Nakon druženja u Jönköpingu

Sjedim u kuci i razmisljam. Moj iman na zavidnom nivou. Odnos sa muzem takodjer. Upravo sam se vratila sa druzenja u Jönköpingu. Koristim priliku da se zahvalim Svedskoj dawetskoj organizaciji (SDO) na super organizovanom druzenju, a posebno im hvala sto je gost druzenja bio sejh Safet Kuduzovic. Zelim da sa vama podijelim o cemu trenutno razmisljam. Dvije stvari dominiraju u ovom kosmaru misli. Prvo i glavno, moj islam prije i poslije sejha Kuduzovica….

Drugo, nas odnos prema ucenjaku koji je spreman kilometre preci da bi svoje znanje podijelio sa nama. Cesto sebe uhvatim kako kazem moj islam prije sejha Sefeta i moj islam poslije sejha Safeta. U moje srce zauvijek ce ostati zapecaceno druzenje na kojem sam prvi put cula sejha Safeta. Bilo je to prije nekih cetri ipo godine. Trudna, sa mojom trecom djevojcicom; obucena u siroke pantale i dugu tuniku. Propisnu islamsku odjecu, mislila sam tada i tako naucila od onih cija sam predavanja slusala. Ni svjesna Allahove milosti prema meni sto mi je taj dan u dzemat poslao sejha Safeta.

Da Allah neizmjerno nagradi sestre koje su bile prisutne na tom druzenju i koje su postavile pritanje sejhu da li zena moze vani izlaziti u pantalonama (iako su same znale odgovor, pitanje je postavljeno ne bi li neka od nas, u pantalonama, skontala i izvukla pouku). Sejh, Allah ga pozivio, u samo njemu tipicnom stilu odgovori, moze, ali da preko ima dzilbab koji pada preko clanaka.

Tim odgovorom kao da me osamari. Wake up call!!! Da li je stvarno moguce? Je li u pravu ovaj sejh? Mora da jeste, iznosi cvrste argumente iz Kur’ana i sunneta. Ja rabbi smiluj mi se. Gdje sam do sada zivjela? Gdje je do sada bio ovaj sejh? Brze narucuj duge abaye. Gospodaru smiluj mi se, ocisti moje srce i daj mi snage da razaznam istinu od neistine. Kao da sam moje prve godine u islamu prespavala dubokim snom. Hvala Allahu koji posla sejha Safeta u Svedsku i koji omeksa moje srce na putu traganja za istinom, amin.

Sve ispravno sto znam o nasoj plemenitoj vjeri naucila sam od sejha Safeta i kad bih mu se cijeli zivot zahvaljivala i oduzivala ne bih mu se mogla oduziti ni za onu jednu jedinu rijec upute koja je od njega dosla do mene.

Zbog gore navedenog ova nasa druzenje su mi jako bitna, jer svaki put nesto novo naucim. Znam da nisam jedina i da mnogo sestra i brace isto osjeca. Nije nam tesko ni trudnim, ni sa malim bebama ni po ledu i snijegu prelaziti po 600 km na putu trazenja znanja. Nije tesko braci iz Finske putovati cijelu noc brodom, pa onda 300 km po ledu, samo da nauce nesto novo o ovoj nasoj plemenitoj vjeri.

Ali ima nas na zalost i koji nismo svjesni blagodati koju nam Allah salje. Prioritiramo dunjaluk, ne stizemo na druzenja. Ili jos gore, dodjemo na druzenje, ali nemamo pojma o edebu ponasanja pred ucenim. Wallahi me bude stid sto postojim kada cujem kako se braca ponasaju za vrijeme predavanja. Kada cujem kako prekidaju sejha dok govori. Kada cujem kako se igraju sa svojim telefonima za vrijeme predavanja. Kada vidim sestre kako sjednu u krug i pricaju dok predavanje traje. Kao da smo svu pamet svijeta pokupili, a ni dzuz amme ne znamo.

Stidimo li se kad nam sejh postavi jednostavno pitanje i nismo u stanju odgovoriti na njega? Nije li nas prvo stid Allaha, a onda covjeka koje ostavlja svoju porodicu i kilometre prelazi kako bi nas nesto naucio, a mi uporno iste greske pravimo? Nismo li svjesni Allahove blagodati prema nama; da je jedan ovakav ucenjak spreman bas nama doci i poducavati nas nasoj plemenitoj vjeri? Kada cemo se opametiti?

Gosposdaru smilu nam se i ucvrsti nasa srca na pravom putu. Daj da budemo zednim na putu ka izvoru znanja. Omili nam nasa druzenja u Tvoje ime i pozivi sejha Safeta Kuduzovica kako bi nam nastavio dolaziti i poducavati nas nasoj vjeri, amin.

Ummu Dawud