Život nakon smrti

Pitate se da li postoji život nakon smrti? Pročitajte ovu priču…

Ova nam priča nudi usporedbu između ovosvjetskog života i boravka u majčinoj utrobi, jer se na taj način mogu jednostavno objasniti mnoge dileme koje muče ljude po pitanju života poslije smrti. Razmislimo o spomenutoj situaciji i nastojmo da uzmemo pouku, uz Božiju pomoć…

Zamislimo da su se u majčinoj maternici, Allahovo voljom, od zametaka formirao par blizanaca. Dok su uživali u blagodatima, jedan od njih reče drugom: „Kako je divno biti ovdje i živjeti na ovom svijetu! Kako je toplo i ugodno, imamo dobru nafaku, siguran dom, i sve što poželimo!“ Drugi mu tad reče: „Da, blagoslovljen je Onaj Koji nam je dao život i spojio nas zajedno!“ Blizanci su rasli i uskoro su se oblikovale njihove ruke, prsti, noge i stopala. Počeli su da šire i istežu svoja tijela, i da istražuju svoj mali svijet.

Tako su prolazile sedmice i mjeseci, i s prolaskom svakog dana, primjećivali su promjene u njima samima, a i u njihovoj okolini. „Mi se mijenjamo i vrijeme nam prolazi“, reče jedan od njih. „Šta li to znači?“ „To znači da se bližimo danu rođenja i odlaska s ovog svijeta“, odgovori mu drugi. Obuzeo ih je strah od nepoznatog. Bojali su se rođenja, jer su znali da to znači napuštanje njihovo divnog malog svijeta i sigurnog utočišta.

Pitali su se šta li ih čeka van granica njihovog svijeta? Ima li i tamo života, i šta se desilo s svima onima koji su se prije njih rodili? „Da se mene nešto pita, ja bih najradije ovdje vječno živio, i nikad ne bih otišao dalje“, reče jedan od njih. Drugi mu tad reče: „Ja vjerujem da postoji život i nakon rođenja, zar ti ne vjeruješ?

Sve promjene kroz koje smo prošli su samo znak da ne možemo ovdje ostati, bez obzira koliko nam je lijepo. Selimo se u mjesto gdje ćemo moći iskoristiti sve ono što smo ovdje činili, koristit ćemo i usta, i stomak, i oči i uši… U svemu se oko nas krije mudrost i preciznost, pa zar ne vidiš da se neko brinuo o nama čitavo vrijeme dok smo bili zajedno? Neko nas je opskrbio, čuvao, i sve nam je blagodati podario. Zar misliš da bi nas napustio i zlo nam učinio, a već je prema nama dobročinitelj bio?

Zar smo ovdje boravili uzalud i bez svrhe, a u svemu je dokaz za one koji misle?“ „Ma kako može postojati nešto van ovog svijeta? Ko ti je to rekao? Pa kad krenemo tamo, pupčana se vrpca prekida, i gubimo izvor hrane i nafake, zar ne? Šta ćemo tad, ha? Šta ti znaš, možda smo se ovdje našli slučajno i bez ikakve svrhe? I jesi li ikad pričao s nekim ko se rodio? Je li se iko vratio s onoga svijeta da nam kaže šta tamo ima!? Ne, život nakon rođenja ne postoji!!“
______________________________

Pouka: Prisjetimo se na trenutak boravka u majčinoj utrobi. Granice našeg tadašnjeg znanja nisu dosezale van granica našeg malog svijeta. O životu i ljepotama na dunjaluku nismo niti sanjali, a da smo ih poznavali, jedva bismo dočekali dan rođenja znajući da idemo na bolje i ljepše mjesto. Sličan je primjer i s odlaskom na ahiret i životom poslije smrti. Kad bismo znali ljepote tamošnje, njima bismo prednost dali i njima se radovali već sad…

Piše: Nedim Botić