Potiranje lica dlanovima nakon proučene dove – sunnet ili bid’at?

Obraćanje Allahu dž.š., dovom sa podignutim rukama, okrenutih dlanova, prema nebu, je jedan od opšte poznatih propisa islama, i znak je pobožnosti i iskrene bogobojaznosti prema Allahu dž.š., i u vezi ovog pitanja nema razilaženja među islamskom ulemom. Ono oko čega se islamski učenjaci razilaze kada je učenje dove u pitanju jeste – da li je propisano dlanovima potirati svoje lice nakon proučene dove ili nije, pa kažu:

1. Propisano je i mustehabb potirati lice nakon proučene dove mimo namaza, zbog toga što postoje brojne predaje od Poslanika s.a.w.s., i njegovih ashaba koje spominju ovaj propis, a koje se sve zajedno izdižu na stepen HASEN hadisa. Ovog stava su Hasan el-Basri, hanefije, malikije, imam Ahmed u jednom od dva rivajeta, Ishak, hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani, el-Sujuti, el-Menavi, el-Nevevi u jednom od dva rivajeta, el-San’ani, el-Ševkani, el-Behuti el-hanbeli, Muhammed b. Ibrahim, Ibnu Baz…

Ovo su te predaje o kojima je riječ:

a.) Sa’ib b. Jezid prenosi od svoga oca: „Poslanik s.a.w.s., bi potrao svoje lice rukama nakon što bi ih podigao u svojoj dovi.“ (Da’if)

(Sunen Ebi Davud, br.1494., šejh Nasiruddin el-Albani ocjenjuje ovaj hadis kao da’if/slab; Musned Ahmed b. Hanbel, br.17972., šejh Šu’ajb Arnaut ocjenjuje ovaj hadis kao da’if/slab; el-Mu’udžem el-Kebir, el-Taberani, br.18088.; Ma’arifetul-Sahabe, Ebu Nu’ajm el-Asbehani, br.6012.; el-De’avat el-Kebir, el-Bejheki, 1/421.. Šerhu Sunen Ebi Davud, 5/404., dok imam Bedruddin el-‘Ajni el-Hanefi rhm., ocjenjuje ovaj hadis kao da’if-slab.)

Imam el-Tibijj rhm., kaže: „Ovaj hadis nam ukazuje na to da Poslanik s.a.w.s., ako ne bi podigao svoje ruke pri učenju dove onda ne bi ni potirao svoje lice. Poslanik s.a.w.s., bi dovio u namazu, tavafu, i ostalim ibadetima poput propisanih dova i zikrova nakon namaza, prilikom spavanja, nakon jela itd., i pri svemu tome ne bi podizao svoje ruke, pa samim tim ne bi ni potirao svoje lice. Ovo su riječi imama ‘Ali el-Karija rhm..“ (Pogledaj: Avnul-Ma’abud, 4/361.)

Imam el-Menavi rhm., kaže: „Poslanik s.a.w.s., bi potrao svoje lice nakon proučene dove kao vid optimizma i nade u to da su se dlanovi već ispunili hajrom i dobrom kojeg je odmah prenio na lice svoje.“ (Pogledaj: el-Tejsir bi Šerhil-Džami’ el-Sagir, 2/486.)

b.) Omer b. el-Hattab r.a., prenosi: „Poslanik s.a.w.s., ne bi spustio ruke svoje nakon proučene dove sve dok njima ne bi potro lice svoje.“ (Da’if)

(Sunen Tirmizi, br.3386., hadis hasen garib sahih, dok ga šejh Albani rhm., ocjenjuje kao da’if-slab; Musned el-Bezzar, br.129., da’if-slab; el-Mustedrek, br.1967.; el-Mu’udžem el-Evset, br.7053.)

Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: Ibnul-Melek rhm., kaže: Ovo je znak optimizma i toga da su dlanovi ispunjeni nebeskim berićetom i blagoslovom i božanskim svjetlom. U djelu el-Subul stoji: Ovaj hadis je dokaz propisanosti potiranja lica nakon proučene dove. Kaže se: S obzirom na to da Allah dž.š., nikada podignute ruke ne vraća praznim, isto kao da je rahmet i Božija milost pala na podignute ruke i dlanove, pa je lice kao najčasniji dio ljudskog tijela najpreče da se taj Božiji rahmet na njega prenese i da bude počašćeno time… Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., u djelu el-Bulug kaže: Ovaj hadis ima potporu u drugim predajama kod Ebu Davuda od Ibnu Abbasa r.a., i ostalih, što nam sve zajedno ukazuje na to da je ovaj hadis hasen.“ (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 8/284.)

Imam Zejnuddin el-Menavi rhm., kaže: „Ovo je Poslanik s.a.w.s., radio iz optimizma prema postizanju željene namjere i pomoći Božije, pa je stoga ovakvo postupanje sunnet što je i praksa određenog dijela šafijske uleme poput imama Nevevija kako to stoji u djelu el-Tahkik, držeći se u tome nekoliko predaja od kojih je jedna i ova, koje se, i pored slabog lanca prenosilaca, međusobno pojačavaju. Imam Nevevi rhm., u djelu el-Medžmu’, smatra da nije sunnet potirati lice nakon proučene dove, slijedeći u tome imama Ibnu Abdus-Selama rhm., koji je rekao: Ovo neće praktikovati niko osim neznalica-džahil. Imam el-Nevevi rhm., ovu predaju, u djelu el-Ezkar, ocjenjuje kao da’if-slaba.“ (Pogledaj: Fejdul-Kadir šerhul-Džami’ el-Sagir, br.6705.)

Imam el-San’ani rhm., kaže: „Ovaj hadis ima potporu u drugim predajama kod Ebu Davuda i ostalih autora hadiskih zbirki od Ibnu Abbasa r.a., i ostalih, što nam sve zajedno ukazuje na to da je ovaj hadis hasen. Ovaj hadis je dokaz propisanosti potiranja lica nakon proučene dove. Kaže se: S obzirom na to da Allah dž.š., nikada podignute ruke ne vraća praznim, isto kao da je rahmet i Božija milost pala na podignute ruke i dlanove, pa je lice kao najčasniji dio ljudskog tijela najpreče da se taj Božiji rahmet na njega prenese i da bude počašćeno time.“ (Pogledaj: Subulus-Selam, 4/219.)

c.) Ibnu Abbas r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada se budeš obraćao dovom Allahu dž.š., uči dovu obrnutih dlanova naviše, a ne obrnutih dlanova naniže, pa kada završiš potri dlanovima lice svoje!“ (Da’if)

(Sunen Ibnu Madždže, br.1181-3866., dok ga šejh Nasiruddin el-Albani rhm., ocjenjuje da’ifom-slabim.; el-Evset, Ibnul-Munzir, 8/250-251., i bilježi: „Ahmed b. Hanbel rhm., kaže: Nisam čuo ništa po ovom pitanju, i imam Ahmed rhm., nije to praktikovao. Bilježi se od njega da je rekao: U namazu se lice ne potire nakon proučene dove, dok je mimo namaza to smatrao dozvoljenim. Bilježi se od Hasana el-Basrija rhm., da je on to praktikovao.“)

d.) Ibnu Omer r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Vaš Gospodar je uistinu Živi i Plemeniti, i srami se od toga da Mu rob podigne ruke a da ih On vrati praznim, bez ikakvog hajra u njima, pa stoga kada neko od vas podigne ruke svoje u dovi, neka kaže: O Živi, o Vječni, nema drugog boga osim Tebe, o Ti koji si od milostivih Najmilostiviji – 3x – a potom kad odluči spustiti svoje ruke, neka tim hajrom potre po licu svome.“ (Da’if)

(Medžme’ul-Zeva’id, imam el-Hejsemi, br.17340., i ocjenjuje predaju kao metruk-ostavljenu, po kojoj se ne postupa.)

e.) Zuhri rhm., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., podizao svoje ruke u visini prsiju prilikom učenja dove, nakon koje bi potro svoje lice. (Mursel)

(Musannef Abdurrezzak, br.3234.; Ref’ul-Jedejn bil-Du’a, Sujuti, 1/96.; Džami’ul-Ehadis, Sujuti, 41/189.; Feddul-Vi’a, br.52.)

f.) Vehb rhm., prenosi: „Vidio sam Ibnu Omera i Ibnu Zubejra r.a., kako potiru lica svojim dlanovima.“ (Da’if)

(El-Edeb el-Mufred, br.609., dok šejh Albani rhm., ovu predaju ocjenjuje da’ifom-slabom.; Ref’ul-Jedejn bil-Du’a, Sujuti, 1/100.; Feddul-Vi’a, br.57.)

Šejh Zekerijja el-Ensari el-Šafi’i kaže: „U djelu el-Tahkik se odsječno tvrdi da je mustehabb potrti lice svoje nakon proučene dove.“ (Pogledaj: Esnel-Metalib fi šerhi Revdil-Talib, 1/160.)

Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Ako su ruke bile podignute u dovi – postoje dva mišljenja – a najpoznatije je da je mustehabb potrti lice nakon proučene dove, i ovog stava su bili: el-Kadi Ebul-Tajjib, Ebu Muhammed el-Džuvejni, Ibnul-Sabbag, el-Mutevelli, šejh el-Nasr, el-Gazali i Sahibul-Bejan.“ (Pogledaj: el-Medžmu’ šerhul-Muhezzeb, 3/501.)

Šejh Abdullah b. Džibrin rhm., kaže: „Što se tiče potiranja lica nakon proučene dove, po tom pitanju se prenose određeni hadisi, pa je Ibnu Hadžer rhm., nakon spomena jednog od tih hadisa rekao da ovaj hadis ima potporu sa strane drugih hadisa po ovom pitanju što ih sve zajedno čini hasenom, i nakon dubljeg proučavanja dolazi se do sedam hadisa koji spominju ovaj propis, od sedmorice ashaba, da je Poslanik s.a.w.s., dizao ruke prilikom učenja dove, i da bi Poslanik s.a.w.s., potirao svoje lice nakon svršetka učenja dove. Oni koji negiraju ovaj propis kao da nisu dobro propratili sve puteve spomenutih predaja. Također se bilježi i od velikog broja ashaba da su potirali lice nakon proučene dove, dok autor Subulus-Selama spominje i mudrost ovog propisa pa kaže: S obzirom na to da Allah dž.š., nikada podignute ruke ne vraća praznim, isto kao da je rahmet i Božija milost pala na podignute ruke i dlanove, pa je lice kao najčasniji dio ljudskog tijela najpreče da se taj Božiji rahmet na njega prenese i da bude počašćeno time.“ (Pogledaj: Šerhu Ahsaril-Muhteserat, 8/15.)

Šejh Abdullah ibnu Džibrin rhm., je rekao: „Dovoljan nam je hafiz Ibnu Hadžer kao hafiz, i dovoljna nam je njegova ocjena da su ove predaje hasen!“ (Pogledaj: Šerhu Delilil-Talib, bab: Salatul-Tetavvu’, str.123., 14 kaseta, druga strana. Šerh knjige nije dovršen.)

2. Nije propisano i novotarija je potirati lice nakon proučene dove mimo namaza, zbog toga što ne postoji ni jedna sahih predaja od Poslanika s.a.w.s., i njegovih ashaba koja spominje ovaj propis, dok su sve predaje koje govore o propisanosti potiranja lica, nakon proučene dove mimo namaza, toliko da’if-slabe, da se međusobno ne mogu izdići na stepen HASEN hadisa. (Imam Malik, Ahmed, Sufjan el-Sevri, Ibnul-Mubarek, Ibnu Tejmijje, Bekr Ebu Zejd, Ibnu Baz, Ibnu Usejmin, Abdul-Muhsin el-Abbad, šejh Šenkiti, Ibnu Baz, Abdurrezzak Afifi, Abdullah b. Gudejjan, Abdullah b. Ku’ud…

Imam Muhammed Ibnu Rušd el-Kurtubi rhm., kaže: „Imam Malik rhm., je bio upitan o čovjeku koji potire lice svoje rukama nakon što je ruke podigao prilikom učenja dove, pa je zanegirao taj čin rekavši: Nije mi to poznato.“ Imam Malik rhm., je smatrao taj čin novotarijom, jer nije imao nikakve predaje po tom pitanju od Poslanika s.a.w.s., a ovo pitanje spada u oblast pitanja koja se ne rješavaju logikom i proizvoljnim mišljenjem.“ (Pogledaj: el-Bejan vel-Tahsil, 18/49.)

Šejh Ibnu Usejmin rhm., nakon navođenja riječi šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., i Ibnu Hadžera el-Askelanija rhm.:

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Što se tiče dizanja ruku od strane Poslanika s.a.w.s., prilikom učenja dove postoje brojni sahih hadisi koji nam potvrđuju tu praksu, ali što se tiče prakse potiranja lica nakon učenja dove po tom pitanju se bilježe par hadisa kojima se ne može ništa dokazati, a Allah najbolje zna.“ (Pogledaj: Ikametul-Delil ‘ala Ibtalil-Tahlil, 2/408.; el-Fetava el-Kubra, 2/219.; )

Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., u djelu Bulugul-Meram, br.1554., kaže: „Ovaj hadis ima potporu u drugim predajama kod imama Ebu Davuda rhm., od Ibnu Abbasa r.a., i ostalih, što nam sve zajedno ukazuje na to da je ovaj hadis hasen.“

Kaže: „Ko prethodno navedene predaje smatra HASENOM – potiranje lica poslije proučene dove smatra sunnetom, a ko navedene predaje smatra DA’IFOM – potiranje lica smatra bid’atom, pa su stoga tri mišljenja po ovom pitanju:

1. Potiranje lica poslije proučene dove je sunnet.

2. Potiranje lica poslije proučene dove je bid’at.

3. Potiranje lica poslije proučene dove nije ni sunnet ni bid’at tj. ono je mubah i dozvoljen čin, ako ga čovjek učini nećemo ga smatrati novotarom, a ako ga ne učini nećemo reći da mu je djelo krnjavo.

Po meni je najispravnije mišljenje da potiranje lica, poslije proučene dove, nije sunnet, jer su svi hadisi koji govore o ovom propisu da’if-slabi, i nije moguće dokazati sunnijjet nekog čina pomoću da’if i slabih predaja, i ovo je stav šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm..

Brojni su sahih hadisi koji nam govore o tome da je Poslanik s.a.w.s., dovio i podizao ruke pri učenju dovi, ali se u tim hadisima ne spominje i to da je potirao svoje lice nakon svršetka učenja dove, a s obzirom na to da su brojne predaje koje spominju sunnijjet podizanja ruku prilikom učenja dove čudno je da se u tim Sahih predajama ne spominje i propisanost potiranja lica nakon proučene dove, što nam ukazuje na to da navedeni čin nema nikakvog utemeljenja.

Shodno navedenom, ljepše je da čovjek ne potire lice nakon proučene dove, ali nećemo negirati isti taj postupak onome ko hasenom smatra predaje koje govore o tom činu.“ (Pogledaj: el-Šerh el-Mumti’ ‘ala Zadil-Mustakne’a, 4/41.)

Šejh Abdul-Muhsin el-Abbad kaže: „Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., u djelu el-Bulug kaže: „Ovaj hadis ima potporu u drugim predajama kod Ebu Davuda od Ibnu Abbasa r.a., i ostalih, što nam sve zajedno ukazuje na to da je ovaj hadis hasen.“ Tačno je da je ovo spomenuo hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., u djelu el-Bulug, ali je ispravno ono na čemu je bio šejhul-islam Ibnu Tejmijje i šejh Albani rhm.: Ništa od ovih hadisa nije potvrđeno, i ne mogu jedni druge pojačavati, pa se zbog toga neće po njima postupati, niti će se njima dokazivati. Čovjek će podizati svoje ruke prilikom učenja dove, pa kad završi s dovom spustiće svoje ruke bez prethodnog potiranja lica.“ (Pogledaj: Šerhu Sunen Ebi Davud, 15/133.)

U svakom slučaju, u vezi ovog pitanja ne postoji idžma’-konsenzus islamske uleme, tako da se neće s podozrenjem gledati na neistomišljenika po ovom pitanju, a Allah najbolje zna.

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha – www.minber.ba