Tri nova pitanja i odgovora

1. Tjelesno maltretiranje od strane dečka

PITANJE: Uskoru ću biti punoljetna i imam ozbiljnu vezu koja traje dugo. Naime, mnogo volim jednom momka i za njega se planiram udati. On klanja, ali se prema meni ne ponaša lijepo. Ja ne klanjam, ali se pridržavam nekih osnovnih načela, nastojim uvijek čitati korisne knjige i planiram početi klanjati, nekad kasnije. Spomenuti momak vrši nasilje nada mnom, to jest, udara me ako uradim nešta loše, a nakon toga mi ne posvećuje dovoljno pažnje i ne smatra da je pogriješio. Šta da radim?

ODGOVOR: Neka Vas Allah, džellešanuhu, nagradi za čitanje islamskih knjiga i podrži Vas u tome! Odluka da ćete početi klanjati, koju ste donijeli, promijenit će Vaš život nabolje, i treba Vam na toj odluci iskreno čestitati. Onaj ko obavlja namaze osjeti slast u srcu i doživljava sedždu, padanje pred Allahom ničice, kao krajnju sreću, jer on robuje Allahu Svemogućem, Koji je plemenit, i milostiv, i darežljiv, i sve vidi, i sve čuje… Onaj ko obavlja namaz održava stalnu vezu s Uzvišenim Allahom, a onaj ko ne obavlja namaz, taj je prekinuo tu vezu. Namaz je najvažnije načelo, namaz je najznačajnije čemu treba posvetiti pažnju u životu I ne bi trebalo odlagati obavljanje namaza – šejtan čovjeka navodi da odlaže ono čime ga je Svevišnji Allah obavezao. A ne zna čovjek šta ga u budućnosti čeka, pa da se pouzda u naklonjenost vremena koje dolazi.

Iz Svoje mudrosti, Plemeniti Allah odredio je da ljudi na ovom svijetu prolaze kroz razne kušnje i nevolje. Ako čovjek ima na umu da će ga zbog kušnji i nevolja Svemogući Allah nagraditi na budućem, boljem svijetu, tim će strpljivije podnositi ono šta ga zadesi. Vi ste, uvažena sestro, čini se, mnogo zavoljeli momka koji u ovom trenutku ne odgovara Vašim svjetonazorima i nije na Vašem stepenu poimanja skladnog života (nadati se da će to nekad biti). Allah će, džellešanuhu, Vaš problem riješiti u Vašu korist, u to ne treba nimalo sumnjati, pogotovu ako što prije praktično potvrdite blagoslovljenu odluku koju ste donijeli, jer ćete tad, dakako, biti bliži i draži Allahu, Gospodaru svjetova.

Najbolje Vam je proći se ašikovanja i druženja s momkom, to islam ne preporučuje. Štaviše, dini-islam zabranjuje sve šta može dovesti do nemorala. Mi i jesmo iskušani zaljubljivanjem zato što ne slijedimo upute islama u potpunosti.

Onoliko koliko čovjek sebe cijeni, toliko će ga cijeniti i društvo, životno je pravilo. Izgleda da Vi više volite i cijenite tog momka nego što on Vas voli i cijeni. Čini se da ste Vi radi njega spremni podnijeti ono šta on radi Vas nije spreman podnijeti. Ako je to tako, onda među vama postoji razlika koja vas, kao bračne drugove, može, kasnije, ne daj Bože, skupo koštat; najveću štetu ćete, opet, Vi pretrpjeti. Akoli taj momak nije spreman da se spram Vas ponaša uljudno i u skladu s islamom (kazali ste da obavlja namaz, pa bi ga namaz trebao potaknuti da Vas uzme za ženu, jer ćete i Vi, inšallah, uskoro, što prije, početi klanjati), onda trebate dobro razmisliti o stupanju u brak s njime.

Znajte da Allah, džellešanuhu, kaže u veličanstvenom Kur’anu: “…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći…” (Et-Talak, 2). I imajte na umu i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Čovjek se neće odreći ničega radi Svevišnjeg Allaha a da mu Allah to neće nadomjestiti boljim i vrednijim” (Ahmed).

Molim Allaha, džellešanuhu, da Vam podari smirenost, razboritost prilikom donošenja odluka i da Vas uzme u okrilje Svoje milosti i pažnje! A Allah je Zaštitnik Svojih dobrih robova i On je Znalac svih tajni!

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović, prof.
_______________________________________________________

2. Došaptavanje duše

PITANJE:

Imam pitanje koje me počelo mučiti. Naime, gledala sam seriju o mnogoboštvu i zapitala se kako neki mogu vjerovati u kipove i u ljude i pridavati im osobine Allaha, jer to je nemoguće. Vjernica sam, čuvam se grijeha i radim ono što nam je Allah naredio. Slučajno gledajući tu seriju, pomislila sam: “Jao, jest djevojka lijepa kao božica”. Odmah sam se zapitala, kako je moguće da to kažem. Prepala sam se, jer iako ne pridajem pažnju mnogoboštvu i držim se svoje vjere, ipak me brine to što sam pomislila. Znam da je širk klanjanje kipovima i pripisivanje Allahovih osobina nekom drugom. Misli se ne mogu kontrolirati i čovjek uvijek ima sumnje, naravno, ja ne dam sumnjama da me skrenu s pravog puta.

Ne klanjam se nikom drugom osim Allahu niti sam ikad tvrdila svjesno da ima drugog boga osim Njega, niti bih. Interesuje me jesam li ja počinila širk pomislivši to? Inače, nedavno sam donijela nijjet o stavljanju hidžaba, ali naišla sam na otpor kod roditelja i sad radim na zadobivanju njihovog povjerenja i da oni vide da sam ozbiljna pa da to prihvate. Allah vas nagradio!

ODGOVOR:

Grijeh ne šteti osobi ukoliko je samo pomisao, došaptavanje duše, sve dok se ono što se nalazi u mislima ne izgovori ili ne postupi shodno njemu ili se pak nađe u srcu kao ubjeđenje koje osoba ne smatra odbojnim niti ga mrzi. Mržnja osobe prema tim pomislima, strah i osjećaji odbojnost prema njima, pokazatelj su ispravnosti ubjeđenja i jačine imana.

Jedne prilike neki su ljudi došli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli mu: “Zaista mi osjetimo u sebi ono čega se bojimo izgovoriti (zbog njegove velike opasnosti).” „ Zar ste to osjetili?”, upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Odgovorili su : “ Da.” Na to im je Poslanik rekao: “ To je jasan iman.“ (Bilježi Muslim) Rekao je imam Nevevi, Allah mu se smilovao: “To što smatraju da je govor o tim pomislima nešto opasno i veliko, ukazuje na očigledan iman. Zaista smatranje opasnim tih pomisli, veliki strah od njih i od njihovog izgovaranja može se naći kod onoga čiji se iman u stvarnosti upotpunio i kod koga su se uklonile sumnje.“

Također, Uzvišeni Allah oprostio je čovjeku ono što mu došaptava njegova duša. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista je Allah oprostio mome ummetu vesvese, ono što im duše njihove došaptavaju , sve dok ne postupe po tome ili to izgovore.“ (Bilježe Buhari i Muslim) Ružne pomisli i došaptavanje duše vrlo je teško ostaviti i ukloniti, a isto tako teško da se bilo koja osoba može u potpunosti sačuvati tih pomisli.

Kada je objavljen 284. ajet sure El-Bekare u kojem je došlo: ”Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili, Allah će vas za to pitati”, to je teško palo Poslanikovim drugovima. Došli su Poslaniku, pali na koljena i rekli: “O Božiji Poslaniče, obavezni smo djelima koja smo u mogućnosti izvršiti: namaz, post, džihad, sadaka. Tebi je objavljen ovaj ajet koji nismo u mogućnosti provesti.” Poslanik je rekao: ”Zar želite reći kao što su rekle ehlu-kitabije prije vas: ‘Čuli smo i nepokorni smo. Naprotiv recite: Čuli smo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti.”’ Tada su ashabi rekli: ”Čuli smo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti“

Kada su pročitali ajet (”Pokazivali vi ono što je u dušama vašim ili to krili, Allah će vas za to pitati”), osjetili su tjeskobu i tada je objavljeno: ”Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti. Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!” (El-Bekare, 285-286) (Bilježi Muslim)

Vrijedno je napomenuti da se ispravno ubjeđenje, akida i iman uzimaju iz vjerodostojnih izvora i da je neophodno pristupiti oprezno prema izvorima koji krivo prezentiraju akidu. Također, osoba ne smije da se prepušta različitim ružnim pomislima i vesvesama i da razmišlja o njima, već ih treba odbaciti i razmišljati o lijepim stvarima. Ukoliko nadiranje ružnih misli ne prestaje, tada treba zatražiti zaštitu i utočište od Allaha i reći: ”Vjerujem u Allaha i Njegovog Poslanika“.

“ Neće se ljudi prestati zapitivati sve dok se ne kaže: ”Ovo su Allahova stvorenja, pa ko je stvorio Allaha? Pa ko osjeti nešto od toga, neka kaže: ‘Vjerujem u Allaha.‘“ (Bilježi Muslim) Allah najbolje zna!

Odgovorio: mr. Osman Smajlović
________________________________________________

3. Prošenja i brak

PITANJE:

Možete li mi ukratko objasniti propise prošenja i propise samog braka? Da li između vjerenja i braka može proći određeni vremenski? Allah vam dao svako dobro!

ODGOVOR:

Prošenja (ar. hitba) je utemeljena Šerijatom, pa je dozvoljeno (mubah) zaprositi djevojku, i to je mišljenje većine islamskih učenjaka. Svoj stav dokazuju Allahovim riječima: “I nije vam grijeh ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete” (El-Bekara, 235). A u šafijskom mezhebu kaže se da je prošenje, to jest, traženje djevojke od njezinih roditelja, odnosno od njezina staratelja, poželjno (mustehab). U tome se oslanjaju na predanja koja je zabilježio imam El-Buhari, a u kojima se kaže da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zaprosio Aišu i, kasnije, Hafsu, radijallahu anhum.

Običaj je kod nas, a i kod muslimana u nekim arapskim zemljama da se djevojka zaruči prstenom (takozvanom burmom), koji prosac stavi djevojci na ruku. To je običaj koji su muslimani usvojili od nevjerikâ, i treba ga se kloniti, tim prije jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko oponaša neki narod, i pripada mu.” (Ahmed i Ebu Davud).

Kad je posrijedi prošnja, čovjek treba znati da prošnja nije stupanje u brak, i da su momak i djevojka jedno drugom zabranjeni sve dok ne stupe u brak. Pa bismo mogli konstatirati da je prošnja, zapravo, obećanje da će doći do stupanja u brak. A nije uputno zaprositi djevojku pa zatim čekati dug vremenski period. To je načelno pravilo, a uvijek postoje vanredne, nepredvidive okolnosti.

Kad je posrijedi brak, on mora ispuniti četiri uvjeta da bi bio ispravan. Prvi je uvjet dozvola staratelja (ar. velijj). Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, ništavan je onaj brak koji je sklopljen bez dozvole staratelja. U hadisu koji prenosi Ebu Musaa, radijallahu anhu, stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ništavan je brak sklopljen bez dozvole staratelja i prisustva dvojice pravednih svjedoka” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madža i Ahmed).

Drugi je uvjet obostrano zadovoljstvo budućih supružnika, pa brak nije ispravan ukoliko se jedno od njih dvoje (pretežno se djevojka prisiljava) prisili na brak.

Treći uvjet jest udadbeni dar (ar. mehr). Sveznajući Allah rekao je: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte…” (En-Nisa, 4).

I, četvrti uvjet je obznana braka, na osnovu navedenog hadisa: “Ništavan je brak sklopljen bez dozvole staratelja i prisustva dvojice pravednih svjedoka.” Je li dovoljno da sklapanju braka prisustvuju dva pravedna svjedoka ili se brak mora javno oglasiti, svadbom ili na bilo koji drugi način – pitanje je o kojem islamski autoriteti nemaju jednoglasan stav. Većina učenjaka kaže da je prisustvo pravednih svjedoka uvjet ispravnosti braka i da se brak ne mora oglasiti, već je to samo poželjno učiniti. Šejhul-islam, Allahu mu se smilovao, pak smatra da se brak mora oglasiti. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Kuduzović Abdurrahman, prof.