Dama i dimije – moda i rospije

Vjerovali ili ne, slusao sam o događaju iz Cazina, kako su komunisti jednu majku natjerali da potpise peticiju za skidanje zara i ona se, držeći olovku, predomisljala sta da kaze da ne potpise, pa je na srdito pozurivanje komuniste rekla da ne zna pisati, našto joj je on zgrabio prst, pritisnuo ga na tintu pa na peticiju izgalamivsi se i psujuci tursku majku! A ona…, huda dosla uplakana kuci i prst na kladu pa sjekiru u ruku i otkine prst koji joj je dotakao bestidnik – prst koji je “pocinio blud i hijanet – izdaju!”, Subhanallah! Kakav iman! Kakav stid! Cazin danas ima…

oko 72.000 stanovnika, skoro 100% Muslimani i 45 ili 47 prelijepih dzamija u kojima prosjecno klanja od 80-100 klanjaca dzumu namaz, najbitniji namaz u hefti. Statisticki, dakle, gledano – dzumaj (kako mi Krajisnici kazemo), klanja u cijelom cazinskom medzlisu u svim dzamijama najvise 4500 – 5000 klanjaca, od ovog broja makar 30% skolaraca i djece.

Rade Lackovic i ostali sihirbazi turbo i popfolka, Muje i Milani, Zehre i Dragane, u diskoteci u mom Cazinu samo za jednu noc kolektivnog opsihravanja i veličanja Šejtana l.a., (da Allah swt sačuva), napune više (iako se naplaćuje ulaz i do 10 KM) nego sve dzamije za vrijeme dzume. Allahu ekber!
Nije to zato što su navedeni popularniji od naših hodza ili zato što imaju ljepši mekam i glas, ili što je ljepše u diskotekama nego li u dzamijama (u koje još uvijek ne naplćujemo ulaz, hvala Bogu), nego je to do babe i mame kod kuće i njihovog kućnog odgoja svog evlada, a da tragedija bude još bolnija, počesto su i babo i mama na postekiji i u jednoj od tih dzamija.

Ovo je naša stvarnost, ne samo u Cazinu, nego i širom Bosne. Pitam se, šta još treba da nam se desi pa da mućnemo glavom a mahsuz da mućnu sa glavom oni koji nas vode i predvode ili predstavljaju; jeli oni vakufsku pogaču, bili na drzavnim jaslama ili zderali kod kuće sa svoje sofre!

Fuad Abdullah Seferagić