Odlike mjeseca redžeba na vagi šerijata

Piše: dr Safet Kuduzović

Budući da se nalazimo u svetom mjesecu, mjesecu redžebu, često s minbera kao i na vazovima slušamo hadise koji govore o posebnim vrijednostima ovog časnog mjeseca. Meðutim, izrazita većina tih hadisa ili bolje kazati svi oni nemaju validne osnove u vjerodostojnom Sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ibn-Hadžer kaže: “Nema vjerodostojnih hadisa koji govore o odlikama mjeseca redžeba, niti posta, niti noćnog namaza u njemu. Ovo je prije mene kazao Ebu-Ismail el-Herevi i drugi.” (Vidjeti: Tebjinul-adžeb, str. 6.).

Potom na strani br. 8, Ibn-Hadžer kaže: “Što se tiče hadisa koji govore o odlikama redžeba, oni se dijele u dvije vrste: slabi i lažni. Spomenut ćemo slabe hadise i ukazati na apokrifne”, potom je Ibn-Hadžer počeo s citiranjem hadisa. Šejh Kušajri kaže: “Znaj da hadisi koji govore o vrijednosti redžeba nisu vrijedni spomena.” (Vidjeti: Es-sunenu vel-mubtedeat, str. 141.). Islamski učenjaci spominju brojne novotarije koje se čine u redžebu. Mi ćemo se ograničiti na četiri koje su aktuelne u našim podnebljima:

1. Namaz-žêljâ u redžebu

Jedna od najpoznatijih novotarija koja se veže za redžeb je namaz-žêljâ (ar. salatur-regaib). Hadis koji govori o namazu-žêljâ je apokrifan kod hadiskih stručnjaka, a njegova forma je jako čudna. Imam Nevevi kaže: “Ovaj namaz je ružna novotarija koja u sebi sadrži ništavnosti pa je obaveza proći se ove novotarije i osuditi onoga ko je praktikuje.” (Vidjeti: El-mensurat, str. 99, od imama Nevevija). Ibn-Nehhas ed-Dimeški kaže: “Hadis na kome se temelji ova novotarija je apokrifan po konsenzusu hadiskih stručnjaka.” (Vidjeti: Tenbihul-gafilin, str. 496.).

Šejhul-islam Ibn-Tejmijje kaže: “Namaz-žêljâ nema validne osnove u šerijatu pa ga nije pohvalno praktikovati, ne pojedinačno niti kolektivno. Hadis koji govori o ovom namazu je apokrifan po konsenzusu islamskih učenjaka i niko od prvih generacija niti imama ovog ummeta nije spomenuo ovaj namaz.” (Vidjeti: El-fetava, 23/81-82).

Imam Sujuti kaže: “Hadis koji govori o salatur-regaib, apokrifan je po konsenzusu učenjaka.” (Vidjeti: El-emru bil-itiba, str. 167.).

Šejhul-islam Ibn-Tejmijje kaže: “… taj namaz neke neznalice nazivaju salatur-regaib.” (Vidjeti: El-iktida, 2/107.).

Poznati hanefijski pravnik Ibn-Nudžejm kaže: “… tako na osnovu spomenutog zaključujemo da je pogrdno i novotarija obavljanje salatur-regaib koga ljudi klanjaju u redžebu.” (Vidjeti: El-bahrur-raik, 2/56.).

Ibn-Abidin el-Hanefi kaže: “Salatur-regaib su izmislili neki pobožnjaci.” (Vidjeti: Hašijetu Ibni-Abidin, 2/235.). Šejh Albani kaže: “Shodno poznatom pravilu kod islamskih učenjaka nije dozvoljeno obožavati Allaha ibadetima koje nije propisao kao učenje ezana za bajram-namaze ili klanjanja salatur-regaib.” (Vidjeti: Tahrimu alatit-tareb, str. 162.).

Ebu-Muhammed el-Aiz b. Abdis-Selam kaže: “U Bejtul-Makdisu nije bio poznat salatur-regaib sve do 448 H. Prvi ko je klanjao ovaj namaz bio je čovjek po imenu Ibn-Ebil-Hamra.” (Vidjeti: El-havadisu vel- bideu, str. 132, od imama Turtušija, El-bais, str. 51, El-iktida, 2/121, El-emru bil-itiba, str. 169 i Es-sunenu vel-mubtedeat, str. 140.). Ibn-Redžeb kaže: “Prethodni učenjaci nisu spominjali ovaj namaz jer je izmišljen u petom hidžretskom stoljeću.” (Vidjeti: Lataiful-mearif, str. 228.).

Ibn-Dževzi, Ebul-Hattab, Ebu-Šame, Nevevi, Ibn-Salah, Iraki, Ibn-Tejmijje, Zehebi, Ibn-Kajim, Ibn-Hadžer, Ibn-Redžeb, Ibnul-Hadždž, Ebu-Ismail el-Ensari, Ebu-Bekr es-Semani, Ebul-Fadl b. Nasir, Sujuti, Ševkani, Adžluni i brojni drugi smatraju hadis koji govori o ovom namazu ništavnim ili apokrifnim. (Vidjeti: El-mevduat, 3/119, El-bais, str. 61, El-medhal, 2/211, Lataiful-mearif, str. 228, Sijeru ealamin-nubela, 23/143, Tertibul-mevduat, str. 163, El-iktida, 2/121, El-menarul-menif, str. 95, Lataiful-mearif, str. 228, El-medhal, 2/211, El-emru bil-itiba, str. 170-171, El-fevaidul-medžmua, str. 100, El-edebu fi redžeb, str. 42, Kešful-hafa, 2/563 i Es-sunenu vel-mubtedeat, str. 140.).

Ebu-Šame kaže: “Koliko mi je imama po džamijama kazalo da praktikuju ovaj namaz samo da bi udovoljili ljudima i da bi sačuvali džamije da ih ne izgube.” (Vidjeti: El-bais, str. 88.).

Subhanallah, vidimo da se bolesne ljudske ambicije i istorija ponavljaju. Ono što se govorilo u vrijeme Ebu-Šame (u sedmom hidžretskom stoljeću) govori se i danas. Mnogi da bi sačuvali radna mjesta i udovoljili neznalicama praktikuju i podstiču ljude na ovu ružnu novotariju. Zar nije obaveza udovoljiti Allahu a ne ljudima?!!!

Pored toga što je redžeb sveti mjesec nije nam dozvoljeno pretjerivanje i uvoðenje novotarija u njemu kao ni u drugim vremenima. Stvarnost, a prije nje istorija svjedoči da postoji veliko pretjerivanje kada su u pitanju Isra i Miradž.

2. Isra i Miradž u redžebu

Od izmišljenih vrijednosti mjeseca redžeba je ubjeðenje da su Isra i Miradž bili u ovom časnom mjesecu. Po ubjeðenju mnogih to se dogodilo dvadeset sedme noći ovoga mjeseca. Stoga mnogi muslimani proslavljaju i obilježavaju ovu noć na poseban način. Pripremaju se mevludi, tevhidi i druge novotarije.

Kod nekih ova proslava je popraćana i dodatnim nedaćama kao muzika, ples, mješanje muškaraca i žena i sl. Isra i Miradž su dvije velike mudžize Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali Allah najbolje zna kada su se dogodile. Ibn-Dehijja kaže: “Neki spominju da se Isra desila u redžebu što je očita neistina.” (Vidjeti: Tebjinul-adžeb, str. 6.).

Ibn-Redžeb kaže: “Prenosi se neispravnim lancima prenosilaca si Isra i Miradž bile dvadeset sedmog redžeba.” (Vidjeti: Lataiful-mearif, str. 233.).

Šejhul-islam Ibn-Tejmijje kaže: “Što se tiče noći Isra i Miradža nema pouzdanih dokaza u kom mjesecu se dogodila. Ashabi nisu posvećivali pažnju ovoj noći pa se zbog toga i ne poznaje njeno pravo vrijeme.” (Vidjeti: Zadul-mead, str. 1/57.).

Kada bi pouzdano i znali u kojoj noći se desio ovaj veliki dogaðaj, nije ispravno obilježavati ga jer to nije činio Poslanik, sallallahu alejhi va sellem, niti ashabi niti tabiini nakon njih. Ako bi obilježavali Isru i Miradž tada bi trebali obilježavati i noć rascijepljenja mjeseca, dan u kome je počela objava Kurana, jer je Kuran najveća mudžiza koju je vidjelo čovječanstvo, i mnoge druge nadnaravne pojave kojima je počašćen Poslanik, sallallahu alejhi va sellem, što nije kazao niko od poznatih učenjaka.

3. Post u mjesecu redžebu

Nema vjerodostojnih predanja od Poslanika, sallallahu alejhi va sellem, koja ukazuju na posebne odlike posta u ovom svetom mjesecu. Ibn-Redžeb kaže: “Što se tiče posta u redžebu o tome nema vjerodostojnih hadisa od Poslanika, sallallahu alejhi va sellem, niti predaja od ashaba.” (Vidjeti: Lataiful-mearif, str. 228.).

Ibn-Tejmijje kaže: “Svi hadisi koji govore o postu u mjesecu redžebu su apokrifni.” (Vidjeti: El-fetava, 25/156.). Ibn-Hadžer Askalani zapaža: “Nema vjerodostojnih hadisa od Poslanika, sallallahu alejhi va sellem, posebnim odlikama mjeseca redžeba, niti posta, niti noćnog namaza u njemu.” (Vidjeti: Tebjinul-adžeb, str. 21.). Šejhul-islam Ibn-Kajjim kaže: “Svi hadisi koji govore o postu u redžebu su laž.” (Vidjeti: El-menarul-menif, str. 83.).

U hadiskim zbirkama navode se brojne predaje, koje ukazuju na odlike posta u mjesecu redžebu. (Taberani, (6916), Ibn Hibban u El-medžruhin, 2/238, Ibn Dževzi u El-vahijat, 2/555 i El-mevduat, 2/124 i 2/207, Hatib u Et-tarih, 8/331, Bejheki u Eš-šuab, (2119), Dejlemi u Musnedul-firdevs, (4318), Ibn Asakir, 5/397.)

Šejh Affani u Nidaur-rejjan, 1/414-423, citira oko dvadesetak hadisa koji ukazuju na vrijednost mjeseca redžeba i posta u njemu. Meðutim, ova predanja su ili apokrifna ili ništavna, te nisu validna kao argument. Vrhunski eksperti hadisa nisu prihvatili ove hadise i smatraju da oni ne ispunjavaju kriterije koje je uvjetovala hadiska terminologija za pojačavanje predaja mnoštvom navedenih puteva.

Prema tome, post u redžebu je kao post u bilo kojem mjesecu mimo ramazana. U njemu se može postiti ponedjeljkom i četvrtkom, tri bijela dana ili svaki drugi dan ali bez ubjeðenjan da je post u redžebu bolji od posta u drugim mjesecima. Ono što se pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da je kazao: “Redžeb je Allahov mjesec, šaban moj, a ramazan mjesec moga ummeta,” ništavna je predaja i nije validna kao argument. (Vidjeti: Muadžemul-menahil-elfazijjeh, str. 281, Daiful-džamia, str. 455/3094 i Nidaur-rejjan, 1/414.)

Ibn Abbas je zabranjivao da se posti cijeli mjesec redžeb. (Abdur-Rezzak, 4/292. Hafiz Askalani je ovu predaju ocjenio dobrom u Tebjinul-adžeb, str. 65-66.). Takoðer se spominje da je Omer b. el-Hattab udarao one koji su postili u redžebu i govorio: “To je mjesec koga su uzdizali u paganstvu.” (Ibn-Ebi Šejbe, 2/345/9758.). Ibn-Tejmijje je ovu predaju ocijenio vjerodostojnom. Vidjeti: Fetavan-nisa, str. 83 od Ibn-Tejmijje i Irvaul-galil, 4/114.). Ibn-Omer je prezirao postupke svijeta, vidjevši ih kako se pripremaju za redžeb. (Ibn Ebi Šejbe, 2/346/9761, sa lancem prenosilaca koji ispunjava Buharijine i Muslimove kriterije. Vidjeti: El-irva, 4/114.)

U jednom hadisu spominje se zabrana posta u redžebu, ali je sporna njegova vjerodostojnost. (Ibn-Madže, (1743), Taberani, (10681), Ibn Dževzi u El-vahijat, (913). U lancu prenosilaca ove predaje nalazi se Davud b. Ata, koji je nepouzdan kod svih hadiskih stručnjaka. Vidjeti: El-ilel, (1227) od Ibn-Ebi-Hatima, Et-tarihus-sagir, 2/265, El-džerhu vet-tadil, 3/420, El-kamil, 3/85, El-medžruhine, 1/289, Et-takrib, 1/229. Vidjeti, takoðer: El-havadisu vel-bida, str. 140 i Fetavan-nisa, str. 83.)

4. Umra u mjesecu redžebu

Umra u redžebu je identična postu u njemu. Oni koji smatraju da je umra u redžebu vrijednija nego u nekim drugim vremenima koriste se predajom u kojoj Ibn-Omer, radijallahu anhu, kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi va sellem, je obavio četiri umre, jedna od njih bila je u redžebu.” (Buhari i Muslim) Meðutim, u ovoj predaji stoji da je Aiša, radijallahu anha tada kazala: “Allah se smilovao Ibn-Omeru, nikada Poslanik, sallallahu alejhi va sellem, nije obavio umru u redžebu.” U Muslimovoj verziji stoji da je Ibn-Omer, radijallahu anhu, čuo ovaj demant ali nije potvrdio niti negirao. Ova činjenica ukazuje da je Ibn-Omer bio u nedoumici ili da je zaboravio ili sumnjao. (Vidjeti: Fethul-Bari, 3/602, Šerhuz-Zurkani, 2/352 i Tuhfetul-ahvezi, 4/5.).

Poznati hanefijski učenjak Ali Kari nakon što je spomenuo ovaj hadis, kaže: “Ovo aludira na grešku Ibn-Omera, bez obzira vrattio se s tog mišljenja ili ne. Ovo je specefično njegov stav u kome ga nije podržao niko od ashaba niti poznatih učenjaka.” (Vidjeti: El-edebu fi redžeb, str. 50-51.). Ovo potvrðuje predaja u kojoj Enes b. Malik kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obavio četiri umre, sve četiri u mjesecu zul-kaade.” (Buhari i Muslim) Ali b. Ibrahim Attar kaže da umra u redžebu nema osnove. (Vidjeti: Es-sunenu vel-mubtedeat, str. 156 od Amra Selima.)

5. Zekat u mjesecu redžebu

Zekat se daje kada imetak koji je dostigao vrijednost nisaba pregodini kod muslimana. Tako svaki obaveznik ima posebno vrijeme u kome je dužan izdvojiti zekat, bez obzira o kom se mjesecu radilo. Dozvoljeno mu je, po mišljenju većine islamskih pravnika, izdvojiti zekat prije nego imetak pregodini, a nije mu dozvoljeno kasniti s izdvajanjem zekata. U Sunnetu nema autentičnog argumenta koji ukazuje da je izdvajanje zekata u redžebu bolje od ostalih mjeseci.

Takoðer, od prvih pokoljenje nije preneseno da su ciljano izdvajali zekat u redžebu. (Uporediti: Lataiful-mearif, str. 231.). Prenosi se da je Osman b. Affan na minberi rekao: “Ovo je mjesec zekata. Ko ima dug neka ga vrati potom neka izdvoji zekat za ostali imetak.” (Šafija u El-musnedu, str. 97, Abdur-Rezzak, 4/92-93/7086, Ibn-Ebi-Šejbe, 2/414/10555 i Begavi, 6/54/1585. Ibn-Mulekkin i šejh Albani ovu predaju smatraju vjerodostojnom. Vidjeti: Hulasatul-bedrili-munir, 1/298 i Irvaul-galil, 3/260, 341.). Meðutim, ova predaja nije precizirala o kom se mjesecu radi tako da ne može poslužiti kao argument na ovom mjestu, a Allah najbolje zna.

minber.ba