Momenat koji je promjenio čitav moj život

Bismillahir-Rahmanir-Rahim!

Kao i većina ljudi na našim prostorima i ja sam odrastao u jednoj tipičnoj muslimanskoj porodici, gdje se od vjere ništa toliko nije praktikovalo. Baš kao i ostala omladina moje dobi živio sam nekim standardnim životom, od izlazaka po kafićima s tim da nikada nisam bio sklon alkoholu jer sam i u džahilijetu znao da je to veliki grijeh.

Kao i većina Bošnjaka išao sam redovno na džumu i Bajram i u džamiji bi nalazio spokoj i mirnoću od vanjskog svijeta. Još kao mali volio sam dosta da čitam o islamu i poslaniku Muhammedu s.a.w.s., međutim nisam imao nikoga da mi pojasni vrijednosti islama. Moja majka bi nešto pokušavala međutim sve je to bilo veoma skromno za razliku od onoga što je mene interesovalo. Kada sam došao u srednju školu bilo je veoma teško upravo zbog okruženja, ljudi koji nisu ništa poznavali o islamu.

Pored svega toga imao sam društvo koje je bilo sklono alkoholu, djevojkama i raznim stvarima koje se meni i nije baš sviđalo. Međutim kada bi s prijateljima na kafi pričao o Islamu izbjegavali bi to, mijenjali bi temu i nekoliko puta sam ih pitao “pa zar vam nije više dojadilo ovaj život kada ćemo početi živjeti onako kako je Allah dž.š. naredio kada ćemo obavljati namaz govorili bi da ima vremena kada se ostari“. Meni su ti odgovori dosta teško padali, a kako kaže naš dragi Poslanik Muhammed s.a.w.s: “Čovjek je na vjeri svog prisnog prijatelja“. Tako sam i ja bio pod njihovim utjecajem, ali u meni je uvijek bilo onog djelića imana koje je me tjeralo da se promjenim.

Upisao sam i fakultet elhamdullilah i družio se sa svojim društvom sve dok Allah dž.š. nije odredio drugačije. Već 2011 godine u mjesecu maju moja mama se teško razboljela i morala je hitno na operaciju i borila se za život. Bio je to ubjedljivo najteži period u mome životu, pošto sam najstarije dijete u porodici morao sam da vodim brigu o svim kućnim poslovima kako muškim tako i ženskim, jer ni otac ni moja braća nisu bila psihički u stanju išta da urade. Tada je hvala Allahu došla Njegova Milost i pomoć.

Počeo sam da više čitam o islamu, posebno knjigu šejha Safeta Kuduzovića “Svojstva Poslanikovog s.a.w.s. namaza od abdesta do zikra, koja je do tada promjenila moj čitav pogled na islam i pojačala ljubav prema Uzvišenom Gospodaru Svjetova. Već u mjesecu junu počeo sam obavljati svoj prvi namaz, u početku sam klanjao 4 dnevna namaza, a izuzetno teško mi je bilo ustajati na sabah. Međutim, hvala Allahu već nakon sedmicu dana uspio sam i na vrijeme ustajati i klanjati sabah namaz i osjetiti smirenost i blagodat koju ovaj namaz nosi.

Već tada moje staro društvo me nije ni nazvalo da pita o stanju moje mame i kako se ja osjećam, dogovarali su se o putovanju na more na koje sam i ja trebao da idem, međutim u tom trenu se desio razlaz između nas i prekinuo sam svaki odnos. Hvala Allahu moja mama je nakon toga izašla iz bolnice, dočekao sam i Ramazan, gdje bi redovno išao na sabah i tek tada sam razumio Poslanikove s.a.w.s. riječi draža su mi dva sabahska suneta nego čitav dunjaluk.

Već iduće godine u mjesecu januaru i otac se teško razbolio, naime morao je operisati žuč i bilo je dosta kritično da nije na vrijeme otišao u bolnicu mogao je umrijeti. Međutim u tom iskušenju bio sam već dosta snažniji hvala Allahu, pa sam pročitao da onome kome Allah želi dobro uputi ga u propise vjere, ili ga iskuša. Tako da sam hvala Allahu i na tome saburao. Mjesec dana nakon toga i otac je izašao hvala Allahu, sve je to bilo teško i na fakultetu sam bio manje aktivniji, ali uz Allahovu pomoć uspio sam ispite riješiti na vrijeme.

Da iskušenjima nikad nije kraja dok god čovjek živi, pokazalo se opet u aprilu mjesecu 2012. godine, kada je i mlađi brat morao na operaciju identično kao i otac žuč da operiše, dijete koje već tada ima 15 godina. Međutim sva ta iskušenja bila su jedan ogroman test za mene i moju porodicu, koji sam uz Allahovu pomoć izdržao. Već do Ramazana Allah dž.š. je uputio moju mamu i sada elhamdullilah klanjamo zajedno.

Još uvijek dovim za babu i braću in shaa Allah da ih Allah uputi na pravi put. I zaista nastojim da govorim da nema veće blagodati i bogatstva na ovom dunjaluku od Allahove upute. Danas već imam 22 godine i blizu sam završetku svojih studija, kada pogledam sebe prije i sada, dosta sam snažniji kao ličnost izgrađen zahvaljujući Allahu subhanehu we te’ala. Iako imam problema u porodici zbog brade i nastojanja praktikovanja što više suneta, gdje bi otac govorio koliko da ti dadnem para da se obriješ, odgovorio bi na najljepši mogući način da mi dadne čitav dunjaluk ne bi se obrijao jer je to praksa Božijeg Poslanika Muhammeda s.a.w.s., i uvijek sebi govorim Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.

Moj savjet braći i sestrama kao i meni, koje je već Allah uputio postupajte s vašim roditeljima na najljepši mogući način jer poslije namaza dolazi odmah obaveza prema roditeljima, budite im poslušni onako kako nas uči naš Gospodar i naš Poslanik Muhammed s.a.w.s., sve dotle dok se nešto ne kosi sa Allahovim propisima, a ostalim ljudima podarite savjet kada je prilika za to jer ne znate koga Allah može uputiti vašim sebebom. A moja posljedna dova je : Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svijetova.

Brat u Islamu
____________________________________________________________