Od pjevačice do pokorne Allahove robinje

Dugo mi je trebalo da sjednem i da napišem ovaj tekst i da tako postanem dio vas, dio onih izabranih ljudi koji osjećaju, žive, prakticiraju islam, dio onih koje je Svevišnji počastio da se ponose time što su muslimani. Imala sam veliku potrebu i želju da podijelim ovo sa svima onima koji čitaju i koji, kako ja kažem, hvala Allahu, dž.š., uživaju kad novi tekst dođe na N-UM stranicu, Allah vas nagradio. Imam dvadeset jednu godinu i rođena sam Sarajka….

Kao dijete sam, na inicijativu svoje majke, inače vjernice, neka je živa i zdrava, ako Bog da, išla u mekteb i učila sure, kako to djeca obično i rade. Međutim, tokom mog školovanja u srednjoj školi koju sam pohađala, nekako inicijativom mog oca, inače daleko udaljenog od vjere, koji mi je usadio tu volju za “dokazivanjem” i majčinog gena koji je tog karaktera (muzičkog), završila sam srednju muzičku školu. U svom tom periodu školovanja, ja sam se nekako isticala i bila, mogu slobodno reći, najbolja…

Prolazili su dani, godine, a ja sam mislila da je to kraj svijeta i da je to vrhunac moje sreće. Želim da kažem kako sam na putu tog džahilskog života definitivno bila izgubljena sa ove tačke gledišta. Reflektori, bine, scene, neuzubillah, jednostavno sam smatrala da je to moj put i moj život. Nisam bila svjesna da mi je šejtan prokleti sve omilio… U svom tom džahilijetu, Allah dragi me počastio da upoznam momka, ako Bog da budućeg muža, s kojim sam otišla na jedno predavanje, i tada počinje moj, a i naš POVRATAK Najvećem, Najdivnijem, Najjačem, Svevišnjem… Od tada smo počeli da zajedno klanjamo, da izučavamo našu prelijepu vjeru, da prakticiramo i da podstičemo jedno drugo da budemo što bolji ljudi, muslimani, vjernici…

Imam potrebu da s vama, braćo i sestre, podijelim činjenicu o tome da naše izučavanje vjere ne prestaje nakon tih prvih koraka… da se sav onaj lažni šejtanski glamur ne može mjeriti ni sa čim na svijetu… neuzubillah, da ne poredim, ali pogotovo se ne može mjeriti sa padanjem na sedždu Onome koji me je stvorio i dao mi da obitavam na ovoj brzici – dunjaluku. Moj osjećaj poslije namaza, moj razgovor sa sestrama u islamu, moj namaz sa mojom majkom u kući, odlasci u kuću nekog svog sopstvenog mira (džamiju)…

E sad pored ljepote koju osjećam i koja je neizmjerna, Allah mi je dao iskušenje džinna zbog silnih stvari koje su bile prouzrokovane šejtanima i džahilima oko mene jer sam i sama bila takva. Elhamdulillah, molim Allaha da me učvrsti na putu istine, jer prokleti šejtan ne odustaje. Ali onda se sjetim riječi Uzvišenog: “Ta, zaista, s mukom je i last (olakšanje), zaista s mukom je i last“… i ja odjedanput ojačam…

Uz moje prakticiranje i izučavanje vjere, jednom sedmično imam taj divni ders sa dragim sestrama s kojima sam konačno JA, JA. Zaista je Allah velik! Osjećam se kao da sam sa svojim sestrama koje su me nekada strpljivo čekale na lijepom putu, a ja nisam znala ni da postojim. Nisam se pokrila, ali imam veliku želju u svom srcu i Allah mi je svjedok, molim Allaha Uzvišenog da mi pomogne na tom putu. Da Allah, dž.š., cijelu redakciju N-UM stranice nagradi što su mi dali odgovore na mnoga pitanja i što se obradujem svaki put kad vidim da je postavljen novi klip.

Šaljem vam jedan video koji je dotakao moju svijest, a nadam se da će tako djelovati i na sve sestre koje nisu ispunile farz, a to je da se pokriju, kao što nisam ni i ja, koje čitaju vaše tekstove i upućene su u vaš rad, i molim Allaha da im prosvijetli razum pa da se uhvate za najčvršće uže:

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, kaže: ”Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali.” (Ali Imran, 103)

Sestra A. M.
__________

Pošaljite nam i vi vašu priču/prilog na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com ili putem naše FB stranice