Bosanka koja je bila nezahvalna svome Gospodaru

Ispričat ću vam priču o mladoj ženi iz Bosne koja je nakon ukazane Allahove milosti ubrzo postala nezahvalna i zaboravila stanje u kome se nalazila. Kao mlada djevojka odrastala je u porodici koja nije redovno praktikovala vjeru i čija se pripadnosti islamu odlikovala u tome da ponekad za ramazan klanjaju i poste, odu na teraviju ili na neki mevlud i bajramuju za vrijeme dva bajrama.

Međutim, nakon što se zaljubila u mladića koji potiče iz vjerničke porodice u kojoj se islamski propisi redovno i na vrijeme obavljaju, počela je i ona da se malo više interesuje za vjeru. Bar je tako izgledalo dok je razgovarala sa njim. Ubrzo su donijeli odluku da se vjenčaju i započnu bračnu zajednicu u skladu sa šerijatom. Obzirom da je došla u kuću u kojoj je islam na prvom mjestu, ona kao mlada se morala prilagođavati svojoj novoj porodici, iako je to radila prvenstveno kako bi dokazala da je njoj mjesto pored muža koga je jako voljela, a ne Allaha radi.

Teško se budila na sabah jer ga u roditeljskoj kući nikad nije klanjala a ostale namaze je obavljala sa odgađanjem sve do isteka namaskog vremena. Primjetio je to njen muž pa je upozorio da mora biti vjernica kako bi dostigla Allahovo zadovoljstvo, a ne zadovoljstvo njega kao muža. Nije bilo neke velike koristi od njegove priče, čak je njegove riječi iskoristila kao opravdanje da ne mora nikako da obavlja namaze “jer će ona odgovarati za svoja djela, a on za svoja“.

Nedugo poslije toga, Allah je iskušao teškom bolesti koja se manifestovala tako da je njena koža postajala preko noći smežurana poput kože starice, a nakon toga bi pucala od čega su se otvarale rane koje je bilo neugodno i njoj samoj gledati. Njene ruke su izgledale toliko strašne da ih je morala kriti ispod rukavica, a bolovi i svrab su bili nepodnošljivi. Obišla je raznorazne doktore i travare u nadi da će neko otkrit zašto joj niti jedan lijek ne odgovara, ali niti jedan nije znao kako da joj pomogne.

Sjetila se da je to Allah iskušao zbog njenog nemara i zanemarivanja osnovnih islamskih propisa. Odlučila je da se pokaje za svoje grijehe i da počne da se pridržava svega onoga čime će postići Allahovo zadovoljstvo. Namaze je redovno obavljala i na rani sabah svoje ukućane budila. Bila je potpuno druga osoba i cvrsto se vjerskih propisa držala. Njen muž je bio beskrajno sretan što je sama prepoznala ispravan put ka izlazu iz iskušenja u kome se našla. Bio joj je velika podrška u tim danima.

Allahovom voljom, na iznenađenje svih doktora, njena koža je počela da zacjeljuje ekspresnom brzinom, a nove rane se više nisu otvarale. U veoma kratkom periodu nestalo je svakog traga oboljenja i njena koža je bila ponovo lijepa i mlada, a ruke nježne i bez tragova rana i oštećenja. Njen muž je bio veoma sretan i prepričavao je svojim prijateljima o blagodatima kojima je Allah njegovu kuću počastio. Pričao je to sa tolikim ushićenjem da su ga mnogi upozoravali da se čuva od ajna (uroka) i haseda(zavidnosti).

Njegova je supruga i dalje nastavljala sa redovnim obavljanjem farzova i nafila, ali samo kratko vrijeme. Već nakon četiri mjeseca, kada je zacijelila i posljednja rana na njenoj koži, ona je počela sa izostavljanjem nafila pravdajući se da se iscrpila u proteklom periodu dok je bila bolesna. Nastavila je sa odgađanjem namaza ili ih je ostavljala do kraja isteka namaskog vremena te onda spajala dva namaza zajedno. Nije prošlo dugo od teškog iskušenja u kome se našla nakon čega joj je Allah svoju milost i izliječenje podario, a ona je sve ubrzo zaboravila i život u gafletu nastavila.

Njen muž je molio da se vrati na Pravi put sa koga je odlutala. Strahovao je da je Allah Sveznajući, nakon opomene i ukazane milosti, ne kazni žestokom kaznom. Dovio je za nju i upozoravao kroz različite primjere sličnih njenom, ali nije bilo nikakve koristi, jer je ona postala tako ohola i zlobna da se prema njemu kao neprijatelju ponašala. Nakon štoje vidjeo da je trud uzaludan i da se ona nema namjeru vratiti obavljanju islamskih dužnosti, uprkos ljubavi koju je preme njoj osjećao, odlučio je da se razvedu kako ne bi bio odgovoran pred Allahom kao pastir koji je odgovoran za svoje stado.

Ona je nakon razvoda krenula u smjeru suprotnom od Pravog puta. Zaboravila je potpuno na svog Gospodara koji joj je milost ukazao, ozdravljenjem i lijepim izgledom je počastio. Bila je toliko ohola i nezahvalna da je svojim ponašanjem samo Allahovu srdžbu izazivala. Mnogi su je upozoravali i podsjećali na vrijeme kada je Allah iskušao pa pomogao i nagradio kožom ljepšom nego što je bila prije bolesti. Nije slušala ničija upozorenja već je prkoseći radila sve što je suprotno od puta iskrenih sljedbenika Kur’ana i suneta.

Nakon godinu dana, dok se vraćala sa pijanim partnerom, dogodio se saobraćajni udes u kome je njeno tijelo unakaženo, a posebno lice jer je proletjela kroz polomljena stakla na automobilu. Njeno mlado tijelo je zavrsilo u invalidskim kolicima, a lice joj je bilo u velikim i strašnim ožiljcima. Kada se, nakon buđenja iz kome, pogledala u ogledalu, prizor je bio toliko strašan da je doživjela nervni slom od koga se nikad nije oporavila.

Žalosno je što je nakon ukazane Allahove milosti, postala ohola i nezahvalna i što je put zahvalnosti i pokornosti Onome Koji joj je milost Svoju ukazao, zamijenila putem gafleta i nemara koji vodi u sigurnu propast.Neka nam njena sudbina bude opomena i upozorenje, ali u isto vrijeme i podstrek za prepoznavanjem Allahovih blagodati prema nama.