Od alkohola i bluda do smiraja u Islamu

Selam alejkum, draga redakcijo NUM-a! Želim da vam se zahvalim i da vas pohvalim za vaš trud i rad u ime Allaha, dž.š. Vaša stranica mi je uveliko pomogla u vraćanju islamu i svakodnevno je posjećujem, neka vas Allah, dž.š., nagradi i podari vam svako dobro! Dosad sam na vašem portalu čitao mnoge priče braće i sestara i zaista su mi mnogo pomogle u vraćanju vjeri i prevazilaženju životnih teškoća. Stoga i ja želim s vama podijeliti svoju životnu priču i na kraju postaviti pitanje koje, nažalost, nije tako jednostavno i na koje sam ne mogu pronaći odgovor…

Svima nam je dobro poznato u kakvoj se situaciji danas nalazi bosanska omladina. Ja sam, kao i većina njih, svakodnevno činio ‘’milion’’ velikih i malih grijeha: alkohol, cigarete, bludničenje i spavanje sa više djevojaka, samozadovoljavanje, diskoteke, minđuše i sigurno ‘’milion’’ drugih grijeha kojih, nažalost, nisam ni svjestan. Ponekad sam znao klanjati pokoji namaz i otići na džumu, ali jednostavno nisam bio svjestan težine tih grijeha i pokušavao sam ih opravdati izgovorima da to nije ništa veliko, da sam mlad, momak itd. Hvala Allahu, ipak i pored toga, ja sam, kako kaže većina našeg društva, bio ‘’uzoran’’ mladić. Bio sam ponajbolji u školi, aktivan u sekcijama, sportu, komunikativan, pazio sam da koga ne uvrijedim (smatram da su to osobine koje svako treba posjedovati iz kućnog odgoja).

Nakon srednje škole upisao sam fakultet u inostranstvu i preselio se.  Hvala Allahu, mislim da mi je to iskušenje bilo zapravo poklon od Svevišnjeg i da mi je ‘’otvorilo oči’’. Kad sam otišao od kuće, više nije bilo mog društva, auta, tolikih novaca od roditelja, nije bilo mog statusa kao “uzornog” mladića, sav imidž koji sam stekao odjednom je nestao. Ostalo je samo ono što sam ja, moj karakter. Onda sam se zapitao je li dovoljno to što sam bio prije, je li dovoljno doći takav pred Allaha, dž.š., bez ikakvog statusa, samo djela, ona dobra kojih je malo i ona loša kojih je kao morske pjene.

Ova razmišljanja ponukala su me da počnem redovno čitati Kur`an, ići na predavanja, družiti se sa braćom u džamiji, redovno klanjati, postiti po prvi put cijeli ramazan itd. Tek kad to čovjek počne raditi, onda Allah, dž.š., počne i otvarati srce, pa nam sve više počne raditi savjest i stid. Tada sam prestao piti alkohol, izvadio sam minđušu, prestao sam odlaziti u diskoteku, bludničiti, samozadovoljavati se, više pazim šta ću reći, više poštujem roditelje i rodbinu itd. (da mi Allah, dž.š., dadne istrajnost). Kada sam shvatio težinu grijeha koje sam činio, tada me počeo ‘’peckati’’ svaki moj i ‘’mali‘’ grijeh i loše djelo. Zaželio bih svakom čovjeku da osjeti taj islamski rahatluk i zadovoljstvo.

U međuvremenu sam, kroz džamiju i druženja, našao i sklopio nova prijateljstva radi Allaha, dž.š., i svaki put ih jedva čekam vidjeti ili čuti, jer jedino takva prijateljstva i Allah, dž.š., podržava i pomaže. Neka nam ih Allah svima podari i također neka nam podari što više imana i stida i strahopoštovanja pred Uzvišenim i da nas zajedno uvede u Firdevs! “Ja samo želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.” (Hud, 88.)

Eh, sad na red dolazi pitanje. Prije nego što sam se počeo vraćati islamu, imao sam tipičnu bosansku vezu sa djevojkom (kod omladine se kaže kao “ozbiljnu”, mislio sam je ženiti kad dođe vrijeme za to). Sa njom sam, kako sam već prije spomenuo, spavao i ja sam joj prvi.  Znam sve propise oko braka i znam da su svi tipovi veza zabranjeni. Stalno razmišljam kako i šta da radim, ali ne mogu da pronađem odgovor. Naravno, ja sam to prestao sa njom raditi i svaki fizički kontakt i viđanja sveo sam na minimum. Stalno pokušavam, strpljivo, kroz razgovor, šale, priče, poruke, da joj ukažem na Allahove zabrane i da joj otvorim srce ka islamu, jer bi onda i ona shvatila da je to zabranjeno i da ne nastavljamo više takav odnos te da se, kad dođe vrijeme za brak, onda uzmemo. Ona ide sa mnom u džamiju i na predavanja, ali jednostavno to ne dopire do njenog srca (naprimjer, ako bih ponovno rekao hajdemo piti alkohol, spavati, hodati po diskotekama, ako joj ne bih zabranio nositi kratke haljinice, odmah bi ih nosila i sve ostalo radila). Stalno joj navodim primjere kako treba biti zahvalna Allahu što sam takav i da ona treba biti još bolja vjernica itd.

Na drugoj strani ja sam joj oduzeo nevinost i osjećam se krivim i mislim da ne bi bilo u redu da je sad ostavim zbog toga što postoji onaj hadis: “Ko sakrije sramotu vjernika na ovom svijetu, Allah će je njemu sakriti na onom“. Ako bismo sad ovako završili, onda je ne bih mogao oženiti, jer bi sigurno radila puno od ovih stvari itd.

Moj problem je što sad nemam uvjeta za brak jer studiram i imam dozvolu za rad koja ne može pokriti ni polovinu troškova stanovanja. Roditelji mi trenutno finansiraju većinu troškova. Trudim se i, ako Bog da, za nekih deset mjeseci ću završiti fakultet i onda pronaći bolji posao, a i sad se trudim da kroz fizički rad zaradim novaca kako bih se mogao što ranije oženiti i izdržavati sebe i suprugu i time riješiti barem ovaj problem.

Stoga vas molim da mi, uz što više izvora iz Kur`ana i hadisa, date odgovor i prvenstveno savjet šta da radim, jer teško je pitati nekoga koga poznajem lično. Znam da Poslanik, s.a.v.s., kaže da je najbolje oženiti vjernicu i to bi mi bilo ostvarenje snova, ali se velikim dijelom osjećam krivim za to što smo radili i volio bih kad bi to ostalo među nama i jednostavno oženio bih je zbog toga i gledam to kao jednu vrstu iskušenja i želim time sam sebe takoreći kazniti, da ni njoj ne bih nažao učinio i možda je sutra osramotio. Jedino se nadam da će vremenom i njoj Allah, dž.š., ‘’otvoriti oči’’, pa da mi pored majke bude velika potpora u izvršavanju islamskih obaveza. Ja ću se, ako Bog da, strpljivo truditi i istrajavati u tome.

Još jednom, hvala vam i da vas Allah, dž.š., nagradi!

Brat H. R.

SAVJET:

Ve alejkumus-selam!

Molim Uzvišenog Allaha da vam olakša i učvrsti vas u vjeri!
Poznato je da iskreno pokajanje briše prethodne grijehe. Osjećaj grižnje savjesti zbog počinjenih grijeha ne bi smio čovjeka dovesti do očaja i do stanja u kojem se neće obazirati na grijehe, već ga treba podsticati na činjenje dobrih djela. Jedan od uvjeta ispravnosti stupanja u brak sa osobom koja je počinila blud jeste iskreno pokajanje za počinjeni grijeh i čvrsta odluka da se više neće vratiti tom grijehu.

U odabiru buduće supruge jedna od najvažnijih stvari svakako je vjera. Svi kontakti sa ženskom osobom koja nije u bližnjem rodbinskom srodstvu zabranjeni su jer se u njima krije velika opasnost.

Shodno prethodnom, vi biste trebali tražiti rješenje, a najbolje je da se vjenčate ako ste se istinski pokajali od bluda – što je uvjet za sklapanje braka, i ako spomenuta djevojka ima naznake da će moći ispuniti uvjet za buduću suprugu – vjera. Na taj način otklonio bi se zabranjeni kontakt i nadoknadili biste ono što se desilo između vas. Ukoliko niste u mogućnosti da se vjenčate, onda kontakte morate svesti na oblik dozvoljen u islamu u nadi da ćete ubrzo riješiti problem u vezi sa sklapanjem braka. Allah najbolje zna!

Mr. Osman Smajlović

BRACO I SESTRE, PREPORUCUJEMO VAM DA OBAVEZNO POGLEDATE OVO PREDAVANJE OD HFZ. GOLOSA: