Intervju Imada Al Husina Abu Hamze za američki magazin The Nation

Abu Hamza: Pitanje je ima li ikakve razlike između onih koji nameću islam kalašnjikovom i Assada

Kao bivši mudžahid, šta mislite o džihadistima koji dolaze u Siriju da bi se borili protiv Assadovog režima?

Abu Hamza: Žao mi je što moram ovo reći, ali uz svo poštovanje prema našoj braći mudžahidima, oni su pokazali kratkovidnost i nedostatak vizije bilo gdje u svijetu; od Afganistana i Iraka, pa do Sirije. Naše iskustvo stranih ratnika u Bosni i Hercegovini, unatoč mnogim greškama koje smo činili, bilo je različito zbog činjenice da je većina Arapa koji su se borili u Bosni…

živjela u Evropi, pa su imali drugačije, otvorenije vidike. Zbog toga smo se lakše uklopili u bosansko društvo i izbjegli sukobe sa bosanskim muslimanima, dok IDIŠ ratuje i protiv sirijskih pobunjeničkih grupa. Mi smo pokušali biti kao prvi muhadžiri, “imigranti” koji su napustili Mekku i preselili se u Medinu sa Poslanikom s.a.w.s i koji su živjeli u harmoniji sa lokalnim stanovništvom.

Po mom mišljenju, kratkovidnost Al Qaide počinje u drugoj polovini 90-ih kada je Osama Bin Laden došao pod utjecaj Aymana al-Zawahirija koji je imao korijene u organizaciji egipatskog Islamskog Džihada. Egipatski Islamski Džihad je bio propagator tekfirskih ideja koje su vrlo brzo postale centar Al Qaidine ideologije. Prije toga, prvi emir koji je organizovao dolazak mudžahida u Afganistan bio je šejh Abdullah Azzam, jedini koji je imao moje potpuno povjerenje. Nikada nisam iskazao vjernost Osami Bin Ladenu jer sam bio mišljenja da se moramo prilagođavati činjenicama, odnosno dokazima i razumijevati okolinu u kojoj se nalazimo.

Hoću da kažem da se strani borci trebaju prilagoditi domicilnom društvu, poštovati ga, te pričati i propovijedati ideologiju koja to potvrđuje. Šejh Abdullah Azzam nikada ne bi ni pomislio da proglasi vladare Saudijske Arabije otpadnicima kao što je to učinio Osama Bin Laden. Čovjek mora znati svoju relativnu snagu, a pogotovo svoje limite.

Što biste onda, kada bi ste bili u mogučnosti, poručili stranim mudžahidima koju su sada u Siriji?

Abu Hamza: Jednostavno, pitao bi ih, zašto ste došli u Siriju, šta radite ovdje? Da pojasnim, ideja džihada u Siriji je podsticana u lokalnim džamijama na isti način kao što je to bio slučaj osamdesetih godina prošlog stoljeća, mnogo prije nego su strani borci došli u Siriju. Nakon toga, lider Al Nusre Al Golani i njegova grupa su se priključili. Ali, zar džihad već nije bio prisutan u Siriji? Ti su ljudi došli i proglasili se emirima, vođama. Postavlja se onda pitanje šta je razlika između njih i Assada. Ako ti namećeš islam snagom kalašnjikova, ljudi će pristati zbog straha od odmazde, kao što su pristajali na druge stvari četrdeset godina pod čizmom Baath partije.

Takva situacija je neodrživa i ljudi će se u nekom trenutku pobuniti i pokrenuti ustanak. Za razliku od toga, mi smo u Bosnu došli sa konkretnom pomoći te da se borimo na strani bosanskih muslimana. Iskazali smo vjernost predsjedniku Aliji Izetbegoviću i stavili mu se na raspolaganje unatoč tome što su ga neki afganski mudžahidi proglasili murtedom. Drugim riječima, mi smo došli da pružimo pomoć društvu i prilagodili našu poruku i način obraćanja lokalnoj zajednici umjesto da smo im pokušali silom nametnuti naša mišljenja. Da su mudžahidi u Siriji uradili isto, sirijski narod bi ih dočekao otvorenih ruku. Jedinica Ahrar al-Sham, naprimjer, je primjetila taj model od početka i na taj način izbjegla konflikte sa narodom.

U izvještajima pojedinih lokalnih medija, neki od tih stranih boraca u Siriji su Bošnjaci. Kako oni uspjevaju doći do Sirije?

Abu Hamza: Morate razumjeti ideologiju tih ljudi. Kao što sam već rekao, ideja džihada je sada uveliko raširena i neki ljudi su spremni prodati bubreg da bi došli do novca pomoću kojeg bi otputovali u Siriju. Način na koji se to radi je vrlo jednostavan, ako neki mladić želi otputovati u džihad, on traži novac od nekoga u zajednici ili ga skupi od grupe svojih prijatelja. I nije to neki veliki novac, iz Sarajeva se može otputovati do Istanbula za nekih 200 eura. Sa današnjom modernom tehnologijom, vrlo je lahko dogovoriti da vas u Turskoj čeka neko ko će vas prebaciti u Siriju.

Kad bi imali jednu posljednju želju, koja bio na bila?

Abu Hamza: Išao bih se boriti u Siriju, najvjerovatnije bih se pridružio jedinici Ahrar al-Sham, zato što se u njihovim redovima bore isključivo Sirijci. I ne bih ponavljao neke greške koje smo činili u Bosni, mora se reći da su neka braća sa visine gledali na lokalno stanovništvo. To se nikad više ne bi smjelo ponoviti. Šejh Abdullah Azzam nam je pokazao pravi način njegovog shvaćanja činjeničnog stanja; uvijek znaj gdje si i sa kim si, i ponašaj se u skladu s tim, sa poštovanjem.

Dio intervjua prenesen sa: saff.ba
________________________________________________

Ko kaže da su mudžahidi nepogrešivi?

Zašto je u posljednje vrijeme organizacija “Islamska država u Iraku i Šamu” (IDIŠ) postala predmetom oštre kritike svih ostalih revolucionarnih snaga na prostoru Sirije? Zašto pripadnici IDIŠ-a nastoje krivo prikazati sve svoje protivnike i neistomišljenike i dovesti u sumnju i njihovu vjeru i čast? Na političkom planu, oni pokušavaju svoje protivnike svesti samo na Sirijsku nacionalnu koaliciju i na Generalštab Oslobodilačke vojske Sirije na vojnom planu, i pored toga što je Islamski front sa mnogim svojim pridruženim članicama i sam postao protivnik IDIŠ-a sa kojim je vodio i krvave oružane sukobe!?

Ovome možemo dodati i činjenicu da su i islamski učenjaci različitih usmjerenja i provenijencija izdali vrlo oštre proglase i saopćenja u kojima IDIŠ-u pripisuju velike šerijatske prijestupe, da bi se na kraju Savezi islamskih učenjaka u Šamu odrekli IDIŠ-a i borbu pod njihovom komandom i zastavom proglasili oholom, uobraženom i zbog svega toga zabranjenom.

Argument koji pristalice IDIŠ-a i njegovi simpatizeri koriste u odbrani jeste činjenica da je njihova vojska sastavljena od mudžahida koji su došli iz različitih krajeva svijeta kako bi pomogli sirijski muslimanski narod nad kojim vatropoklonici i nusajrije sprovode genocid, uz jasno odobravanje jevreja i kršćana… i da su njihovi mudžahidi ostavili svoje porodice i domovine i došli da za svoju vjeru i braću muslimane žrtvuju čak i svoje živote.

Sve to što kažete u globalu je tačno i to će samo zlonamjernici osporiti i negirati. Na osnovu onoga što je vidljivo, možemo kazati da se radi o čisto šerijatskom, vjerskom motivu i namjeri. Svako onaj ko dođe u Šam (Siriju) kako bi se borio protiv zločinaca, došao je pa skoro u sigurnu smrt.

Međutim, ispravna namjera jeste neminovan uvjet, ali ne i dovoljan. Ako pretpostavimo da je namjera ovih mudžahida ispravna – što svakako i smatramo – treba znati da su neophodna dva uvjeta da bi djelo bilo primljeno kod Allaha: iskrena namjera i ispravan postupak, a to je da postupak bude u skladu sa Kur’anom i Poslanikovom praksom (sunnetom). Dakle, dobra i ispravna namjera sama po sebi nije dovoljna.

Najbolja vojska koju poznaje historija bila je sastavljena od plemenitih ashaba kojima je zapovjednik bio lično Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najbolji od svih ljudi. Međutim, ta činjenica nije spriječila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ukori one ashabe koji su griješili, kao što se desilo u Bitki na Uhudu i Hunejnu. Pa kako onda neki ljudi u ovom našem vremenu pokušavaju i sebi i drugima pripisati nepogrešivost samo zbog toga što se bore protiv nevjernika?

Uzdizati se nad Allahom i optuživati svoje kritičare i neistomišljenike u pitanjima njihove vjere i namjera, svakako je ružan postupak koji se treba izbjegavati.

Potvrđeno je i dokazano da su pripadnici IDIŠ-a počinili djela koja su bez imalo sumnje zabranjena, a najveće od svega toga jeste olahko upuštanje u sukob i borbu sa drugim muslimanima i ohalaljivanje njihovog života i zbog najsitnijih razloga. Također, u to spada i njihov pokušaj nasilnog nametnja prisege svim ostalim jedinicama prisutnim na tlu Sirije, iako smo iz ranijih iskustava u džihadu naučili da su se mudžahidi koji su dolazili sa strane ustručavali da preuzmu vodstvo i komandu, što je svakako bolje i sigurnije.

Možda je najveća nevolja i postupak koji su učinili lideri IDIŠA-a njihova prijetnja ostalim mudžahidima da će položaje i front koji drže prepustiti nusajrijskom nasilniku i njegovim krvoločnim saveznicima.

Tako ne postupaju mudžahidi koji se bore radi Allaha Uzvišenog. Da niste možda bolji od Allahove sablje Halida b. Velida kojeg je Omer b. Hattab, radijallahu anhu, smijenio sa pozicije zapovjednika mudžahida u Šamu, a on se nakon toga nastavio boriti na Allahovom putu kao obični vojnik, sa istim žarom kao što se borio i kao vojskovođa? Šta vam je, kako rasuđujete?

Zato, neka svaki iskreni mudžahid istupi iz IDIŠ-a i neka se priključi redovima domaćih mudžahida, Sirijaca, u Šamu, jer u tome je svako dobro i korist i za islam i za islamski ummet.

Napomena:

Ovaj tekst je objavljen u ponedjeljak, 6. januara 2014 g. / 5. rebiul-evvela 1435 h.g. na islamskom web portalu almoslim.net čiji je glavni i odgovorni urednik uvaženi šejh, dr. Nasir b. Sulejman el-‘Umer.

Izvor: http://almoslim.net/node/198014

Prevod i obrada: minber.ba