Ne puštaj bradu, pokvarit ćeš svoj ahlak!

Sigurno ste imali priliku pogledati neki od videozapisa na kojem u džamiju ulazi neki početnik u vjeri i onda neki ibadet obavi pogrešno, a onda mu prilazi drugi musliman sa dugom bradom i na veoma ružan način ga “savjetuje”, odnosno ukorava, i govori ovom početniku u vjeri da je pogriješio. Zatim dolazi treći musliman, ali obavezno glatko obrijan ili sa milimetarskom bradom, i onda ovom “bradonji” drži lekciju kako je važno da musliman ima lijep ahlak i da je od izrazite važnosti da se ophodi na lijep način prema drugim muslimanima.

Ovo i ne bi bilo toliko čudno i taj videozapis mogao bi se smatrati poučnim da i onaj treći musliman, koji dolazi i savjetuje onog muslimana sa dugom bradom, i sam ima dužu bradu, međutim, sa ovakvim videozapisima želi se samo još više proširiti stereotip da su muslimani sa dugim bradama većinom neotesani ljudi, ljudi sa ružnim ahlakom – osobe koje možda poklanjaju pažnje ibadetima i sunnetima vanjske prirode, ali su zapustili dio koji se tiče lijepog odnosa prema drugim ljudima, ili u najmanju ruku prema ljudima koji fizički ne izgledaju kao oni. Svjesno se među ljudima želi proširiti ovakva slika o mladićima sa dužim bradama, pa čak i kada dođe do situacije da se raspravlja o nekim islamskim (fikhskim) propisima i pravilima, druga strana, u nedostatku dokaza ili u nemogućnosti da odbrani svoje stavove koje zastupa, povlači kartu: “Ah, vi ćete pričati o sunnetu, a vidi vam ponašanja…” Ovo je još žalosnije kada vidimo da ljudi koji su islamski obrazovani i školovani koriste ovu metodu ne mogavši naći drugi način da kao validne prikažu pojedine propise ili novotarije koje zastupaju.

U ovakvim diskusijama obavezno se koristi uzrečica “čast izuzecima”, tj. hoće se reći: “Ma svi ste vi bradonje isti, čast izuzecima.” Ove osobe koje imaju animozitet prema mladićima sa dugim bradama kao da su proputovale uzduž i poprijeko Bosnu i Hercegovinu, svaki grad i selo, Sandžak i čitavu bošnjačku dijasporu i upoznale sve one muslimane koji su pustili brade, družili se sa svima njima i onda došli do zaključka da je 95% “bradonja ružnog ahlaka i da se ponegdje naiđe na nekoga koji nije na ovaj kalup”. Subhanallah, ovu su krupne riječi i zaista je ovakvo generaliziranje svojstveno ljudima koji ne razmišljaju da pojedine izgovorene riječi čovjeka mogu odvesti u propast.

Da li onda znači da oni muslimani koji se potpuno briju ili imaju veoma kratke brade, po pravilu, imaju lijep ahlak? Ili u ovoj skupini ima i onih koji su i lijepog i ružnog ahlaka, zavisno od osobe do osobe? Zašto to onda ne bi bilo svojstveno i muslimanskim mladićima sa dugim bradama, tj. zašto se ne bi svaki od njih posmatrao pojedinačno, i zašto bi neki mladić koji, recimo, živi u Tuzli, bio etiketiran kao neki mladić sa bradom koji živi, recimo, u Zenici, a koji je nekome učinio nešto nažao? Zar onaj musliman koji pusti dužu bradu mora biti kao melek, odnosno, zar se treba očekivati da su takvi ljudi bezgrješni?

Zaista ima slučajeva da mladići koji su pustili duže brade imaju ružno ponašanje, ali isto tako ima muslimana koji nemaju duže brade (koji praktikuju namaz i sl.), a koji se ponašaju onako kako ne dolikuje. Onaj ko je pustio bradu iz vjerskog ubjeđenja, nije taj propis sam izmislio, već je to naredba od Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, sallallallahu alejhi ve sellem, i zbog toga ne treba da se oholi nad nekim drugim ko ne izvršava taj propis islama. Isto tako, oni muslimani koji nisu još počeli praktikovati ovaj propis, ne trebaju da osjećaju mržnju ili odbojnost prema bradi, jer ovo je propis kao bilo koji drugi propis od Uzvišenog Stvoritelja, a svaki propis koji je došao od Plemenitog Allaha uzvišeniji je od svakog pojedinca ili skupine.