Koliko i da li cijenimo daije?

Pišem vam sa sjevera Evrope, dan nakon druženja održanog u jednom gradu u Švedskoj. Želim da se zahvalim braći iz Švedske Dawetske Organizacije koja svako dva mjeseca organizuju skupove i dovode najeminentnije daije iz Bosne i Hercegovine. Sjećam se da sam vam tačno prije godinu dana pisala, puna uticaja kao i ovaj put…

Međutim, ovaj put neću da pišem o uticajima sa druženja. Ovaj put hoću da sebe i vas podsjetim na blagodat koju nam je Allah ukazao što nam je podario naše uvažene daije poput šejha dr. Safeta Kuduzovića, profesora Hajrudina Ahmetovića, hafiza Dževada Gološa, profesora Elvedina Pezića i druge, Allah ih pomogao i obilato nagradio, amin. Pitam se drage moje sestre i cijenjena braćo jesmo li uopšte svjesni ove blagodati. Da li smo zahvalni Allahu, subhanehu we te’ala, koji nam je iz Svoje milosti omogućio da se okoristimo znanjem ovih učenih ljudi?

Znamo li da su oni nasljednici Allahovih poslanika? Kaže Posalnik, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu koji bilježi Tirmizi u Sunenu: ”Zaista Allah i meleki, i stanovnici sedam nebesa i sedam zemalja, čak i mrav u svom mravinjaku, pa čak i kit, blagosiljaju onoga koji ljude podučava dobru.”

Da li se ikad zapitamo kakvo bi naše stanje bilo da nema onih koji nam ispravno tumače Allahovu vjeru? Baš sada, u vrijeme ovih nevjerničkih praznika….pa znamo li da bismo možda još uvijek kršćanima čestitali širk slušajući one koji to dozvoljavaju, ali Allah nam iz Svoje milosti pošalje daije koje nam ispravno tumače ovu plemenitu vjeru.

Drage moje sestre i cijenjena braćo, mi koji smo se za vikend imali priliku okorisiti znanjem hafiza Gološa, smo već odavno stigli svojim kućama, ugrijali se i naspavali. Dok u toplini svog doma sa vama dijelim svoje misli, nas brat Hafiz, koji je jučer ujutro krenuo na put, još uvijek sjedi u autobusu na putu kući. Allah kuša Svoje robove onako kao On Uzvišeni hoće i onako kako je najbolje za njih. Allah je dao maglu nad Sarajevom pa su jučer i danas letovi bili otkazani tako da je Hafiz prvo morao prenoćiti u Zagrebu, a onda se danas zaputiti autobusom za BiH.

Pitam se cijenimo li trud ovih ljudi. Cijenimo li njihovo vrijeme, vrijeme koje uskrate svojim familijama da bi nas podučili ovoj plemenitoj vjeri? Glavno pitanje koje treba da se zapitamo, a koje nam je i Hafiz u subotu postavio, je šta radimo sa znanjem koje nam se dostavlja? Uzimamo li ga samo informacije radi ili se trudimo da tim znanjem popravljamo svoje stanje?

Molim Allah da čuva naše daije i podari im sabura sa nama. Molim ga Uzvišenog da nam podari razum, sačuva nas od zla našeg nefsa, poveća naše znanje i uputi nas na Pravi put, amin.

Vaša sestra u vjeri, Ummu Dawud

Allahova milost i Allahov sefa’at