Oprosti, moj namazu – moja radosti, oprosti

Tužan prizor: Brzim koracima djevojka prilazi svojoj sedžadi, izgovara početni tekbir ne vodeći računa o tome je li propisno pokrila avret. Ali, stvar je još gora od toga! Ona svoj namaz obavlja brzo poput pjetla koji kljuca zrnevlje, ne izvršavajući ruknove namaza onako kako je propisano. Promrmljala je Fatihu i ne pokušavajući razmišljati o značenju njenih ajeta. Brzina kojom obavlja ruku’ i sedžde je nevjerovatna. Gotovo da ništa od propisanih zikrova ne uspije izgovoriti. Potom predaje selam, skida svoj hidžab i odlazi jednako brzo kako je i došla. Šta je to s njom? Nešto se desilo? Je li možda u nekom problemu?

Zapravo, s njom se ne dešava ništa posebno, osim što za nju vrijeme namaza traje tih nekoliko minuta tokom kojih reklamne poruke prekidaju njen omiljeni program na televiziji. Ona mora požuriti kako joj slučajno ne bi promakla neka scena. Za nju namaz kao da je kakav teški teret koji što prije treba zbaciti s leđa. Ona zaboravlja riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Prvo djelo za koje će rob biti obračunavan je njegov namaz, i ako mu namaz bude ispravan – uspio je i spasio se, a ako ne bude ispravan – propao je i izgubio.“

Tužan prizor: Djevojka s velikom pažnjom nanosi šminku na svoje lice. Sprema se na zabavu i želi biti zvjezda večeri stoga mora što bolje istaći svoju ljepotu. Dugo se šminkala sa zadivljujućom pažnjom i strpljivošću, a kada je završila zadovoljno se gledala u ogledalu. Najedanput se snuždila – sjetila se kako joj je promaklo da nešto uradi. Naime, zaboravila je da se prije nanošenja šminke abdesti.

Šta sad da radi? Maskara, ruž za usne, njena šminka otporna je na vodu. Sada bi morala potpuno ukloniti šminku da bi se abdestila jer voda neće proći kroz naslage šminke. Ali, zabava će uskoro početi, vrijeme joj ne ide u prilolog – ona jednostavno više ništa ne može učiniti. Šejtan joj, utom, došapne: „Vjera je lahka. Olakšavajeta a ne otežavajte. Hajde ti ljepotice da ne zakasniš na zabavu, a namaz možeš klanjati kad se vratiš.“

To joj vraća osmjeh na lice i zadovoljna odlazi na zabavu zaboravljajući riječi Uzvišenog Allaha: „Zaista je vjernicima propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju.“ (En-Nisa’,103)vOtišla je kao da je dobila garanciju da će se živa vratiti, zaboravljajući da njen namaz nije potreban Allahu nego njoj samoj.

Međutim, tužnije od ova dva spomenuta slučaja je to što mnogi muslimanski mladići i djevojke, oni kojima je Uzvišeni Allah podario blagodat da odrastaju u okrilju islama, okreću leđa svojoj vjeri. Niti vode računa da učine dobro, niti da se klone onog što nevalja. Oni ne razmišljaju o riječima Uzvišenog Allaha: „O ljudi, jedite od plodova Zemlje ono što je lijepo i halal, a ne slijediti šejtanove stope. Zaista je šejtan vama neprijatelj otvoreni. On vas nagovara da činite razvrat i ružna djela, i da o Allahu govorite ono što ne znate.“

Od namaza poznaju samo formu koju vide gledajući klanjače kako obavljaju namaz, a da oni sami padnu Allahu na sedždu – na to i ne pomišljaju.

Muslimanska omladino, znajte da je namaz mjerilo privrženosti čovjeka islamu: koliko pažnje posvećuješ svome namazu toliko ti je stalo do islama, a zaista muslimanskoj omladini ne dolikuje da zbog lijenosti i spavanja zapostavlja obavljanje namaza. I za kraj, neka nam uvijek budu na umu riječi Omera, radijallahu anhu: „Mi smo narod koji je Allah uzdigao s islamom, i kada god budemo tražili ponos u nečemu drugom, Allah će nam dati poniženje.“

Za NUM priredio: Abdullah Nasup