Džordžov muslimanski praznik

Šaputanje i mumlanje je zavladalo među publikom. A onda se javio jedan glas iz mase: ”Nemoj nas zezati Ahmede! Ko bi pametan povjerovao da Džordž i njegova porodica su ovo sve uradili i da su nakon svega oni kršćani?! Zašto bi kršćanska porodica obavila ovu islamsku i muslimansku dužnost? Zašto bi oni pratili vijesti da saznaju kada počinje Zul Hidždžet, i kada je tačno Bajram, zašto bi od svog novca kupili kurban i zaklali ga na osnovu islamskih propisa, i sve ostalo???”…

Priču je ispričao jedan dai’ja, Ahmed, na jednom od svojih predavanja: Džordž je Amerikanac, koji ima preko 50 godina. On živi u Vašingtonu sa svojom suprugom, sinom i kćerkom. Kada se približavao Zul Hidždžet, Džordž i njegova porodica su počeli da pomno prate vijesti kako bi znali kada je tačno početak Zul Hidždžeta. On je pratio TV, a njegova supruga je slušala radio, dok je njihov sin pratio islamske web stranice na internetu. Svi su željno iščekivali taj dan.

Kada su saznali tačan datum Zul Hidždžeta, oni su počeli da se pripremaju za Kurban Bajram, koji je naravno na 10-ti dan Zul Hidždžeta, nakon Dana Arefata. Sljedeći dan, cijela porodica je sjela u auto i odvezla se na selo kako bi kupili ovcu. Pažljivo su odabrali svoj kurban, a sve u skladu sa islamskim propisima, kako bi je zaklali prvi dan Bajrama. Odnijeli su ovcu do auta, dok se je djevojčica jako radovala i nije krila svoje veselje zbog nadolazećeg praznika Bajrama. Rekla je svome ocu: “O oče kako volim Bajram! Obući ću nove haljine, igrati se sa novim lutkama, i otići ću sa svojim prijateljicama u park. Oh kako bi voljela da je svaki dan u godini Bajram!”

Kada su stigli kući, supruga je rekla Džordžu:” Pročitala sam da je propis takav da se kurban podjeli na tri dijela, trećinu dajemo siromasima i onima u potrebi, a trećinu ćemo dati našim komšijama, Elizabeti, Djevidu i Marku, a trećinu ćemo ostaviti za sebe, i pojesti ćemo to u nadolazećim sedmicama.” Kada je došao dan Bajrama, oni su bili zbunjeni. Nisu znali u kojem pravcu je Kibla. Pretpostavili su da je u pravcu Mekke, i da je to dovoljno. Onda je Džordž uzeo nož i zaklao je ovcu u pravcu Kible. Supruga je razdvojila meso na tri dijela, kako su se i dogovorili. Iznenada, Džordž se sjetio nečega i povikao svojoj porodici:” Kasnimo u crkvu! Danas je nedelja! Zakasnićemo na nedeljnu misu!” Džordž nikada nije propuštao odlaske nedeljom u crkvu. Čak šta više, uvijek je vodio svoju suprugu i djecu sa sobom.

Predavač je završio svoju priču o Džordžu i njegovoj porodici. Međutim, jedan od prisutnih iz publike je povikao:” Zbunili ste nas sa ovom pričom! Šta je sada Džordž? Musliman ili kršćanin?” Predavač Ahmed je odgovorio:” Džordž i njegova porodica su kršćani. Oni ne vjeruju u Jednog Allaha, nego vjeruju da je on dio trojstva. Oni ne vjeruju da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem posljednji i konačni poslanik.”

Šaputanje i mumlanje je zavladalo među publikom. A onda se javio jedan glas iz mase: ”Nemoj nas zezati Ahmede! Ko bi pametan povjerovao da Džordž i njegova porodica su ovo sve uradili i da su nakon svega oni kršćani?! Zašto bi kršćanska porodica obavila ovu islamsku i muslimansku dužnost? Zašto bi oni pratili vijesti da saznaju kada počinje Zul Hidždžet, i kada je tačno Bajram, zašto bi od svog novca kupili kurban i zaklali ga na osnovu islamskih propisa, i sve ostalo???”

Ahmed se nasmiješio i rekao: “Draga moja braćo, zašto vam je toliko teško da povjerujete u ovu moju priču? Zašto ne vjerujete da postoji takva kršćanska porodica? Pa zar u našim muslimanskim zemljama nema Abdulaha, Muhammeda, Halida, Hatidži i Fatimi koji proslavljaju kršćanske i židovske praznike? Zar mi ne vidimo muslimane kako slave Novu Godinu, Božić, Valentinovo, Noć Vještica, Uskrs, rođendane i tako dalje? Zašto vas ova priča toliko iznenađuje? Zašto ne vidimo židove da slave naše praznike ili kršćanske praznike? Zar nije tako budući da svi imamo svoje religije, vjerovanje pa tako i svoje praznike? Zašto smo iznenađeni da ovaj čovjek po imenu Džordž slavi naš Bajram, ali mi negiramo njegove postupke, dok istovremeno nismo uznemireni da naša braća i sestre proslavljaju njihove praznike??”

Konačno, Ahmed je rekao: ”Živio sam u Americi više od 10 godina. Tako mi Allaha, nikada nisam vidio kršćana ili židova kako slave neke od naših Bajrama! Pa čak i kada bih pozvao neke od njih sebi na proslavu ramazanskog Bajrama, u mom stanu, niko od njih mi nije došao, jer su znali da je to vjerski praznik! To je moje iskustvo, dok sam boravio na Zapadu, ali kada sam se vratio u svoju domovinu, zatekao sam muslimane kako proslavljaju praznike sa Zapada!!! Šta drugo da kažem osim:’Nema moći i snage sem kod Allaha!’

Izvor: Imran ibn Mansur www.dawahman.com
Prijevod: Selma K.