Primjeri džinskih napada i uznemiravanja u snu (zaštita)

Primjeri džinskih napada i uznemiravanja u snu (zaštita)

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Imam dvadeset godina i druga sam godina fakulteta. U zadnje vrijeme, tačnije u zadnjih nekoliko mjeseci, počele su mi se dešavati čudne stvari. Pošto sam pročitala da simptomi sihra mogu biti i glavobolje, migrene, moram iznijeti i tu činjenicu, da migrene imam od svoje trinaeste godine života. Išla sam raznim doktorima koji su mi davali raznorazne lijekove, ali mi ništa nije pomoglo. U nekoliko zadnjih mjeseci prvo sam počela sanjati raznorazne snove, kako mi je neko napravio sihre i kao paralizovali su me, ali svaki put kad sam počela učiti neku suru, ja bih se mogla pokrenuti.

Zatim, jednog dana vratila sam se s fakulteta i počela sam jesti. Na stolu ispred mene bila je čaša i odjednom sam krajičkom oka vidjela kako se ta čaša miče. Prvo sam pomislila da mi se priviđa od umora, silnog učenja, a zatim sam otišla u kupatilo i umila se. Kad sam se vratila, ta čaša bila je skroz na drugoj strani stola. U tom trenutku uplašeno sam istrčala iz stana, nisam znala šta da radim. Rekla sam roditeljima, ali i oni, kao i svi ljudi, nisu baš u to mnogo povjerovali.

Zatim je i moj stariji brat počeo da sanja neke strašne snove o sihrima, i on je sanjao kako je neko meni napravio sihre. U tom periodu gdje god bih se okrenula, imala sam osjećaj da me neko gleda, prati. Kao student psihologije, znam mnogo o paranojama, depresijama, mentalnim bolestima i ubijeđena sam da ovo moje stanje nema nikakve veze s tim. Čak sam jednom išla doktoru koji mi je rekao da sam “depresivna” i dao mi lijekove koji nisu pomogli. Inače, jako sam optimistična osoba, vesela i uopće nisam neka depresivna osoba.

Nedavno smo se preselili u novu kuću i bila sam sretna, misleći da više neće biti tih snova. Međutim, počele su mi se dešavati mnogo gore stvari. Jedne noći zaspala sam i trgla sam se iz sna jer mi je netko ljuljao krevet. Prvo sam pomislila, ubjeđujući i tješeći samu sebe, da je to samo san, ali i kad sam se probudila, i kad sam ustala, sjela na svoj krevet, i dalje se ljuljao, ali kad sam upalila svjetlo, prestalo je. I nije mi se to desilo jednom, nego nekoliko puta. I opet sam svojim ukućanima ispričala za to, ali oni mi ne vjeruju, što mi je najgore od svega. Ja znam da nisam luda, ali, po njima, imam nekih mentalnih problema.

Zatim, jedne noći moj brat, koji inače živi i studira u drugom gradu, došao je s fakulteta jer je bio raspust, i spavao je u mom krevetu. I njemu se isto to desilo. Trenutno je on jedini koji mi vjeruje. Moja je mama isto počela da sumnja da se nešto događa, jer je i ona počela da sanja sihre, da Allah na hajr okrene. I evo sinoć mi se desilo da sam u snu čula glasove, neko me zvao mojim imenom. Bio je to muški glas, i jako je grubo izgovarao moje ime. Prvo sam pomislila da se brat šali sa mnom, pa sam se probudila i počela vikati na njega da me ostavi na miru, međutim, “taj netko” me opet zvao mojim imenom, zatim sam ustala, upalila svjetlo, da bih shvatila da nema nikoga. Sišla sam na donji sprat, mama, otac i brat sjedili su i pričali, nisu me zvali!

Ja stvarno više ne znam šta da radim, klanjam svaki vakat, učila sam Ajetul-Kursijju toliko puta, pod abdestom idem spavati, učim Kur’an kad god imam vremena, ali imam osjećaj da me više “šejtani” ili “džini” ili ko god, napadaju. Moja porodica inače nije religiozna, jedino ja klanjam i Allahu dove upućujem. Isto tako, fakultet mi ne ide najbolje, ne mogu se skoncentrirati, preumorna sam. Spavam danju, noću ne mogu. Osjećam da non-stop neko ima oko mene.

Nekad mi u plućima kuca jako ako naglo ustanem. Išla sam doktorima mnogo puta, pregledala sve, i opet kažu da je sve uredu. Što se tiče glavobolja, uzmem nekad po pet tableta samo da prođe, jer me boli jako, i najradije bih da udaram glavom od zid, ali nikad ne prestane boljeti. Iskreno rečeno, ne mogu više, ne znam s kim se ja to više borim, i osjećam da gubim, i stvarno sam na rubu ludila. Ja samo želim da vratim svoj život u normalu, da nastavim ići ka svom cilju. Nekad odem u ćošak sobe i plačem po dva sata neprestano, jer, stvarno, samo bih voljela da me neko razumije i da mi vjeruje. Jer, ovo stvarno nimalo nije lahko.
_____________________________________________________

Priča jednog brata

Ovi događaji su mi se dešavali prije nekoliko godina iz noći u noć. Legao bih spavati i, kao po nekom pravilu, oko pola dva iza ponoći probudilo bi me neko trnjenje u tijelu i glavi, zatim bih osjetio veliki strah i to bi potrajalo jedno vrijeme, dok ne bih došao sebi iz tog bunila. I tako iz noći u noć, kao što rekoh, kao po nekom pravilu u isto vrijeme. Jedne noći sam, čitajući nešto, zaspao na sofi u dnevnoj sobi. Kao uobičajeno, probudio me je onaj isti osjećaj, osjećaj velikog straha koji je prerastao u paniku. Onaj ko ovo nije doživio ne zna kako se čovjek tada uplaši, kada je u polubudnom stanju. Na obližnjem stolu imao sa mp3 uređaj sa snimljenom kur’anskom surom El-Bekara, tako da sam to nekako mahinalno uzeo, uključio i stavio slušalice u uši.

U tom trenutku osjećaj straha mnogostruko se povećao i da se nisam prisjetio porodice i komšija, počeo bih da urličem od panike i straha. Sve ovo dešavalo se u trenucima kada sam bio u polusvjesnom stanju, niti sam spavao, a niti sam bio skroz budan. Kao što spomenuh, strah u meni rastao je velikom brzinom i osjetio sam da mi se u tijelu ili glavi odvija žestoka borba. S jedne strane strah je rastao, a na drugoj strani sura El-Bekara je neumoljivo učila i davala mi neku sigurnost i smirivala me.

Osjećao sam da se ono što mi daje strah počinje baviti samim sobom i da ga učenje Kur’ana žestoko muči, pa osjetih da me strah počinje popuštati. Tijelo mi se poče smirivati i osjetih toplinu i smiraj. Sura El-Bekara i dalje je milozvučno učila. Poslije ove noći nisam više imao ovakvih napada.
********************************************************

Doživljaj jedne sestre

Ovo sto cu izloziti je vise namijenjeno da podijelim s nekim moje iskustvo: Oko jedan sat navece, cujem sin (14 godina)me zove, vristi. Sletim u prizemlje do njega da vidim sta je. On place, kaze mama ja poceo spavat i cujem neko me zove i kaze: “Ustani, idi pravi dzamiju!” Ja se okrenem na stranu i pocnem spavat, kad me nesto zgrabi i baci me na ledja. Otvorm oci i vidim samo nesto crno mi se navalilo na prsa i tusi me. Pokusao sam da te zovem ali nisam mogo doci do daha. Poceo sam uciti u mislima I glas mi se vrati. Ja ga malo smirim I kazem da se ne boji, da je to samo san. I stavim mu u kompjuter cd sa rukjom da slusa. Nisam glasno da moze lijepo slusat. I ukljucim mu da ponavlja kad zavrsi. Mislim, neka preslusa makar dva puta pa cu sici da ugasim.

Popnem se na sprat da gledam televizor dok on zaspi. I pored toga, mogla sam cuti tiho rukju. Ne znam sta se sa mnom desilo ni kad sam zaspala. Samo znam da sam pocela sanjat da mi je kcerka pala na pod I ne zna za sebe. Probudim se, ali nisam budna. Cujem da rukja uci ali ne mogu da se pomaknem. Ko da sam tu a I nisam. Ne mogu ni ruke da pomaknem, ni prst. Usta mi otvorena a ne mogu disat. Samo me jeza hvata I mucnina. Hocu da zovnem muza ali glas nije moj. Ne mogu ga zvati kad mi je vilica ukocena. Samo ispustam neki zvuk.

Cujem rukju na momente I onda vise ne cujem. Cujem neko drugi prica jezik koji ne razumijem. Ko da je arapski ali mi nije jasno kako. Kad cujem rukju znam da sam svjesna ali ne mogu pricat. Svim silama sam se trudila da izgovorim sehadet ali nece I nece, usta zaglavila, jezik ko da je odebljao. Ne mogu ustat, ne mogu ni vikat. U glavi 3-4 razna glasa I kao da opet cujem da neko cvili I zavija. Ne znam jesam li to ja. Svim silama sam se trudila da izgovorim sehadet. Iz mene samo izlazi zvuk:aa aaaa.

Tako ne znam ni ja koliko puta sam pokusavala. Nesto me tjera da izgovorim I znam da moram, ali ne mogu. Znam da me samo to moze spasit, ali glasa nema. Da mi samo muz hoce ustat da ugasi rukju, ali ne mogu ga dovikat, nema glasa. I tako sam se borila I tijelom I mozgom. Pritislo me, pritislo mi prsa I noge I ruke, sva utrnula. Strah koji sam osjecala ne mogu opisat. I mislim, samo da mi je pomaknut usta, ali ne mogu.

Sabrala sam svu snagu I molila Allaha da mi pomogne da ovo prodje, u sebi. I pokusavala. I onda, odjednom, usta se pomjerise I ja izgovorih iz sveg glasa, svom snagom La Illahe Ilallah, Muhammeden RasulAllah! Pritisak nestade I ja skocih sa kauca. Pipam lice I vidim da su mi usta jos uvijek otvorena ali mogu ih zatvoriti I mogu jezik pomijerati. Klonula sam. Cujem dole rukja jos uci. Odem u sobu I zovnem muza. On skoci, gleda u mene. Zamolim ga da ode ugasit rukju.

Bilo je tacno pola tri u jutru kad sam izgovorila sehadet. Ja legla na krevet, skupila se u klupko I od straha ne smijem pricati. Samo mi jecaji iz duse izlaze I samo mi se uzdise. Evo I sad, citav dan uzdisem kao da sam cijelu noc plakala pa mi se jecaji otimaju. Ne znam sta je bilo sa mnom ni zasto, ali znam da je bilo uzasno!

Jutros sam pokusala da razmislim dobro I da ubijedim sebe da sam to sanjala, ali ne mogu sebi lagat. Znam sta je san. Vise puta kad sanjam nesto, I u snu znam da sanjam pa nekad, ako je nesto ruzno, natjeram sebe da to “ispravim” I promijenim. Na primer, ako sam na mostu u snu, I most se ljulja I hoce propasti, ili ja propadam kroz daske, kazem sama sebi da je to moj san I da mogu sanjat kako ja hocu. I onda sanjam lijepo, ili zaustavim ljuljanje mosta. Ali ovo ovako nikad nije bilo! I znam da nije san jer sam cula rukju s vremena na vrijeme. Doduse, tesko je sve skontat. Jer povremeno sam cula I neke druge glasove a ne znam odakle dolaze.

Inace nisam plasljiva osoba. Bojim se samo Allaha, dz.s., i On mi je jedini spas. Prvi put u zivotu da sam se bojala toliko! I prije sam slusala rukju. Prvih nekoliko puta, nije bilo nikakvih reakcija. Pa onda, ono sto me je iznenadilo, prilikom slusanja, pocelo mi se povracati. Sljedeci put, uz povracanje dosao je osjecaj bola u zelucu a kroz sve to uzasna tuga, plac i gusenje. Pa sad ova reakcija, ovolikim intenzitetom, da se zaista bojim ukljuciti rukju bez necijeg strucnog prisustva.
_________________________________________________________________

PITANJE: U snu cujem zenske i muske glasove, navracaju me da izgovorim neke stvari, koje su jako ruzne. Jednom prilikom dok sam spavala osjetila sam neciju ruku oko moga struka kako me drzi, probudila sam se, ali nisam mogla da se pomaknem. Jako sam se uplasila, jer osjetila sam kako pomjera ruku. Htjela sam, od straha, da vrisnem, ali sam cula jedan glas koji rece: “NEMOJ”. U nekim prilikama cujem glasove kao kroz moje misli idu, ali ovaj put sam cula kao u stvarnosti. Isto, jednom dok sam spavala pocela sam da vristim i ono me udari po glavi, kao pravi insan, jednostavno sam osjetila kako me nesto puce po glavi… Sta mi se ovo desava i kako da se zastitim od ovoga?

ODGOVOR: Ima vise nacina kako izbjeci napade dzinna i njihove smutnje i kontakte kojima se, najcesce, putem snova koriste kako bi strahom i smutnjom naceli i poceli njihove kontakte i nijete. Da bi izbjegla kontakte moras biti jaka i ustrajna u Islamu, klanjati odredjene namaze, biti pod abdestom sto cesce, zivjeti zivotom koji ne privlaci paznju dzinna (tj. izbjegavati sto vise grijesenje), spominjati cesto Allaha, azze we dzell, kroz razne zikrove i dr..

Nocne more su samo sejtansko-dzinsko zastrasivanje koje ponekad, kazem ponekad, predje u svakodnevne kako psihicko tako i fizicko djelovanje, pa se slabo imanska osoba, koja to dozivljava preda tom svijetu bez borbe. Cilj sejtana je taj da odvrati vjernika i vjernicu od robovanja Allahu subhanehu we te`ala, tako da se koriste svim i svacim ne bi li im to uspjelo, ali ponovo ponavljam, uspjeva kod onih nestabilnih. Zato se ne boj, u islamu ima lijeka za ove njihove spletke, jer njihov je cilj zaplasiti, pa vladati, a posto se mi bojimo samo Allaha, onda nam njihovo zastrasivanje ne moze nauditi.

To je njihov nacin rada, udaljiti insana od Allaha i pribliziti covjeka njihovom gospodaru, sejtanu, l.a., pa ce naravno koristiti i rijeci, kako Bog ne postoji, kako ima drugih bogova itd itd.. Od velike je koristi i ta svadja koju snivac vodi sa njima, jer se to iman (vjerovanje) snivaca bori sa njima, zato je jako vazno da covjek (snivac) sa sobom ponese nekoliko stvari prije spavanja, a to je oruzje protiv tih nepozvanih gostiju.

Oruzje se sastoji od abdesta, prvog pancira protiv njih, zatim prouciti prije spavanja Ajetul Kursij, onda tri zadnje sure, Ihlas, Feleq i Nas, koje se prouce u dlanove pa se tijelo potare tim dlanovima. Zatim prouciti 33 subhanAllah, 33 elhamdulillah i 34 Allahu ekber, da bi na kraju proucili suru el Kafirun, tako da se naoruzani spavac slobodno ovim oruzjem moze upustiti u san, jer za svako prouceno dobijas zastitnika meleka.

Na pitanja odgovorio Abu Amr ibn Fadl, brat koji zivi u Makedoniji i koji lijeci ucenjem Kur’ana