Koje su to koristi hidžame / Naučite sami raditi hidžamu
Duhovne koristi: Iz vjerske perspektive, hidžama je praksa koja nam donosi više koristi nego što to možemo logički spoznati. Intenzivno je preporučena od strane Allahova Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, a također ima i utemeljenje u jevrejskim Talmundskim spisima. Slijedeći metodu očuvanja zdravlja koju je i sam Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, upražnjavao, te smatrao najboljom formom medicinskog liječenja, koristi koje nam hidžama donosi su obostrane, odnosno i fizičke i duhovne…
Na vjerskoj instanci, hidžama je blagoslovljena u svakom njenom aspektu, a uzdiže se i na nivo ibadeta(obredoslovlja) ukoliko se radi sa namjerom upražnjavanja prakse Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem.
Fizičke koristi: Logična je činjenica da je hidžama bila i da jeste efektivna pomoć kod isušivanja čireva i inficiranih pustula, kao i kod isisavanja zmijskog otrova ili otrova kod uboda pčele. Ovo vitalno naslijedstvo su prepoznali i najjednostavniji ljudi u gotovo svakom narodu koje je egzistiralo na Zemlji, uključujući i one u predislamskim razdobljima.
U medicinskim tekstovima hidžama se vraća u prošlost koliko god pisana historija doseže. Od drevnih Egipćana, Asirijaca, Grka, Arapa, dalekih istočnjaka, Afrikanaca do Evropljana i Američkih Indijanaca, hidžama je oduvijek bila u službi čovječanstva. Za razliku od mnogih srednjovjekovnih praksi koje su dolazile i odlazile, hidžama je opstala kroz vrijeme i još uvijek napreduje širom svijeta. Iz jednostavnog razloga jer je djelotvorna.
Pa koji su razlozi zbog kojih hidžama u toliko mnogo slučajeva može otkloniti bol, smanjiti otekline, povrati funkcije, očuvati zdravlje gdje konvencionalne metode to ne mogu? Ukoliko se vratimo na najučestalije procese koji uzrokuju bol i disfunkciju u ljudskom tijelu, ne moramo ići daleko da uvidimo da upravo upalni procesi imaju često veze sa tim.
Upala je prirodni proces usred kojeg vaše tijelo šalje dodatnu krv u zahvaćene dijelove tijela da bi se pomogao oporavak i odbrani od bolesti. Organizam omogućuje adekvatan dotok nutrijenata i kisika i stimulira tijelo na proces uklanjanja i razlaganja starog oštećenog tkiva, stvarajući uslove za popravku i obnavljanje novih ćelija. Mnoga stanja i oboljenja od kojih bolujemo su povezani sa prekomjernom reakcijom tijela, koja rezultiraju neželjenim upalama. Ovo uključuje sva stanja i oboljenja koja završavaju sa sufiksom „itis“ kao što su artritis, tendonitis, gastritis, meneingitis, appendicitis itd. Uobičajeni faktor u svim tim stanjima je prekomjerna količina neželjene krvi kao rezultat upalnog procesa u tom dijelu tijela.
Ovo je razlog zašto doktori redovno propisuju protu-upalne lijekove koji za cilj imaju suzbijanje upalnih procesa u zahvaćenim dijelovima tijela. Neželjena upala rezultira nakupljanjem dodatne krvi koja uzrokuje upalu tkiva i stvara pritisak koji proširuje tkivo i nervna vlakna što stvara bol. Ukoliko se uzročnik stvarnog problema ne zaustavi, upala se nastavlja. Ovaj pritisak i oticanje unutar tkiva se može povećati do te mjere da za posljedicu ima oštećenje tkiva, sprečavajući kretanje krvi i uklanjanje viška hranjivih tvari. Ovo može dovesti do nakupljanja ugljendioksida koji uzrokuje kiselost, toksični otpad(koji se sastoji od ćelijskih ostataka i metabolita), faktore koji produžavaju problem i upalni proces.
Pojednostavljenom terminologijom, upala je stanje u kojem se u zahvaćenom području nakuplja previše krvi koja uz pritisak i zastoj koji onemogućava normalan tok nutrijenata i razlaganje toksičnog otpada, koje rezultira pojavom bola i nemogućnosti prirodne sposobnosti iscjeljivanja.
Iako su lijekovi često potrebni, ipak nisu uvijek pravi odgovor na naše probleme. Većina lijekova djeluje globalno na naše tijelo a ne samo u željenom području. Lijekovi se oslanjaju na transportne sposobnosti organizma u dostavljanju lijeka do željenog mjesta(izuzetak čini ubrizgavnje) što često može biti onemogućeno, ako se radi o jakoj upali(primjerice, ozbiljno natečen gležanj nema istu mogućnost protoka krvi kao normalan gležanj), a da ne spominjemo potencijalno ozbiljne nuspojave koje složeni lijekovi mogu prouzrokovati dugoročno.
Hidžama ima jedinstvenu sposobnost izvlačenja upale, ustajale krvi, taloga i toksina iz dubine tijela na površinu kože.
Rađenjem hidžame ovaj pritisak može biti neutralizovan postupkom malih uboda ili ogrebotina na koži. Često se radi o trenutačnom olakšanju, što omogućuje svježoj krvi, hranjivim tvarima i kisiku da prodre u upalom zahvaćeno područje. Tradicionalno se podrazumijeva da mokra hidžama također omogućuje proces pročišćavanja krvi i odstranjenje neželjenog materijala iz organizma.
Često puta postoje neželjene i visoke razine štetnih elemenata u krvi, kao što su kolesterol, mokraćna kiselina, naslage kalcija, reumatoidnih faktora i hemijskih prijenosnika koji reguliraju upalni proces. Uklanjanjem tih elemenata mogu se smanjiti problemi koje oni uzrokuju tj. smanjenje boli, nelagode i neizbježne bolesti.
Iz ovih razloga je hižama kroz historiju intenzivno korištena za tretiranje širokog spektra oboljenja, a naravno i u svojstvu preventivne medicine. Osjećaj blagostanja i opuštenosti u tijelu, povišenog stepena energije su uobičajene povratne informacije od pacijenata koji su se podvrgnuli ovom obliku liječenja.
Pozitivni efekti na područja koja nisu upaljena ali zakrčena zbog neaktivnosti ili lošeg protoka krvi su također prisutni. Ovo mogu biti slučajevi hronične mišićne napetosti gdje dolazi do usporenog protoka krvi, uslijed čega dolazi do nakupljanja mliječne kiseline što za poslijedicu može imati bol i napetost. Negativni pritisak ili vakum može omogućiti proširenje tkiva, što za poslijedicu ima bolji protok krvi i ispiranje područja sa ustajalom tekućinom.
Slične koristi mogu se dobiti u područjima u kojima siromašan protok krvi dovodi do zakrčenja, kao što su slučajevi venske kongestije ili zagušenja na kliničkoj i subkliničkkoj razini. To često mogu biti slučajevi u područjima anatomskog hendikepa kao štu sinusi glave i lica, ali i venske drenaže kičmene moždine.
Prednosti i primjena hidžame su neizmjerne, a postoji mnogo toga u procesu hidžame što ne shvatamo, a možda nikada nećemo ni biti u stanju da shvatimo. U svemu ovome, važan faktor kojeg treba naglasiti je efikasnost hidžame. Njeno zapostavljanje na zapadu je nepravda prema ljudima koji boluju od hroničnih bolesti, a sve to uslijed zdravstvenog sistema koji je ograničen na dugoročno liječenje lijekovima.
Iako postoji manjak naučnih istraživanja na ovu temu, evidentan je porast istraživanja koja se provode na polju hidžame i širokom spektru njene primjene. Velikom većinom studije potvrđuju njene značajne pozitivne učinke. Informacije koje smo pružili temelje se činjenicama dostupne naučne literature, kliničkom iskustvu, tradicionalnim medicinskim tekstova, historijskim i vjerskim izvorima, kao i teoretskom obrazloženju. A Allah najbolje zna.
Dr. Rizvan Suleman
Prijevod sa engleskog jezika:Adnan Međedović, prof.
______________________________________________
DJELOVANJE HIDŽAME NA IMUNI SISTEM (Naučna studija)
Hidžama povećava mogućnosti i aktivnost imunog sistema uslijed povećane aktivnosti retikuloendotelijalnog sistema(sastavni dio imunog sistema koji se sastoji od fagocita), dok povećani protok krvi u tkivu i organima povećava imunitet organizama, jer su patogeni(mikroorganizmi koji izazivaju bolesti) u tijelu više izloženi jedinicama imunog sistema.
Lučenje interferona (bjelančevina koju proizvode stanice nakon virusne infekcije; sprječava razmnožavanje raznih vrsta virusa) je prva odbrambena linija organizma, uslijed virusnog napada na tijelo. Istraživači kažu da leukociti mogu sa desetorostrukom brzinom proizvesti interferon u odnosu na druge stanice organizma.
Laboratorijske analize krvi izvučene putem hidžame pokazale su nizak stepen leukocita unatoč izuzetno velikog produktivnog efekta imunoloških obrambenih ćelija kao fagocita koji uništavaju patogene agente. Ovaj proces u matičnim krvnim ćelijama ide u pravcu produkcije leukocita, gdje organizam zahtjeva povećanje njihove količine, s ciljem odbrane organizma od patogenih agenata.
Ovdje možemo zaključiti da hidžama zadržava leukocite (prisutan je vrlo nizak nivo leukocita u krvi puštenoj sa hidžamom) i aktivira njihovu produkciju, koji s druge strane pomažu produkciju interferona u obilnim količinama koji se može suprotstaviti hepatičnim virusima ili kancerogenim ćelijama. Ovo je ono što je proizašlo iz laboratorijskih analiza i testova.