Je li ljubav to što osjećam?

Mnogo dobar i poučan tekst, pogotovo za mladiće i djevojke koji se osjećaju toliko zaljubljeno da osjećaju da ne mogu živjeti bez svog izabranika/ce

“Ljubav je ozbiljna mentalna bolest.” Barem je tako rekao Platon. I dok bi bilo ko ko je ikada bio “zaljubljen” mogao vidjeti neku istinu u ovoj izjavi, ovdje je napravljena kardinalna greška – ljubav nije mentalna bolest. Želja jeste. Biti “zaljubljen” znači da su naši životi u dijelovima i da smo potpuno slomljeni, jadni, sasvim potrošeni, jedva u stanju da funkcioniramo i da smo spremni žrtvovati sve. Velike su šanse da to nije ljubav. Bez obzira na to čemu smo učeni u popularnoj kulturi, prava ljubav ne bi trebala da nas čini poput ovisnika o drogama.

I tako, suprotno uvjerenjima u okviru kojih smo odrasli gledajući filmove, ta vrsta opsesije nije ljubav. To ima drugi naziv. To je heva – riječ koja se koristi u Kur’anu i koja se odnosi na nečije niže, uzaludne želje i strasti. Allah opisuje ljude koji slijepo slijede svoje želje kao one koji su najviše zalutali: “Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?” (El-Kasas, 50)

Birajući da se pokorimo našim strastima umjesto Allahu, biramo da obožavamo te želje. Kada je naša ljubav za nečim za čim žudimo jača od naše ljubavi prema Allahu, tada smo to za čim žudimo uzeli za svoga gospodara. Allah kaže: “Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (El-Bekara, 165) Ako nas naša ljubav za nečim čini takvima da odustajemo od svoje porodice, dostojanstva, svoga samopoštovanja, svoga tijela, svoga razuma, svoga spokojstva, svoje vjere, pa čak i od svoga Gospodara, koji nas je stvorio od ničega, sasvim je sigurno da tada nismo “zaljubljeni”. Mi smo robovi.

O takvoj osobi Allah kaže: “Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio?” (El-Džasija, 23)

Zamislite da neko ima vid, sluh i srce, i da mu je sve zapečaćeno. Heva nije zadovoljstvo. To je zatvor. To je ropstvo uma, tijela i duše. To je ovisnost i obožavanje. Veoma dobre primjere koji potkrepljuju ovu činjenicu možemo naći u književnim djelima. U “Velikim očekivanjima” Čarlsa Dikensa, Pip je oličenje ovoga. U opisivanju svojih opsesija Estelom, on kaže: “Jednom zauvijek: znao sam, na svoju nesreću, često i prečesto, iako ne uvijek, da sam je volio suprotno zdravom razumu, jer mi ništa nije bilo obećano. Unatoč izgubljenom miru, beznadnosti, svojoj nesreći, svim obeshrabrenjima.”

Dikensova gospođica Havišam ovo stanje opisuje dalje: “Reći ću ti… šta je prava ljubav. To je slijepa odanost, samoponiženje koje ne preza ni od čega, bezuvjetna pokornost, tvrda vjera i povjerenje u onoga koga voliš žrtvujući joj i srce i dušu — kao što sam ja učinila — makar ti sâm i cijeli svijet vjerovali u nešto drugo!” Ovo što opisuje gospođica Havišam ustvari je činjenica. Ali, to nije ljubav. To je heva. Stvarna, prava ljubav, kakvu je Allah namijenio ljudima, nije bolest niti ovisnost. To je naklonost i milost. Allah kaže u Svojoj Knjizi: “I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su zaista pouke za ljude koji razmišljaju.“ (Er-Rum, 21)

Prava ljubav donosi mir, a ne unutrašnje muke. Prava ljubav omogućava vam da budete u miru sa sobom i sa Allahom. Zato Allah kaže: “…da se uz njih smirite”. Heva je suprotno. Heva će vas učiniti jadnim. I baš poput droge, žudjet ćete za njom stalno, ali nikada nećete biti zadovoljni. Jurit ćete je na svoju štetu, ali je nikada nećete stići. I iako ste joj se u potpunosti pokorili, nikada vam neće donijeti sreću.

Tako, dok je potpuna sreća svima cilj, često je teško vidjeti iluzije i razlikovati ljubav i heva. Jedan od najsigurnijih načina prepoznavanja prave ljubavi jeste da pitate sebe: Da li me približavanje toj osobi koju “volim” vodi bliže ili dalje od Allaha? U smislu, da li ta osoba zamjenjuje Allaha u mom srcu.

Prava ili čista ljubav nikada ne bi trebala da se suprotstavlja ili natječe sa nečijom ljubavi prema Allahu. Trebala bi je jačati. Zato je prava ljubav jedino moguća unutar granica koje je Allah učinio dozvoljenim. Izvan toga, to nije ništa drugo nego heva, kojoj se ili pokoravamo ili je odbacujemo. Mi smo ili robovi Allaha ili naših strasti (heva). Ne može biti oboje.

Pravi i istinski užitak možemo postići jedino boreći se protiv lažnih zadovoljstava. Istinski užitak i lažna zadovoljstva, po definiciji, međusobno su isključivi. Iz tog razloga, borba protiv naših želja preduvjet je za postizanje Dženneta. Allah kaže: “A onome ko je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dušu od prohtjeva uzdržao Džennet će boravište biti sigurno.” (En-Naziat, 40–41)

Originalan tekst na englekom jeziku na: www.yasminmogahed.com
Autorica: Yasmin Mogahed
Prevela: Fatima Jašarević- minber.ba