Utjecaj ajeta iz sure Ali-Imran na odluku vjernice o životnom saputniku

Kada sam imala dvadeset godina zaprosio me je mladić, baš onakav o kakvom sam maštala. Bio je student islamskih nauka, poznat po pobožnosti i ustrajnosti na pravom putu. Nakon što sam klanjala istiharu-namaz i posavjetovala sa sa roditeljima odlučila sam prihvatiti. Nakon što smo se zaručili svakodnevno sam razmišljala o svom predstojećem životu. Prožimao me osjećaj izuzetne sreće i nepisivog zadovljstva pri pomisli da će moj dom biti dom znanja i pobožnosti. Uskoro je moje spokojstvo bilo narušeno. Sve češće sam od ‘dobronamjernih’ slušala savjete i upozorenja da se ne trebam vezivati za takvog čovjeka jer ljudi poput njega vjeru shvataju suviše ozbiljno, strogi su, pretjeruju i ne znaju ni za kakavu radost u ovome životu.

Ova učestala zastrašivanja poljuljala su moju prvobitnu odlučnost. Postala sam kolebljiva, zabrinuta. Pomišljala sam da odustanem od sklapanja braka, pod utjecajem priča koje sam slušala, da bih u drugom momentu govorila sebi kako moram ostati pri svojoj ranijoj odluci i da ne smijem dozvoliti da ogovaranja sruše moje principe. Ponekad bih i plakala zbog konfuzije koju su mi stvarale priče koje sam slušala. A datum vjenčanja bio je sve bliži.

Jedno jutro nakon što sam klanjala sabah-namaz uzela sam mushaf i sjela da učim Kur’an čekajući izlazak sunca. Učeći suru Ali-Imran proučila sam riječi Uzvišenog Allaha: „One kojima je, kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!” – to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!“ (Ali-Imran, 173) Ovaj ajet jako me se dojmio te sam prestala učiti Kur’an i počela razmišljati o njemu. Nisam tada znala njegovo tumačenje, niti povod zbog kojeg je objavljen, ali me prožimao snažan osjećaj da su ove riječu upućene upravo meni povodom moje kolebljivosti. Spontano sam počela ponavljati: ‘Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!’

Shvatila sam da je jedina ispravna odluka da nastavim s pripremama za vjenčanje ne obazirući se na glasine. Danas, nakon dvadeset i pet godina braka vidim kako se u pogledu mene ostvaruje značenje ajeta koji slijedi: „I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan – a Allah je neizmjerno dobar.“ (Ali-Imran, 174)

Iz knjige Hakeza ašu me’al-Kur’an, dr. Esme er-Ruvejšid
Preveo: Abdullah Nasup