Gluhonijemi Mervan – najrječitiji dječak

Te večeri bio sam zajedno sa svojim sinom Mervanom u kući. Razmišljao sam i kovao plan gdje da idem sa svojim prijateljima. Bilo je to poslije akšam namaza. Odjednom, moj sin Mervan, počeo mi je govoriti svojim pokretima: “Oče! Zašto ti ne klanjaš?” Zatim je podigao svoju ruku prema nebesima govoreći mi da me Allah vidi. Predamnom je počeo da plače. Stavio sam ga pored sebe, međutim, ustao je i pobjegao.

Ovo je priča jednog stanovnika Medine Munevvere. ”Imam trideset i sedam godina. Oženjen sam i imam djecu. Sve što je Uzvišeni Allah zabranio, ja sam činio. Što se tiče namaza nisam ga obavljao u džematu s drugima, osim u nekim posebnim prilikama, a i tada sam to činio kako bih se prikazao i dodvorio drugima. Družio sam se sa lošim društvom. Uglavnom, onaj koji se najviše družio sa mnom i najviše provodio vremena uz mene, bio je šejtan. Pored ostale djece imao sam sina Mervana, sina od sedam godina. Bio je gluhonijem. Međutim, majka vjernica, zadojila ga je mlijekom imana i spoznaje.

Te večeri bio sam zajedno sa svojim sinom Mervanom u kući. Razmišljao sam i kovao plan gdje da idem sa svojim prijateljima. Bilo je to poslije akšam namaza. Odjednom, moj sin Mervan, počeo mi je govoriti svojim pokretima: “Oče! Zašto ti ne klanjaš?” Zatim je podigao svoju ruku prema nebesima govoreći mi da me Allah vidi. Predamnom je počeo da plače. Stavio sam ga pored sebe, međutim, ustao je i pobjegao. Nakon kratkog vremena, otišao je do kupatila i abdestio se. Taj abdest je naučio gledajući svoju majku dok bi se ona pripremala za namaz. Moja supruga, koja je bila hafiza Kur’ana, mnogo me je savjetovala, ali bez koristi.

Moj sin Mervan, gluhonijemi Mervan, došao je pred mene i svojim pokretima mi rekao da malo sačekam. Stao je ispred mene i klanjao. Nakon što je obavio namaz, izašao je iz sobe i brzo se vratio s Mushafom u ruci. Stavio je Mushaf pred mene i odjedanput, bez ikakvog prevrtanja stranica, otvorio ga je i stavio prst na jedan ajet. To je bio 45. ajet sure Merjem: “O oče moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug”. (Prijevod značenja) Zatim je prsnuo u plač. I ja nisam više mogao da izdržim.

Plakao sam sa svojim sinom Mervanom. Nakon kraćeg vremena ustao je i počeo mi brisati suze. Poljubio me je u glavu, a zatim rekao svojim pokretima: “Oče moj! Klanjaj prije nego li te spuste u zemlju!” Tako mi Svevišnjeg Allaha, samo On Uzvišeni zna koliko sam se tada prepao. Skočio sam i počeo paliti svjetla po kući. Mervan me je pratio iz sobe u sobu. Gledao me je začuđeno i svojim pokretima govorio: “Pusti sada svjetla. Hajdemo u veliki, Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mesdžid.”

Rekao sam mu da ćemo ići u mesdžid koji je pored naše kuće, u komšiluku. Odbio je, osim da ide u Poslanikov, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mesdžid. Otišli smo na jaciju namaz. Bio sam mnogo uplašen, a Mervan nije skidao pogleda s mene. U Poslanikovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mesdžidu bilo je mnogo ljudi. Progurali smo se nekako do Revde. Uspostavljena je jacija. Prvi rekat! Kad!!! Imam je počeo da uči riječi Uzvišenog, kao što stoji u prijevodu značenja: “O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.” (Prijevod značenja En-Nur, 21)

Nisam mogao da se suzdržim od plača. Mervan pored mene, vidjevši me da plačem, počeo je plakati. U toku namaza, izvadio je iz moga džepa maramicu i počeo mi brisati suze. Nakon namaza nastavio sam da plačem, a on da briše moje suze. Tako smo proveli cijeli sahat, nakon čega mi je Mervan rekao: “Dobro je oče. Ne boj se!” Vratili smo se kući. Vidjevši nas uplakane, supruga i ostala dječica su počeli plakati. Mervan ih je razveselio svojim pokretima govoreći: “Naš babo je klanjao jaciju namaz u Haremu!” Ispričao sam svojoj supruzi šta mi se desilo i u ime Allaha Svevišnjeg je upitao: “Jesi li mu ti zabilježila mjesto u Mushafu, pa mi ga je otvorio pokazujući onaj ajet?” Tri puta se zaklela Allahom da to nije učinila, a zatim mi je rekla: “Zahvaljuj Allahu na ovoj uputi!” To je bila moja najljepša noć!

Sada, hvala Allahu, ne propuštam namaz u džematu. Napustio sam loše društvo. Osjetio sam slast vjere. Kada bi me vidio to bi primjetio na mome licu. Nastavio sam da u sreći, slozi i razumijevanju živim sa svojom suprugom i dječicom, posebno sinom Mervanom, kojeg sam mnogo zavolio. Kako i ne bih, kada me je Allah uputio na njegovim rukama?!”

Preuzeto sa predavanja „Odabrali smo za vas“ od uvaženog šejha Halida Rašida

Preuzeto iz časopisa “El-Asr”