Čovjek koji je umro u džennetskoj bašči

Dopustite mi da vam ispričam priču o Alžircu pod imenom Buhari koji je umro u džennetskoj bašči…

Da bi se došlo do Svete Revde- Džennetske bašče, koja se prostire između drevne, iako još uvijek djelimično postojeće kuće poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, i njegovog minbera, potrebno je puno upornosti, strpljenja i šansi. Hiljade osoba čeka u redu kako bi dobilo priliku da klanja u blagoslovljenoj Revdi. Svi s dobrim razlogom. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Prostor između moje kuće i moje minbere je jedna od džennetskih bašči, a moja minbera je u mom havdu.” (Buhari, 1196, Muslim 1391)

Većina onih koji dođu do Revde žele klanjati dva rekata namaza, a neki namjeravaju da to urade, prema historijskim dokazama na konkretnim mjestima i kod određenog stuba. Jezid ibn Ebi’ Ubejd kaže: Dolazio sam sa Seleme ibn el-Akva’om i mi bismo klanjali pored stupa pored mushafa (op. prev. Stub Mushafa je nazvan tim imenom zato što je pored njega stajao sanduk sa Mushafom koji je prepisan u vrijeme Osmana, radijallahu anhu) tj. u Revdi. Rekao sam: O Ebu Muslime, vidim da voliš da klanjaš pored ovog stupa! On mi reče: Vidio sam da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, volio klanjati ovdje. (Buhari, 502; Muslim, 509)

Mogućnost da se klanja u Revdi na petak je još manja, budući da je najbolji dan, privlači veliki broj mještana kao i iz okolnih gradova, da ne spominjemo neprestani protok stranaca koji posjećuju Medinu, odazivajući se tako na poziv koji se proteže od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem
On, sallallahu alejhi we sellem, nam je rekao: Sedla se ne pritežu (tj. ne kreće se na put) osim radi (posjete) tri džamije: Mesdžidul-harama, Mesdžidul-Aksaa i radi moje džamije. (Buhari, 1189; Muslim, 1397)

Svi hrle do Voljenog! Svako, domaći i stranci, traže olakšanje na sedždi u blizini gdje je Mustafa, sallallahu alejhi we sellem, živio svoje slavno poslanstvo.
On, sallallahu alejhi we sellem,je rekao: “Namaz u mojoj džamiji bolji je od hiljadu namaza koji se obave u drugim džamijama, osim Mesdžidul-harama.” (Buhari, 1190; Muslim, 1394)

U dva sata ujutro ja sam počašćen da budem u Medini, da dođem do Bab Džibrila (vrata meleka Džibrila) i klanjam dva rekata čim uočim slobodan prostor gdje nikog neću uznemiravati. Iako su neki zaboravili, svetost Medine je osnovna. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Medina je harem (sveta), pa ko počini u njoj zlo ili pruži zaštitu zločincu, prokletstvo Allaha, meleka i cijelog čovječanstva je nad njim. Allah neće primiti od njega bilo kakvo obavezno ili dobrovoljno djelo od njega na Sudnjem danu.” (Buhari, 1867; Musliim, 1370.)

Onda krenem prema Revdi od pozadi krećući se naprijed najbolje što mogu, bez da se očešem o nečija ramena ili da prođem ispred nekoga ko klanja. Iako je gotovo četiri sata prije sabah namaza, mesdžid je prilično pun. U ovo doba noći, Revda nije obično podijeljena kao što je to tokom ostatka dana. Ukoliko dođete ovako rano moguće je pronaći mjesto uz minimalno ometanje drugih.

Volim da klanjam pored stupa Aiše, radijallahu anhu

Aiša, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.vs., rekao: U džamiji, prema ovom stubu ima jedno mjesto, kada bi ljudi znali za njega, izvlačili bi žrijeb da klanjaju na njemu. Kod Aiše je tada bila grupa potomaka ashaba i muhadžira, pa rekoše: Majko vjernika, gdje je to mjesto? Ona ih je ignorisala, te su oni ostali još malo vremena, pa izašli, a ostao je Abdullah b. Zubejr, te oni rekoše: Ona će njemu kazati na kojem je mjestu, pa ostanite u džamiji i gledajte gdje će on klanjati. On je nakon nekog vremena izašao i klanjao iza stuba prema kome je klanjao njegov sin Amir b. Abdullah b. Zubejr. To je stub koji se zove stub kar’a.

Potrebno je sat vremena koji izgleda znatno duže da bih konačno stigao do Revde i mog omiljenog mjesta. Klanjam i dopuštam drugima da klanjaju i smjenjujemo se, ali ja ostajem na svom omiljenom mjestu. Nakon sabaha, Revda je puna onih koji su unutra već sat vremena, sve do izlaska Sunca.
Nakon sabaha, veliki broj njih u Revdi otkrije da ne mogu klanjati dok Sunce u potpunosti se ne izađe. Neki izaberu da izađu, a Revda postaje milija.

Oko 10 minuta nakon sabah-namaza, srednjovječni čovjek, obučen u tradicionalnu alžirsku/marokansku odjeću kolabirao je u gužvi ljudi koji su nastojali poselamiti Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kod Zlatnh vrata. Odluka je donešena da je najbolje mjesto da se oporavi u sada mirnoj Revdi.
Kada su ga unijeli, svi smo pretpostavili da će ostati nekoliko minuta prije nego što se hitna pomoć pobrine za njega. Njegov mlađi brat je izgledao nervozno. Otišao sam i sjeo pored njega. Nasmiješio sam se rekao: „InšaAllah, sve će biti u redu“. Rekao mi je da se njegov brat zove Buhari.

On je čovjek za koga biste po vanjskom izgledu, greškom, pretpostavili da je nevažan, zbog odsustva svake svjetovne oznake i kraljevskih povlastica. Prišao sam mu i pitao službenike da mi dozvole da se pobrinem za njega. Masirao sam mu grudi kako bih vidio da li ima ikakve reakcije, kada sam primijetio da mu srce ne kuca niti da diše. Iskoristio sam telefonsko svijetlo kako bih vidio da li su mu zjenice proširene. Doktor iz Maroka, koji je također bio u Revdi i koji je odsjeo u mom hotelu, došao je da pomogne. Pružali smo osnovnu zdravstvenu njegu pokušavajući da oživimo Buharija. Pokušavali smo oko deset minuta.

Bilo je tiho. Neobjašnjivo, mirno. Zvuk hiljade prigušenih dova. Svi smo prepoznali vrline, inšAllah, Buharija. Oni izvan Revde gledali su u njega nadajući se sličnom kraju, kao što smo svi mi unutra dovili jedni za druge. Iskreno, bilo je to kao kad voda izlijeva iz plovila. Njegova duša je bila svijetla, jednostavna i tečna. Sati koje su drugi proveli čekajući da dođu u Revdu bili su zaobiđeni. Prolaženje kroz gužvu kako bi se pronašlo mjesto je zaobiđeno.

Čovjek koji je doputovao iz Alžira, nije mogao naći prostor u er-Revdi i klanjao izvan na mermeru, kako mi je to njegov brat rekao, je unešen unutra od strane službenih stražara. Čovjek kojeg bi većina nas smatrala običnim hodočasnikom, bio je počasni gost Allaha, inšAllah. Čovjek koji je čitav svoj život proveo daleko i koji je bio u posjeti Medini po prvi put je spušten, kako bi ispustio svoj posljednji udisaj, na ne više od 10 metara od odmorišta Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem

Malo prije 7 sati ujutro, na mubarek dan džume, Buhari je udahnuo posljednji put, dok je ležao u Revdi Resullalaha, sallallahu alejhi we sellem Zatvorio sam njegove oči i dovio za njega, iako sam u svom srcu želio da je ova mubarek duša mogla doviti za mene prije nego što je otišao sa ovog svijeta.

Buhari, rahimehullah, je kasnije toga dana, nakon džuma-namaza, pokopan u el- Baki’ mezarju koje se nalazi u blizini Poslanikovog mesdžida. Buhari je napravljen od Medine i u Medinu je vraćen. Allahu moj, dozvoli mi da susretnem Buharija, Alžirca, u Džennetul Firdevsu, Allahume Amin.

Napisao: Jahja Ibrahim