Ispovijest zapadne tinejdžerke: ‘Zašto nosim hidžab’?

Lični i pronicljivi razlozi zbog kojih je jedna zapadnjačka tinejdžerka odbila sve izazove današnje mode i odlučila da stavi hidžab.

„Ne uklapam se u pretpostavljeni pojam buntovnog pubertetlije. Nemam tetovažu i ne nosim pirsing. Nemam kožnu jaknu. Zapravo, kada me većina ljudi pogleda, njihova prva misao je da sam jedna potlačena djevojka. Hrabre individue koje su smogle hrabrosti da me pitaju zašto se nosim ovako, većinom me pitaju pitanja poput: „Da li su te roditelji natjerali da se pokriješ?“ ili „Zar ne misliš da je takvo oblačenje poniženje za tebe?“…

Nedavno, par djevojaka u Montrealu su bile izbačene iz škole zbog toga što su se oblačile kao ja. Čini se čudnim da mali komad odjeće može da izazove toliko kontraverzi. Možda strah da ispod mahrame nosim oružje izaziva takvo nešto! Naravno, ovaj problem predstavlja puno više nego jedan običan komad odjeće. Ja sam muslimanka koja je, poput miliona ostalih muslimanki širom svijeta, odlučila da stavi hidžab. I, nasuprot popularnom mišljenju, jedan od najosnovnijih koncepata hidžaba jeste da osnaži ženu.

Kada se pokrijem, u potpunosti onemogućim ljudima da mi sude prema onome kako izgledam. Ne mogu me kategorizirati na osnovu moje privlačnosti, kakav je slučaj sa današnjim stanjem ljudi, gdje jedni drugima sudimo na osnovu njihove odjeće, nakita, kose ili šminke. O kakvim mi to moralnim mjerilima onda govorimo!?

Da, ja imam tijelo, fizičko sredstvo života na ovoj planeti. Ali moje tijelo nosi inteligentan um i jak duh. Moje tijelo nije namijenjeno da bude izloženo tuđim pogledima ili za neku reklamu za prodaju piva ili auta. Zbog površnosti svijeta u kojem živimo, vanjski izgled je toliko naglašen da se druge vrijednosti ljudi uopšte ne računaju i ne vide.

Postoji mit da su žene u današnjem društvu slobodne. Kakva je to sloboda kad žena ne može proći ulicom, a da svaki dio njenog tijela ne bude podobno posmatran? Kad nosim hidžab, osjećam se sigurnom od svega ovog. Mogu biti sigurna da me niko ne posmatra i ne pravi pretpostavke o mom karakteru po dužini moje suknje. Postoji prepreka između mene i onih koji bi me željeli iskoristiti. Prije svega sam ljudsko biće, a jedna od najtužnijih istina današnjice je pitanje slike koju žena ima o sebi. Čitajući popularne tinejdžerske časopise, možete odmah saznati kakav oblik ženske figure je „in“, a kakav „out“.

Ako imate „pogrešan“ oblik tijela, promijenit ćete ga, zar ne? Na kraju krajeva, ne možete imati višak kilograma, a i dalje biti lijepe. Pogledajte koju god želite reklamu. Je li se žena koristi da se neki proizvod proda? Koliko ima godina? Koliko je privlačna? Šta nosi na sebi? Jako često, žena nema više od 20 godina, viša je, zgodnija i privlačnija od prosjeka, i obučena u oskudnu odjeću.

Zašto dopuštamo sebi da nas manipulišu? Vjerovala današnja žena ili ne, prisiljavane su da oblikuju prema pravilima koja im se nameću poput kalupa. Žena današnjice je natjerana da se prodaje i da našteti sama sebi. Zato i imamo 13-godišnje djevojčice koje se tjeraju da povrate nakon jela (anoreksija i bulimija), i gojazne tinejdžerke koje sebi oduzimaju život.

Kada me ljudi pitaju da li se osjećam potlačenom, iskreno odgovoram sa: ‘NE!’. Svojevoljno sam donijela ovu odluku. Volim tu činjenicu da sam preuzela kontrolu nad načinom na koji me ljudi doživljavaju. Uživam u činjenici da ne dozvoljavam nikome da me posmatra i oslobodila sam se lanaca koje okivaju ženu u modernom svijetu i iskorištavaju je na najgore moguće načine.

Moje tijelo je moja privatna stvar i niko mi ne može reći kako trebam izgledati ili da nisam lijepa. Znam da postoje važnije stvari od toga. U mogućnosti sam da slobodno kažem ne ljudima koji me pitaju da imam osjećaj kao da mi je oduzeta privlačnost. Sama kontroliram svoju privlačnost.

Zahvalna sam jer neću trpiti sudbinu onih koje pokušavaju da smršaju ili da se udebljaju ili pokušavaju da nađu tačnu nijansu karmina koji će im odgovarati boji kože – samo da bi se pokazale široj javnosti. Napravila sam svoju listu prioriteta, i takvo nešto nije među njima.

Zato, sljedeći put kad me vidite, ne gledajte me sa sažaljenjem. Nisam pod prisilom ili zatočeništvom nekog muškarca iz barbarskih arapskih pustinja. Ja praktikujem Božije upute, ja sam slobodna!“

Autor: Sultana Jusuf Ali (17 godina)
Za N-um preveli: Nedim Botić; Amina Mujela