Zar nas poplave nisu opametile?

“Organizatori vjeruju da će se danas u Čevljanovićima, gdje se održava 67. tradicionalna borba bikova, okupiti više od 50.000 gostiju.”

Čitajući ove podatke i gledajući scene sa ovog “teferiča”, na kojem dominiraju šatori ispod kojih se nude različite vrste jela i pića uz prigodnu muziku i plesačice koje, skoro, da nemaju odjeće na sebi, čovjek bolje shvati ono što šejh Safet Kuduzović govori o stanju našeg naroda na video klipu “IZ i stanje bošnjačkog naroda”. Svima nam je bilo teško kada smo gledali…

scene prilikom poplava koje su prije nekoliko mjeseci bile zahvatile veliki dio BiH i skoro svi smo se bili podigli na noge da se pomogne nastradalima. Teško nam je bilo da gledamo kako je naš narod gubio svoje kuće i imetak koji su cijeli svoj život mukotrpno stjecali. Međutim, ima jedna stvar koja je mnogo gora kod našeg naroda od poplava koje su nas bile pogodile, ali mi većinom to nijemo posmatramo i rijetko ko da otvoreno govori i ukazuje na to.

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj ko propusti ikindija-namaz, kao da je izgubio svoju porodicu i svoj imetak.” (Hadis bilježe Buhari i Muslim) Mnogobrojni su grijesi i neposlušnosti koje naš narod iskazuje Uzvišenom Allahu i postoje mnoge naredbe Uzvišenog koje naš narod ne izvršava, a ovom prilikom zadržat ćemo se na namazu. Iz navedenog hadisa možemo shvatiti da onaj ko izostavi ikindiju biva poput čovjeka koji ima porodicu i imetak, a zatim izađe iz svoje kuće radi neke potrebe, pa mu u međuvremenu neka nepogoda uništi porodicu i imetak te ostane sam.

U ovakvom je stanju onaj ko samo izostavi ikindiju-namaz, a koliko je našeg naroda koji uopće ne klanja?! Vallahi, veća je žalost i neizmjerno veća šteta u izostavljanju namaza, nego u poplavama koje su mnogima odnijele sav imetak koji su imali. Međutim, mnogi od nas koji smo svjesni obaveznosti namaza mirno gledamo ovo stanje u kojem se u pogledu namaza nalazi naš narod. Raznorazne alkoholne fešte na kojima se miješaju muškarci i djevojke, blud, mnogobrojne muslimanke koje polugole hodaju bh. gradovima i varošima, kamata, ostavljanje namaza, posta i zekata, psovanje Allaha i drugih islamskih svetinja, ogovaranje, tuče, mito, varanje – na sve ovo mirno gledamo i prihvatamo kao nešto najnormalnije. Pa zar nisu ove stvari preće da se čovjek podigne i da svim raspoloživim sredstvima pokuša pozitivno utjecati na svoju okolinu, prvo na svoju familiju, rodbinu, komšije, svoje sugrađane?…

Tako mi Allaha, nekoliko dana pred same poplave koje su se desile u BiH, razmišljajući o žalosnom stanju velikog dijela našeg naroda u pogledu ostavljanja naredbi i obaveza koje je Uzvišeni Allah propisao i u pogledu činjenja velikog dijela harama koje je Uzvišeni zabranio, zaključio sam da je najbolje da čovjek ništa i ne pokušava da uradi na planu popravljanja stanja jer toliko su se grijeh i neposlušnost proširili da niko nije u stanju nešto promijeniti. Samo nekoliko dana poslije toga izbijaju zastrašujuće poplave i onda shvatam da Uzvišeni Allah u trenutku može promijeniti stanje jednog naroda i da nam je mnogima poslao poruku da nas može uništiti čak i sa sićušnim kapima kiše, ako samo to On zaželi.

Međutim, Uzvišeni Allah je milostiv prema Svojim robovima i ne želi da ih kažnjava, već s vremena na vrijeme šalje Svoje opomene kako bi se ljudi osvijestili i shvatili koliko su odlutali sa Pravog puta. Ali, zar moramo da čekamo sljedeću Allahovu opomenu u vidu poplava, požara, zemljotresa ili nečeg drugog? Zašto se ne angažiramo već sada i pokušamo pozitivno djelovati na ljude? U tome se ne treba biti arogantno i oholo, jer sjetimo se kakvi smo svi bili prije dvije-tri ili više godina, u kakvim smo zabludama bili i kakve smo grijehe činili i neko nas je takve trpio, pa je Uzvišeni Allah poslao uputu sebebom nekog od Svojih robova.

Kako je lijepo vidjeti kada mladići iz omladinskih organizacija širom bh. gradova izađu na ulice i dijele islamsku literaturu prolaznicima te ih upućuju gdje mogu dalje da se više informišu o islamu, ili organizuju tribine ili javne skupove gdje eminentne osobe održavaju predavanje. Zbog toga svi trebamo da pokušamo da doprinesemo da se Allahova riječ proširi, neko svojim ličnim radom i angažmanom, a neko pomažući finansijski, jer mnogim da‘vetskim projektima potrebna je finansijska pomoć.

U današnjem vremenu muslimani diljem svijeta nalaze se u teškoj situaciji. U Gazi, Siriji, Iraku, Burmi, Afganistanu i u mnogim drugim državama muslimani su na meti oružanih napada i mnogobrojni su oni koji su ustali i bore se protiv islama i muslimana, a nije bilo tako davno kada su i bh. muslimani bili u takvom stanju. U mnogim državama muslimani su skoro svakodnevno izloženi indirektnim neoružanim napadima, odnosno mnogi, u usmenoj i pismenoj formi, nastoje kompromitirati islam i poniziti muslimane, a takvo je stanje danas, svjedoci smo, i u našoj domovini i širom dunjaluka.

Imajući ovo u vidu, sasvim je jasno da je potreba za našim da‘vetskim angažmanom veća nego ikada ranije. Nemojmo biti nijemi posmatrači, nego nastojmo pozitivno djelovati, u skladu sa svojim mogućnostima, i svojoj bližoj i široj okolini predstavljajmo islam i muslimane u istinskom svjetlu, ukazujući na pogubnost grijeha i nemara, u kojima su ogrezli mnogi muslimani, a jedan od tih grijeha svakako su i teferiči spomenuti na početku teksta.

Djelujmo u skladu sa pozivom Uzvišenog koji kaže: “Neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići.” (Ali Imran, 104)