Britanski naučnik tvrdi: Djeca se rađaju sa vjerom u Boga

Rekao je Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki sin Ademov (svako dijete) rađa se u fitri (prirodnoj urođenoj vjeri islamu) pa ga njegovi roditelji (svojim odgojem) učine židovom, kršćaninom ili vatro-poklonikom.” (Hadis bilježe Buharija i Muslim)

Dr. Justin Barrett, viši istraživač u Centru za antropologiju i um na Univerzitetu Oxford, tvrdi da djeca imaju predispoziciju da vjeruju u više biće jer pretpostavljaju da je sve na svijetu stvoreno sa svrhom. On tvrdi da mala djeca vjeruju iako ih to niko nije naučio kod kuće ili u školi, čak kaže da bi i ona djeca koja bi odrasla sama na pustom otoku razvila vjeru u Boga…

“Razmatranje naučnih dokaza prikupljenih u posljednjih 10 godina pokazalo je da se mnogo više toga formira tokom razvoja dječijeg mozga nego što smo ranije mislili, uključujući predispoziciju da se svijet posmatra determiniran na način kao da iza svega stoji neko inteligentno biće”, rekao je Barrett za “BBC radio 4”.

On ukazuje na jednu studiju u kojoj su djeca starosti šest i sedam godina, na pitanje zašto postoje ptice, odgovarala “da stvaraju lijepu muziku” ili “zato da svijet izgleda lijepo”. Drugi eksperiment na 12-mjesečnim bebama pokazao je da su one iznenađene filmom u kojem je kotrljajuća lopta naizgled stvorila uredan red kocki iz nasumične gomile.

Barrett ističe da postoje dokazi da djeca stara samo četiri godine shvataju, da iako su neke stvari izgrađene od ljudi, prirodan poredak stvari izgleda drugačije. On također kaže da djeca radije vjeruju u kreacionizam, nego u evoluciju, bez obzira na to šta im kažu učitelji i roditelji.

Izvor: Avaz
__________________________________________________________
“Svaki sin Ademov (svako dijete) rađa se u fitri (prirodnoj urođenoj vjeri islamu) pa ga njegovi roditelji (svojim odgojem) učine židovom, kršćaninom ili vatro-poklonikom”, zabilježen je u najvjerodostojnijim hadiskim zbirkama kao što su Buharija i Muslim.

Veliki dio učenjaka smatra da se riječ “fitra” (urođena vjera), koja se spominje u hadisu, odnosi na činjenicu da su sve duše priznale Allaha kao svoga Gospodara, o čemu nas obavještava Allah u Kur’anu, pa kaže u prijevodu značenja: “I kada je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’ – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ‘Mi o ovome ništa nismo znali.’” (El-A’raf, 172)

Dakle, duše svih ljudi su u suštini priznale Allaha za svoga Stvoritelja i Apsolutnog Gospodara, i iz tog pravila se ne izuzima niko. Shodno ovome, a što potvrđuje i spomenuti hadis, svako dijete, nakon što mu se duša koja je priznala Allaha, spoji sa tijelom, na ovaj se svijet rađa kao musliman, odnosno kao biće koje je Allaha priznalo kao Gospodara.

Međutim, sredina u kojoj živi to dijete najčešće je presudna u njegovom odgoju, pa će dijete, iako rođeno u islamu, pod utjecajem okoline prihvatiti religiju koja je zastupljena u dotičnoj sredini.Zbog toga se za nevjernika u arapskom jeziku koristi riječ “kafir”, koja vodi porijeklo od korijena “kefere”, što znači “potrpati, zatrpati, pokriti”. Odnosno, čovjek postaje nevjernik nakon što u sebi pokrije i zatrpa prirodnu i urođenu vjeru u kojoj je rođen.

Amir Durmić, prof.