Doktorova dova

Supruga i ja vjenčali smo se u julu 2004. godine i od samog početka našeg braka htjeli smo da imamo djecu. Međutim, uprkos našim željama, do željene trudnoće nije dolazilo: prolazilo je vrijeme – godine 2004., 2005., 2006. i negdje polovinom 2007. godine odlučili smo da izvršimo detaljne medicinske preglede kako bismo utvrdili eventualni medicinski razlog za izostanak željene trudnoće.

Detaljnim pretragama utvrdili smo da je razlog izostanka začeća ležao u izraslinama na grliću maternice, tzv. konus, i da je te izrasline potrebno hirurški odstraniti. Nakon što smo prikupili sve nalaze, supruga se 20. 11. 2007. godine operirala na Ginekologiji u državnoj bolnici u Sarajevu – operirao ju je dr. Mašić.

Isti dan poslije same operacije, obavio sam razgovor sa dr. Mašićem koji je rekao da je sve prošlo dobro, da je operirano na vrijeme (inače ovdje postoji opasnost da sve to napreduje i da se odstrani cijela maternica jer je ipak život najvažniji), i u razgovoru je dalje objasnio da je to svakako bio glavni razlog zašto nije došlo do željenog začeća, te naglasio da do samog začeća ne bi smjelo doći najmanje u naredna 3 mjeseca (jer postoji opasnost od pucanja tkiva), a također je rekao da će se eventualni porod morati obaviti isključivo kao tzv. carski rez.

Na moj upit: “Doktore, dakle, vi mislite da će poslije ovoga biti moguće da postanemo roditelji?”, on je odgovorio: “Ako Bog da, sljedeće godine u ovo doba da budete roditelji.” Nedugo zatim supruga je zatrudnila, a sama trudnoća odlično se odvijala i u 9. mjesecu trudnoće počeli smo prikupljali nalaze za porađanje na tzv. carski rez. Međutim, nešto nije bilo u redu sa EKG snimkom srca (ubrzani rad – što nije tako neobično za trudnice, ali anesteziolog je rekao da ga za svaki slučaj treba ponoviti), pa je anesteziolog odgodio planiranu operaciju / porod za 7 dana (u kojima je supruga ponovila EKG i ovaj ponovljeni put sve je bilo uredno).

Supruga se porodila i sve je prošlo u najboljem redu: dobili smo potpuno zdravu djevojčicu, 3,7 kg tešku i 53 cm dugu – danas naša Hanna ima 5 godina i ide u predškolsko. Naravno, mi smo bili oduševljeni i nakon nekoliko dana obaveznog boravka u bolnici, supruga i beba krenuli su kući. Dok smo na bolničkom šalteru čekali na otpusne dokumente, sestrica koja je to prikupljala rekla je svojoj kolegici: “Vidi ovo, prošle godine ova se žena kod nas operisala tačno na ovaj dan.” Naša Hanna rođena je 20. 11. 2008. godine.

Tek tada sam u cijelosti shvatio kolika je Allahova, s.v.t., milost prema nama i kolika je snaga dove iskrenog vjernika, stotinu puta kroz misli mi je prošla doktorova dova:

“Ako Bog da, sljedeće godine u ovo doba da budete roditelji. Ako Bog da, sljedeće godine u ovo doba da budete roditelji. Ako Bog da, sljedeće godine u ovo doba da budete roditelji”.

Allah, s.v.t., nije htio da to bude bilo koje doba, već isti dan i ista bolnica! Subhanallah, kolika je mogućnost da se poslije skoro 4 godine odmah zatrudni, da se rođenje djeteta desi tačno za 365 dana, da vas anesteziolog vrati sa nalazima i otkaže planiranu operaciju za 7 dana, da vas sestrica upozori na tu činjenicu, na koju mi vjerovatno ne bismo obratili pažnju jer je prošlo godinu dana…? Međutim, Allah, s.v.t., htio je da nam pokaže da je dova dr. Mašića primljena. Elhamdulillah, elhamdulillah, elhamdulillah, elhamdulillah!

Molim Allaha, s.v.t., da dr. Mašića učvrsti na putu istine i da mu podari svako dobro i na ovom i na budućem svijetu! Amin!

Brat S. C.
______________________________

SubhanAllah, obavezno pogledajte donji video – samo oni kojima je koprena pred ocima i nad njihovim srcima ne mogu vidjeti ovu istinu