu). Zekerijja i Alu Imran su preselili u Bejtul-Makdis kako bi tamo ibadet činili i vjeri služili. Njihov običaj je bio da nekoga od svoje djece daju na služenje Bejtul-Makdisu. Ta djeca bi rasla sa sveštenstvom, od njih bi učili Tevrat (Toru), rasli bi u Bejtul-Makdisu i vremenom bi postajali najveći pobožnjaci i učenjaci svoga naroda.

Imranova žena se zavjetovala da će dijete, ako joj ga Allah podari, dati u Bejtul-Makdis. Allah joj se smilovao i ona rodi djevojčicu (Mariju). Nije bio običaj da žensku djecu daju u službu Bejtul-Makdisa:

Poslije ona, kada rodi, reče: ’’Gospodaru moj, rodila sam žensko.’’ (Kur’an, Alu’Imran 36.)

Nije znala šta da učini, zavjetovala se da će to dijete dati u službu, ali to dijete je žensko, a njih ne daju u službu! Njezin suprug Imran (Marijin otac) je bio poglavar sveštenstva tog vremena. Ona se posavjetova sa njim. Reče joj: ’’Ako si se zavjetovala, ona pripada onome čemu si se ti u ime Allaha zavjetovala.’’

Allah, dz.s. kaže: “A Allah dobro zna šta je rodila – a žensko nije kao muško.” (Alu ’Imran, 36.)

Ona se zavjetovala očekujući muško dijete ali joj Allah podari djevojčicu koja je bolja od dječaka, kojeg je priželjkivala. U ovom ajetu je veličanje Merjeme, a ne umanjivanje njezine vrijednosti kako to pojedini pokušavaju prikazati.

“Nadjela sam joj ime Merjema (Marija), i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana.” (Kur’an, Alu’Imran, 36.)

Allahov Poslanik Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svako novorođenče šejtan dotakne svojim prstom, osim Imranove kćerke Merjem (Marija) i njezinog sina Isaa (Isus).” (Ahmedov Musned, hadis 7866.) Njima se to nije dogodilo zato što je dova Imranove žene bila kod Allaha primljena.

“I Gopodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo.” (Kur’an, Alu’Imran, 37.)
_________________________

Tako Merjema (Marija) posta jedna od onih koji su služili Bejtul Makdisu. Običaj je bio da se o svakom poklonjenom djetetu brine jedan od sveštenika. Ovaj puts u svi htjeli da se brinu o njoj te se zbog toga međusobno sukobiše u mišljenju. U takvim nesporazumima bi se dovama obraćali Alahu dz.š. i On bi in na razne načine upućivao na ono što je za njih ispravno.

Ovaj puta su se podijelili u mišljenju, a Zekerijja, a.s. (Zaharije) je bio uporan u tome da se upravo on treba o njoj brinuti. Drugi se tome suprostaviše i predložiše da bace svoja pera u vodu i sačekaju Allahov znak kao presudu u ovom spornom pitanju. Na čijem peru bude znak taj će se i brinuti o njoj. Pera su bila drvena i plovila su nizvodno, osim Zekerijjahovog pera koje je plutalo uzvodno. To je još jedno od Allahovih čuda koje je spomenuto u Kur’anu:

“To su nepoznate vijeti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio među njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji će se od njih o Merjemi (Mariji) brinuti, i ti nisi bio među njima kad su se prepirali.” (Kur’an, Alu ’Imran 37.)

Spominjanje ove priče u Kur’anu je u isto vrijeme i potvrda Muhammedovog, a.s. poslanstva jer se govori o nečemu što on zasigurno prije toga nije znao.

“I da se o njoj brine Zekerijja.” (Alu ’Imran, 37.)

Zekerijja (Zaharije) se ljepo starao o njoj, rasla u zdravom i lijepom ambijentu. Ranije nego ostale vršnjakinje je postala djevojka. Kad je rodila Isaa, a.s. (Isusa) imala je svega petnaest godina. Bila je pobožna, učena, skromna i iskrena prema Allahu dz.s. Allah joj je dao keramete i učinio je jednom od najboljih žena. Allah dž.s. o njoj kaže:

“Kad god bi Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao.” (Alu ’Imran, 37.)

To se nije desilo jednom nego se to ponavljalo svaki puta kad bi Zekerijja (Zaharije) ušao kod nje. Zimi bi kod nje nalazio ljetno voće, a ljeti zimsko voće. Bilo je to vrijeme bez flizidera i zamrzivača. Čudio se i pitao je:

‘’Odakle ti ovo o Merjema?’’ – on bi upitao, a ona bi odgovorila: ’’Od Allaha.’’

Allah dz.s. govoreći o Isau (Isusu), a.s. kaže:

A majka njegova je uvijek istinu govorila. !Al-Ma’ide, 75.)

Allah dz.s. o vrijednosti i veličini Merjeme kaže: “O Merjema (Marija), tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio.” (Alu’Imran, 42.)

Mesih (Isus), sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila. (Al-Ma’ida, 75.)

Muhammed, a.s. o njoj u hadisu kojeg bilježe Buharija, Muslim, Tirmizija, Nesaija i Ahmed kaže:

Najbolje žena zemlji su bile Imranova kćerka Merjem (Marija) i Huvejlidova kćerka Hatidža.

U mnogim hadisima se spominje vrijednost četiri žene, o kojima nas Poslanik s.a.v.s. kaže:

Od svih žena svijeta najbolje su bile njih četiri: Imranova kćerka Merjem, Huvejlidova kćerka Hatidža, Muhammedova kćerka Fatima i faraonova žena Asija. (Ahmedov Musned, hadis 11942.)

Mnogo toga upućuje da je najbolja od njih četiri upravo Merjem, zatim Fatima, pa hadidza a onda Asija.

________________________

Kad je Zekerijja, a.s. (Zaharije) vidio Allahove počasti prema toj djevojci i on sam poželje dijete. Tada je imao stotinu godina a njegova supruga je bila godinu dana mlađa od njega. Njegovu dovu Allah, dz.s. spominje u više sura:

“Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau (Zahariju), kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo, i rekao: ’’Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osjedila, a nikad nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao. Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja.’’ (Maryam, 2.-5.)

Zekerijja je bio naviknut da Allah primi svaku njegovu dovu. On je bio jedini poslanik u tom vremenu, a sa onima koji su ga trebali nasljediti nije bio zadovoljan jer je kod njih vidio ono što mu se nije nikako sviđalo. Bojao se da će sa takvim sveštenstvom Benu Israil ponovo skrenuti sa pravoga puta.

“A žena mi je nerotkinja zato mi pokloni od sebe sina da nasljedi mene i porodicu Jakubovu (Jakovu), i učini, Gospodaru moj, da budeš s njim zadovoljan.” (Kur’an, Maryam, 5.-6.)

Allah dz.s. primi njegovu dovu:

“Odazvasmo i, izlječivši mu ženu, Jahjaa (Ivana Krstitelja) mu poklonismo.”  (Al-’Anbiya,90.)

Njegova žena je bila nerotkinja pa joj Allah, dz.s. podari moć rađanja. Ibnu Abbas kaže: ’’Nakon njegove dove žena mu, u devedeset i devetoj godini, dobi menstruaciju.’’ U drugoj predaji se bilježi da je Ibnu Abbas komentirajući ovaj ajet rekao: ’’Bila je loše naravi, duga jezika pa je Allah dz.s. promjenio i boljom je učinio.” Dakle Allah je nju i tjelesno i karakterno učinio boljom nego što je bila. Meleki (andjeli) ga obradovaše riječima:

’’O Zekerijja (Zaharije), javljamo ti radosnu vijet da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja (Ivan Krstitelj) biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati.’’ (Maryam, 7.)