Tri pitanja i odgovora

Allahovo najuzvišenije ime

PITANJE:  Jedan mi je prijatelj rekao da je najuzvišenije Allahovo ime – lična zamjenica On (huve, hu). Rekao mi je da su to naveli Ibn Hadžer u djelu “Fethul-Bari”, Dželaluddin es-Sujuti pa čak i šejh el-Albani. Je li tačna tvrdnja ovog mog prijatelja?

ODGOVOR: Lična zamjenica On (huve) nije Allahovo ime. Nijedan islamski učenjak, kako to kaže šejhu-islam Ibn Tejmijja, nije ovu zamjenicu uvrstio u Allahova imena.  Imam es-Sujuti je u djelu “el-Džamius-sagir” (1031) naveo hadis u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najuzvišenije Allahovo ime, na koje se odaziva ako se njime zamoli, nalazi se u trima surama, a to su: el-Bekara, Alu Imran i Ta Ha” (Ibn Madža i et-Tahavi. Es-Sujuti i el-Albani ocijenili su ovaj hadis ispravnim.)

Koliko mi je poznato, el-Albani ličnu zamjenicu “huve” nije smatrao Allahovim imenom, kamoli da je smatrao da je “huve” najuzvišenije Allahovo ime. Ovaj je hadiski stručnjak o najuzvišenijem Allahovu imenu govorio u djelu “Silsiletul-ehadisis-sahiha”, 2/372. Što se tiče Ibn Hadžera, on je u djelu “Fetul-Bari” naveo od er-Razija da neke sufije smatraju da je “huve” najuzvišenije Allahovo ime. Er-Razi je prihvatio njihovo mišljenje, ali Ibn Hadžer nije i, otuda, nepravdu čini (i potvara) Ibn Hadžera onaj ko tvrdi da je on smatrao da je “huve” najuzvišenije Allahovo ime.

Kao u većini slučajeva, sufije se pozivaju na paučinaste dokaze, na tome i počiva njihovo vjerovanje; tako su i ovdje postupili. Ni u jednom jedinom pouzdanom predanju, ni od Poslanika islama ni od ashaba, uopće se ne spominje lična zamjenica “huve” kao Allahovo ime, niti je iko od njih ovoj zamjenici pridavao važnost u tom smislu. Pored devedeset i devet Allahovih imena, spomenutih u hadisu, sufije se vežu za ličnu zamjenicu, a, k tome, nemaju nikakvog dokaza za to. Zar nam nisu dovoljne Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi da se najuzvišenije Allahovo ime nalazi u spomenutim trima surama, pa da izmišljamo i uvodimo u vjeru ono za šta ne postoji dokaz? Molim Allaha da nas uputi na Pravu stazu i omili nam slijeđenje ispravnih generacija, a da nas sačuva novotarija! A Allah najbolje zna.
____________________________________________

Ogovaranje

PITANJE: Je li dozvoljeno spomenuti umrlu osobu po nekoj osobini ili po fizičkoj karakteristici po kojoj se raspoznavala dok je bila živa? Ubraja li se to u ogovaranje?

ODGOVOR: Ogovaranje je strogo zabranjeno, a pogotovu ako se radi o osobi koja je umrla. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu kaže da se ne govori (pogrdno) o umrlima jer su oni otišli Gospodaru i zatekli djela koja su činili, to jest, da su u potpunosti dobili ono što su zaslužili. Međutim, nije ogovaranje spomenuti izgled osobe, ni za života ni poslije smrti, ako u tome nije kakva manjkavost.

Muslim (2589) je zabilježio preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Znate li šta je gibet?” Ashabi odgovoriše: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Gibet je da spominješ svog brata po nečemu što ne bi volio o sebi čuti.” Neko primijeti: “A šta ako je istina to što o njemu iznosim?” “Ako je istina, ogovorio si ga; ako nije istina, potvorio si ga”, objasni Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.

El-Buhari (67) i Muslim (1679) zabilježili su preko Ebu Bekre, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom hadžu, između ostalog, rekao: “Zaista su vam vaši životi, imeci i čast sveti kao što je svet ovaj dan, koji se nalazi u ovom, svetom mjesecu i kao ovaj sveti grad. Jesam li dostavio?”

Ebu Davud (4875), Et-Tirmizi (2502) i Ahmed, 6/189, zabilježili su da je Aiša, radijallahu anha, pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, rekla: “Pa zar ti se sviđa Safijja onako niska?” “Rekla si tako tešku riječ koja, koda bi se stavila u morsku vodu, zamutila bi je”, ljutito joj odvrati Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.

Ebu Davud (4878) i Ahmed, 3/224, zabilježili su da Enes, radijallahu anhu, kazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao: “Na Miradžu, prošao sam pored ljudi koji su imali nokte od olova i njima grebali svoja lica i prsa. Upitao je Džibrila, ko su oni, a on mi je odgovorio: ‘To su oni koji su ogovarali ljude i kaljali njihovu čast.’”

Et-Tirmizi (1931) i Ahmed, 6/450, zabilježili su da Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko zaštiti čast svoga brata na dunjaluku, Allah će zaštiti njegovo lice od vatre na Sudnjem danu.” Neka nam ovi hadisi budu upozorenje i opomena, pa da se čuvamo ogovaranja. A Allah najbolje zna.
____________________________________

Zajednički zikr

PITANJE: Je li, prema hanefijskoj pravnoj školi, ispravnije zikriti poslije farza svako za sebe ili na kraju namaza zajednički?

ODGOVOR: Prema našoj, hanefijskoj pravnoj školi, zikr se obavlja poslije farza i zasebno. Zajednički zikr nije ništa drugo osim okoštali običaj koji ljudi, ne znajući da griješe, pripisuju hanefijskom mezhebu. Hanefijski su učenjaci nastojali iskorijeniti ovaj običaj, nazivajući ga zabranjenom novotarijom. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi drugovi nisu zajedno zikrili, niti su učili zajedničku dovu.

U djelu “Tuhfetul-ahvezi” naći ćemo sljedeću izjavu imama el-Mubarekfurija: “Znano je da naši savremenici sljedbenici hanefijskog mezheba ustrajavaju u učenju dove poslije svakog farz-namaza, smatrajući to neizostavnom obavezom. I zato osuđuju onoga ko poslije obavljenog farza napusti džamiju ne podignuvši ruke radi dove. Oni se, čineći tako, suprotstavljaju imamu svog mezheba, Ebu Hanifi, i izjavama koje su zapisane u mjerodavnim knjigama hanefijskog mezheba.” Ipak, treba biti blag prema onima koji žele dobro ali nemaju znanje, pa griješe. Ništa se silom ne može promijeniti. A Allah najbolje zna.

Na pitanja odgovorio Abdurrahman Kuduzović, prof.