Dobročinstva od kojih srce zadrhti

Halifi Omeru, radijallahu anhu, stize jedna delegacija povjerljivih ljudi sa podrucja Homsa, pa im on rece: “Napisite mi imena siromaha u vasem mjestu kako bih im koliko-toliko pomogao”. Oni mu dadose spisak na kojem bijase ime toga i toga i ime Se’ida ibn Amira. Omer upita: “Koji je to Se’id ibn Amir? Rekose: “To je nas emir-namjesnik. – Pa zar je vas namjesnik siromah? – Da – rekose. Tako nam Allaha, prodje puno dana, a u njegovoj kuci…

se nikako vatra ne nalozi radi kuhanja.” Omer, radijallahu anhu, zaplaka tako da mu suze nakvasise bradu, a onda uze hiljadu dinara koje stavi u kesu i rece: “Poselamite ga od mene i recite mu: “Vladar pravovjernih ti je poslao ovaj imetak da se potpomognes u rjesavanju svojih potrepstina.”

Kada Se’id ibn Amir, radijallahu anhu, primi taj novac on ga podjeli sirotinji.

Jedne druge prilike mu Omer, r.a, posla ponovo hiljadu dinara, pa kad to vidje Se’idova zena, r.a, rece: “Hvala Allahu koji nam je pomogao da nas ti vise ne moras sluziti. Kupi nam namirnica i kupi nam slugu za te pare.” On joj rece: “A sta mislis da ucinimo nesto sto je bolje od toga?” Ona upita: “A sta je to?” Se’id, radijallahu anhu, odgovori: “Dat cemo ih onome ko ce nam ih ponovo vratiti, i to onda kada nam bude najpotrebnije” – rece on. “A kako to” – upita ga zena. On joj rece: “Uzajmit cemo lijepi zajam Allahu, a On ce nam to vratiti.” Ona se slozi: “Da, neka te Allah nagradi.”

Se’id napusti mjesto gdje je sjedio, sve dok nije rasporedio sve dinare u kese, a onda rece jednom od svojuh ukucana: “Odnesi ovo udovici toga i toga, zatim jetimima tog i tog, i onda tim i tim siromasima i potrebnima….”
*******************************************************

Jednog dana sjedio je Ebu Dahdah, radijallahu anhu, u dzamiji, kada je Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da je Uzviseni Allah objavio ajet: “Ko ce Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio“. Pa kada je ovaj ashab to cuo, dodje do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga upita: “O Allahov Poslanice, je li to Allah trazi od nas zajam da mu damo?” – ” Jeste” – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, “A sta je zauzvrat, sta je nagrada” upita Ebu Dahdah? “Dzennet” – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

“Tako mi Allaha, ja dajem svoj vocar palmi na Allahovom putu” – rece Ebu Dahdah, radijallahu anhu. Pa je otisao do svog vrta, a njegova supruga bjese u tom vrtu sa djecom, koja su se igrala unutra. Zatim je pozvao svoju suprugu, ne ulazeci u vrt: “Umm Dahdah, hajde izadji iz tog vrta”, ” Zbog cega?” upita ga supruga. “To smo mi ulozili na Allahovom putu, dali smo ga siromasnim i drugim potrebnim” – rece Ebu Dahdah.

A njegova zena mu odgovori: “Uspjela je tvoja trgovina, o Ebu Dahdah”, zatim rece djeci: “Djeco, izlazite iz ovog vrta, ovo sada drugima pripada.” Kada su izasli napolje, majka vidje da je mala kcerkica stavila u svoja usta jednu datulu da je pojede, pa joj majka stavi prst u usta i izbaci tu datulu, pa joj rece: “To nije vise nase“. Poslije toga su otisli i vise se nikada nisu osvrnuli na taj vrt.

(Hadis biljezi imam El-Bezzar)
*****************************************************

Dosao je neki covjek Allahovom Poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu se pozali rijecima: “Allahov Poslanice, zadesila me oskudica pa nemam sta da jedem“, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao do svoje familije da pitaju dali imaju sta da dadnu ovom covjeku od hrane, ali kod njih nije bilo nista, pa Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rece svojim ashabima: “Imali li iko ko ce nocas ugostiti ovog covjeka, Allah mu se smilovao.” Tada ustade jedan ashab, Ebu Talha (radijallahu anhu) pa rece: “Ja cu, Allahov Poslanice“.

Zatim ode svojoj kuci i rece supruzi: “Ovo je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, gost, pa cemo ga ugostiti i ne smijemo ga nicim omalovaziti”. “Tako mi Allaha, imamo hrane samo za djecu” – odgovori mu supruga, a Ebu Talha (radijallahu anhu) predlozi supruzi da odulji da spremanjem vecere, kako bi djeca zaspala od umora.

I tako bi, djeca zaspase, ali je problem bio da ako dadnu gostu hrane, onda oni sami nece imati sta da jedu, a gostu moze biti neugodno da jede sam, dok domacini nemaju nista. Medjutim, dogovorili su se da ugase svijecu, te su usluzili gosta sa hranom, a sebi su uzeli prazne posude i pravili se da i oni jedu, a da gost nije ni znao da oni ustvari nemaju hrane za sebe. Tako da su te noci legli gladni.

Sutradan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmijan sreo Ebu Talhu (radijallahu anhu) i ispricao mu da ga je Allah, svt, obavjestio o njhovom lijepom postupku prema gostu i da je Uzviseni Allah zadovoljan s njima, te da je u vezi njih objavljen ajet “… i vise vole njima (potrebnima) nego sebi, mada im je i samima potrebno…” (sura – Progonstvo, 9)

(Hadis biljezi imam Buharija)

***************************************************

Kad se, nakon velike pobjede muslimana, okoncala bitka na Jermuku, na popristu su lezala tri tesko ranjena mudzahida. Bili su to: Haris ibn Hisam, r.a, Ajjas ibn Ebi Rebi, radijallahu anhu, i Ikrime ibn Ebi Dzahl, radijallahu anhu. Haris zatrazi vode da se napije, pa kad mu donesose, u njega pogleda Ikrime, te se Haris ne napi, nego rece: “Dajte prvo njemu”.

Kad dodjose do njega nadjose ga mrtvog. Zatim se vratise njegovoj dvojici drugova, pa ih nadjose a i oni preselili na onaj svijet, neka je Allah zadovoljan sa svima njima i neka ih napoji sa Kewser izvora, tako da vise nikada ne ozedne.