Da li si ovca ili pastir?

Jednom davno u dalekoj zemlji, ali bliže nego što misliš su živjela tri jaganjca. Tri jaganjca su bili najbolji prijatelji. Zajedno su išli u školu, i igrali se skupa. Zajedno su radili zadaću, i svi su bili kao jedan, jedan mozak, jedno tijelo. Kud god je jedno pošlu druga dva su ga slijedila. Šta god je jedno imalo druga dva su htjela imati isto…

“Da li si vidio novu igricu što je izašla?” “Ne, nisam, o čemu se radi?” pitali su druga dva jagnjeta prvog. “U ovoj igrici je puno oružja i nasilja i brzih auta brate.” “Vauuuu!” I tako su sve tri jagnjeta kupila istu igricu. Kako su jaganjci rasli, ostali su najbolji prijatelji pa čak i u srednjoj školi. “Brate, jesi li kupio novi mobitel! Kako je dobar! Pogledaj ga, od čistog je zlata!” “Vauuu, brate, moram ga i ja kupiti!” I tako prirodnim sljedom, sve tri jagnjeta su sebi kupili iste mobitele.

Došlo je vrijeme kada su trebali poći na fakultet. Odlučili su se ići na istu visoku školu. Na taj način su mogli ostati najbolji prijatelji. Pa njih trojica su na koncu svega bili kao jedan! Gdje god bi jedan pošao, druga dva bi ga sljedila. “Brate, večeras ima zabava! Biće tu puno djevojaka a i pića!” “Pa hajde idemo!” Tri jagnjeta su naporno učili u toku svog fakultetskog obrazovanja ali su se i provodili što su najbolje mogli. Međutim, i dalje su ostali najbolji prijatelji.

“Tako braćo, imam nešto da vam saopštim. Pronašao sam vjeru. Moj din, a zove se islam!” (Tišina)

“Ova vjera kaže da postoji samo Jedan Bog, Allah i da je Muhammed, neka je Božiji mir na njega, Božiji poslanik.” (Tišina)

“Moramo obavljati namaz pet puta dnevno.” (Tišina)
“Moramo da postimo 30 dana u mjesecu Ramazana i udjeliti dio naše zarade u sadaku.” (Tišina)

“Ja sam sada musliman.”

…”Brate, izlaziš li ti s nama večeras?” “Ne braćo, ja sam sada musliman, a pozivam i vas da mi se pridružite!” (Tišina)

I tako nakon godina i godina, njihovo prijateljstvo okonča. Kako su mogli i dalje ostati prijatelji? Jedno jagnje se promjenilo. Usprotivio se ostalima. Nije želio da slijedi vise svoja dva druga. Kako je mogao to uraditi? Pokvario je višegodišnje prijateljstvo. Zašto nije mogao nastaviti biti isti kao ostali? Više nisu bili kao jedan. Kako sebično! Dva jagnjeta su otišla, otišla da žive svojim životima. Za njih nije bilo rješenje da postanu muslimani. Šta je sada bilo činiti jagnjetu koje je ostalo samo? Nije imao više prijatelja. Bio sam u svijetu. Identitet mu je nestao, kao i sve ostalo što je godinama poznavao.

Molio je Allaha. Molio se i molio. Pao je na samo dno. Bio je sasvim sam. i opet se molio i molio i borio se za svoj iman. Zapitao se:”Da li radim pravu stvar?” Zašto je ovo tako teško? Trebam li se vratiti mojim prijateljima?” Od Allaha je tražio uputu. Tražio je vlastiti identitet bez pomoći drugih. Iznenada mu se stanje pogoršalo, i tek tada mu je sve postajalo jasno. Počeo je da sklapa nova prijateljstva s istima kao što je i on bio. Počeo je da traga za znanjem. Knjigu za knjigom je čitao. Predavanje za predavanjem je posjećivao. Namaz, učenje Kur’ana. Njegovo novo stado je za njega postalo izvor znanja.

Zatim su se druga jagnjad i ovce počele da povode za njim. Dobio je svoje vlastito stado. Više nije bio sam u svijetu. Okruživali su ga mnogi prijatelji. Ojačao je. Uspio je da pobjedi sve izazove. Najlakša stvar koju je mogao uraditi je da napusti ovo sve i vrati se starom načinu života. Ali on je ustrajao.

Vjera mu je ojačala. A njegova vjera u Allaha je bila toliko jaka. Mogao je cijeli život nastaviti da živi kao ovca. Da slijepo slijedi snove drugih. Mogao se priklonuti svome stadu, gdje svi imaju isto mišljenje i stavove. Šta god je stado radilo radio bi i on. Mogao je da bude utopljenik u vlastito okruženje i društvo. Ali nije! Imao je vjeru! Imao je din! On je spoznao da je svijet oko njega bez smisla, da sljeđenje dunjaluka ne vrijedi zarad onog svijeta! On se oslonuo na Allaha! Allah ga je iskušao, i on je položio test!

Nakon uloženog truda, rada i predanosti dobio je svoju nagradu, više nije bio ovca, postao je pastir. Kako se ova ovca promjenila? Na kraju je postao pastir. Možeš li ti to?

“Svaki (od) vas je pastir (čoban) pa je pitan (odgovoran) o svome stadu. Pa zapovjednik koji je nad ljudima je pastir i on je pitan o njima (odgovoran za njih). I čovjek je pastir nad porodicom svoje kuće i on je pitan (odgovoran) o njima. I žena je pastirica nad kućom svoga muža i njegovom djecom i ona je pitana (odgovorna) o njima. I rob je pastir nad imanjem svoga gospodina (vlasnika) i on je pitan (odgovoran) o njemu. Zar ne! (Pažnja! Pazite!) Pa svaki (od) vas je pastir i svaki (od) vas je pitan (odgovoran) o svome stadu.” (Buharija)

Izvor: http://www.taqwamagazine.com/
Prijevod: Selma K.