Zar nije došao čas da se probudiš iz nemara?

 Iz knjige ” Šebab’adu ilallahi” Autor: Aid el-Karni

Jedne noći dok je spavao osjetio je da ga nešto guši i smrt se nadvila nad njega. Prenuo se iz sna sav prestravljen, ali i dalje se gušio. Osjećao je kako mu neko sa dvije ruke pritišče grkljan, snažno i bolno. Osjećao je okus smrti oko sebe i tada se sjetio susreta sa Allahom i kroz misli mu je prolazio njegov život koji je proveo u nepokornosti svome Gospodaru…

Dva mladića koji su se pokajali u isto vrijeme – Ova dva mladića iz istog su mjesta, istih godina. Obojica su živjeli griješnim životom kršeći Allahove naredbe i zabrane. Jedan je bio učitelj a drugi ljekar u bolnici. Prvi mladić volio je igrati karte i često bi kartao cijelu noć, a život je prolazio.

O kako ovaj život brzo prolazi
A mi gubimo vrijeme u igri i zabavi

Kuća mu je bila blizu mesdžida, ali srce daleko daleko od njega. Ponekad se čak znao i ismijavati sa vjerom, namazom, ezanom, sunnetima… Jedne noći dok je spavao osjetio je da ga nešto guši i smrt se nadvila nad njega. Prenuo se iz sna sav prestravljen, ali i dalje se gušio. Osjećao je kako mu neko sa dvije ruke pritišče grkljan, snažno i bolno. Osjećao je okus smrti oko sebe i tada se sjetio susreta sa Allahom i kroz misli mu je prolazio njegov život koji je proveo u nepokornosti svome Gospodaru. Zaboravio je svaki užitak i svaku slast koju je osjetio u životu. Obećavao je Allahu da će se ako poživi, iskreno pokajati od grijeha i pokoriti se svome Gospodaru.

U tom momentu gušenje je postajalo sve slabije i počeo je dolaziti sebi. Plakao je i molio Allaha da mu oprosti grijehe, potom je otišao da se abdesti a onda je stupio u namaz i sve do sabaha klanjao skrušeno moleći svoga Gospodara za oprost. U zoru je otišao u mesdžid gdje je širokih prsa i srca ozarenog imanom klanjao sabah-namaz u džematu.

Danas se, eto, ponov rodih
A bijah mrtav u tami zablude

Drugi mladić, također, je živio u grijehu i nepokornosti. Bio je poznat po konzumiranju droge i smjelom činjenju raznih harama. Međutim, Allah je dao daije islama da hode putevima i trgovima tražeći srca upute željna, oslobađajući ljude iz ropstva šejtanu. Tako je jedanput ovaj mladić prolazio pored jednog daije koji ga poselami uz osmjeh te mu pokloni knjigu „El-Dževabul-Kafi“ od Ibnul-Kajjima. To je knjiga koja vrijedi suhog zlata.

Mladić je nastavio svoj put obradovan s dvije stvari:
– Prijatnim susretom sa daijom
– Vrijednim poklonom koji budi nadu u srcu

Ovaj mladić počeo je tako svoje divno putovanje kroz Ibnul-Kajjimovu knjigu koja je probudila njegovo srce te je obznanio svoje pokajanje i povratak Allahu. Kako je nastavljao čitati srce mu se punilo ljubavlju prema islamu, žudnjom za susretom sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i obožavanjem Allaha, Jedinog. Tako je ovaj mladić postao jedan od čestitih ljudi i lijep primjer čovjeka koji se drži islamskih vrijednosti. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: „Da li je onaj koji hodeći posrće na lice upućeniji od onoga koji Pravim putem uspravno kroči.“ (el-Mulk, 22)

Preveo: Abdullah Nasup
___________________________________________________________________

Allah je milostiviji prema nama od naših roditelja i naše djece

Zaista je Allah prema ljudima milostiviji više od samih njihovih ropditelja i djece. I zbog obilne Svoje milosti On je svakome ponudio da se pokaje. Bez obzira u kakvom se grijehu čovjek nalazio: da li se gučio u širku ili ogrezao u nepokornosti i razvratu, Allah mu nudi Svoju milost i ostavlja mu vrata pokajanja otvorenim.

Pogledaj slučaj starca, oronulih kostiju, pogrbljenog, obrve mu pale na oči, koji prilazi Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji sjedi sa svojim ashabima. Prilazi mu sporim koracima, poštapajući se. I kada napokon staje pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obraća mu se drhtavim glasom u kojem se osjeća bol i tuga: „Allahov Poslaniče, šta kažeš za čovjeka koji nije ostavio grijeha na licu Zemlje, ni maloga ni velikog, a da ga nije počinio, čiji grijesi su toliki da bi uništili sve ljude na Zemlji kada bi se na njih podijelili – imali za njega tevbe?“

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podigao je svoj pogled i pred sobom je vidio pogrbljenog starca skrhanog od grijeha i bola. „Jesi li primio islam?“, upitao ga je. „Ja svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da si ti Njegov Posalanik.“, odgovori starac. „Onda radi dobra djela a kloni se ružnih pa će ti Allah prijašnje grijašnje grijehe preokrenuti u dobro.“, reče mu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. „I moje prevare i razvrat?“, upitao je. „Da.“, odgovorio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Starac poče uzvikivati tekbire: „Allahu ekber! Allahu ekber!“ Zatim pođe od njih neprestano izgovarajući ‘Allahu ekber’ i nestade im iz vida. (Hadis bilježe et-Taberani i el-Bezzar, a el-Munziri je rekao: „Hadis je dobar i jakog lanca prenosilaca.“ Ibn Hadžer je rekao da hadis ispunjava uslove (Buharijinog) Sahiha.)

Ili, uzmi, na primjer, hadis zabilježen u dva Sahiha, u kojem stvoji da su Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, nakon bitke protiv Hevazina dovedena djeca i žene nevjernika te su okupljeni na jedno mjestu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio je među njima jednu ženu koja traži izgubljeno dijete. Skrhana od bola, sva u suzama, pomahnitala od tuge. Zatim ga je ugledala, pa ga privila na svoje grudi, snažno ga grleći, ljubila ga je i milovala, potom ga je zadojila da utaži njegovu glad. Vdjevši njenu bol i tugu zbog djeteta samilosni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je svoje ashabe: „Šta mislite da li bi ova majka bacila svoje dijete u vatru?“

Ashabi su posmatrali taj prizor majke koja izgara od želje za svojim djetetom, majke pune ljubavi i milosti; gledali su njene suze kako kapaju na lice djeteta. „Ne bi, Allahov Poslaniče“, kazali su, „ako ne bi bila sliom natjerana nikada ga ne bi bacila.“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Zaista je Allah milostiviji prema ljudima od ove majke prema njenom djetetu!“

Pripremio: Abdullah Nasup