Zašto vulgaran govor ne kvari abdest?

PITANJE: Slušao sam daiju Elvedina Pezića koji kaže da se abdest ne gubi ružnim govorom. Možete li mi pojasniti, navodeći hadis ili neki drugi validan dokaz, zbog čega se abdest ne gubi ružnim govorom?

ODGOVOR: Uvaženi brate, islamski su učenjaci postavili jedno veliko pravilo koje muslimanu može mnogo koristiti u svakodnevnom životu, a koje glasi: Čovjek koji ispravno uzme abdest smatra se pravno čistim sve dok ne učini nešto što će ga dovesti do toga da izgubi i prekine postignutu čistoću (abdest), a za spomenutu stvar ima jasan dokaz.

Tako, za bilo koju stvar za koju želimo kazati da je njenim činjenjem pokvaren abdest, moramo za to posjedovati validan dokaz, pošto su to stvari koje se mogu saznati samo putem objave: Kur’anom ili sunnetom. Ako pogledamo u tekstove Kur’ana i sunneta, nigdje nećemo naći da vulgaran govor uzrokuje gubljenje abdesta. Štaviše, o spomenutom pitanju, tj. da vulgaran govor ne kvari abdest, ne postoji razilaženje učenjaka, tj. oni, po jednoglasnom mišljenju, smatraju da vulgaran govor ne kvari abdest, a općepoznata stvar za muslimana jeste to da je konsenzus učenjaka jedan od izvora ove vjere.

Kazao je Ibn Munzir, a on jedan od učenjaka koji je mnogo pažnje pridavao sakupljanju pitanja u kojima učenjaci imaju jednoglasan stav – konsenzus: “Kada čovjek ispravno uzme abdest (postigne pravnu čistoću), on se smatra (pravno) čistim, osim ako validan dokaz potvrdi gubljenje abdesta. Svi oni učenjaci od kojih smo učili znanje složni su u mišljenju da riječi potvore, ili laž, ili ogovaranje, ne uzrokuju gubljenje abdesta, niti obavezuju obnavljanje abdesta. Tog stava bili su učenjaci Medine, učenjaci Kufe, ashabu r’aj (učenjaci hanefijske pravne škole) kao i drugi, a to mišljenje zastupali su i imam Šafija, imam Ahmed i Ishak. Mi smo zabilježili predaju od Ibn Abbasa u kojoj se spominje da je upitan: “Da li krađa, prevara, laž, griješenje i gledanje u ono što je haram, obavezuju čovjeka na uzimanje abdesta”, pa je odgovorio odrično. (El-Evsat, 1/231)

Mi smo kazali da spomenuta činjenica nikako ne znači odobravanje vulgarnog govora, ali spomenute dvije stvari nisu vezane uzročno-posljedičnom vezom. Vulgaran govor je jedno, a gubljenje abdesta je nešto drugo. U ovim pitanjima nema mjesta razumu. Ako neko želi da ljude odgovori od vulgarnog govora na način što će im kazati da to kvari abdest, on nije svjestan da na taj način obavezuje ljude onim što nije od vjere i, samim tim, otežava im. A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin – minber.ba
_______________________________________

Greške koje se čine prilikom uzimanja abdesta

Greška je sve ono što je u suprotnosti sa sunnetom ili je pogrešno zaključeno iz nekog šerijatskog argumenta. Neke od grešaka su:

1. Greška je trpiti malu ili veliku nuždu i u tome stanju klanjati, to je suprotno sunnetu

Bilježi Muslim od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza u prisustvu hrane niti kada čovjek trpi malu ili veliku nuždu.” Neki su rekli da nema namaza tj. da je namaz neispravan, dok je većina rekla da je to pokuđeno. Čovjek će jesti i neće klanjati pod tri uslova: ako je puno gladan, ako je hrana postavljena i ako se može odmah jesti. Ibn Tejmijje je upitan: “Da li je bolje da čovjek klanja kada trpi nuždu ili da obavi nuždu, a ima vode samo da se očisti poslije nužde, pa da onda uzme tejemmum?” Odgovorio je: “Niko nije rekao da je namaz sa tejemummom neispravan, ali su neki rekli da je namaz neispravan ako trpi nuždu.”

2. Nečišćenje nakon male nužde

Poznato je da se ljudi čiste poslije velike nužde, ali mnogi zapostavljaju čiščenje poslije male nužde. Nečišćenje nakon male nužde je veliki grijeh. Veliki grijeh je sve ono čijem se počiniocu prijeti kaznom na dunjaluku ili na ahiretu, koga se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odriče, ili za što slijedi Allahova srdžba ili prokletstvo. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, u dva Sahiha prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored dva kabura i rekao: ”Njih dvojica se kažnjavaju, ali se ne kažnjavaju zbog velikih stvari. Jedan od njih kažnjava se zbog toga što se nije čuvao mokraće, a drugi zbog prenošenja tuđih riječi.” Abdest onoga ko se ne očisti poslije male nužde nije ispravan!

3. Ne pranje ruku nakon buđenja

Pogotovo ako se osoba abdesti iz posude tako što rukama grabi vodu, treba prvo oprati ruke tri puta (na česmi ili politi) pa onda uzeti abdest. Ova tri pranja ne ulaze u abdest. “Kada se neko od vas probudi iz sna neka opere ruke tri puta prije nego ih stavi u posudu jer ne zna gdje su njegove ruke bile u toku noći.”

4. Izgovaranje nijeta tokom abdesta

Ne prenosi se ništa od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od ashaba o tome. Ibn Kajjim kaže: „O tome se od Poslanika ne prenosi ni harf.” Ibn Tejmijje kaže: “Takav (ko izgovara nijet pri abdestu) je manjkave vjere i pameti. Manjkave vjere jer je to novotarija, a pameti jer je njegov primjer primjer čovjeka koji sjedne da jede pa kada hoće da uzme čašu kaže: ‘Ja nijetim da uzmem ovu čašu i da popijem vode iz nje’…”

5. Učenje dova prilikom abdesta

Te dove nemaju temelja u sunnetu. To je opterećenje, a novotarija je uvijek opterećenje pogotovo ako se ustrajava u njoj. Ono što se prenosi jeste bismilla na početku i dova na kraju abdesta.

6. Ostavljanje bismille

Mnogi hadisi govore da je potrebno učiti bismillu prije abdesta. Neki muhaddisi su osporili te hadise, dok mnogi fakihi rade po njima i kažu da je to vadžib. Jedan od tih hadisa bilježi imam Ahmed u Musnedu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza ko nema abdesta, a nema abdesta ko ne prouči bismillu prije.” Allah najbolje zna, ali ispravnije je da su ti hadisi slabi.

7. Mišljenje da je obaveza prati spolni organ prije abdesta

Spolni organ se pere samo poslije obavljanja nužde. Ako se spava ili izgubi abdest na neki drugi način onda se to ne radi.

8. Ne pranje dijelova tijela prilikom uzimanja abdesta upotpunosti

Ebu Hurejre bi znao poredati ljude i gledati kako uzimaju abdest i govorio bi: “Doista sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Teško li se petama od vatre.'” Bilježi Muslim od Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio čovjeka koji nije u potpunosti oprao pete, pa mu je rekao: “Vrati se i ponovno uzmi abdest.“ U rivajetu: „Ponovi namaz.” “Ko se abdesti i uljepša svoj abdest, spadaju mu grijesi sa dijelova tijela koje pere pa čak i ispod noktiju.”

9. Ispiranje usta i nosa odvojeno

Vjerodostojno je prenešeno da se usta i nos ispiru tri puta ujedno, uzme se vode u desnu šaku i jedan dio ide u nos a jedan u usta, voda i iz usta i iz nosa se izbacuje pod ‘pritiskom’, i tako tri puta.

10. Greška je ne isprati nos dobro

Ako čovjek nije postač i ako je zdrav treba dobro isprati nos. “Lijepo uzmi abdest, trljaj između prstiju (na rukama i na nogama) i mnogo vode ubaci u nos.”

11. Rasipanje vode

Od sunenta je da se troši malo vode. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio čovjke koji je najmanje vode trošio pri uzimanju abdesta i pri kupanju. Kada je se abdestio trošio je jedan mudd (pregršt), a kada je se kupao pet muddova vode. “Biće ljudi koji će pretjerivati u abdestu i dovi.” Pretjerivanje u dovi jeste da čovjek cjepidlači u traženju od Allaha, pa da kaže: “Gospodaru daj mi to i to mjesto u Džennetu koje je takvo i takvo…”

12. Ubjeđenje da se dijelovi tijela moraju prati tri puta

Imam Buharija u poglavlju o abdestu bilježi tri hadisa, prvi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prao sve dijelove tijela jednom, drugi hadis da je prao sve dijelove tijela po dva puta, i treći hadis da je prao sve dijelove po tri puta.

13. Greška je da se pere više od tri puta

Zabranjeno je prati dijelove tijela više od tri puta.

14. Da osoba pri pranju čitave ruke ne pere šake

Prvo pranje šaka je sunnet, a drugo pranje ruku je farz, a sunnet ne može zamijeniti farz, potrebno je opet oprati ruku od vrha prstiju do iza lakta.

15. Ne trljanje između prstiju

Propisano je trljati između ručnih i nožnih prstiju. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prao između nožnih prstiju malim prstom.

16. Ne pranje lica u potpunosti

Lice je od vrha tjemena do vrha brade, od uha do uha, i to je obavezno oprati. Onaj ko ima dužu bradu, lijepo je, a o tome nema hadisa, da prođe prstima kroz bradu.

17. Ne potiranje čitave glave

Ono što je vjerodostojno i najbolje jeste potiranje čitave glave. Način na koji se potire glava nije prenesen. Potire se od vrha tjemena kose do potiljka i nazad.

18. Potiranje glave tri puta

Glava se potire samo jednom. U svim hadisima se govori o broju pranja ostalih dijelova tijela, da li je to jednom, dva, ili tri puta, a za glavu se samo kaže da bi je potrao.

19. Uzimanje nove vode za pranje ušiju

Uši se potiru sa vodom koja je ostala na rukama poslije potiranja glave, nije bitan način potiranja nego je bitno da se potare unutrašnji i vanjski dio uha.

20. Potiranje vrata

Nije ništa preneseno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o ovome.

21. Ne pomjeranje sahata, prstena ili narukvice

Potrebno je pomjeriti prsten, ili olabaviti narukvicu ili kaiš na sahatu da bi voda došla i na taj dio ispod.

22. Stavljanje nečega što sprečava dolazak vode do tijela

Niko nije protiv uljepšavanja žena njihovim muževima, ali ako uzima abdest sa lakom na noktima, taj abdest je upitan. Isto tako je i lak za lakiranje i farba, potrebo je ukloniti koliko možemo a ukoliko ostane trag on ne utiče na ispravnost abdesta.

23. Uzimanje abdesta na abdest bez klanjanja namaza

“Abdest na abdest je svjetlo.” Hadis izmišljen.

24. Ubjeđenje da je jedan abdest dovoljan za samo jedan namaz

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je se nekada abdestio za svaki namaz, a nekada je klanjao sve namaze sa jednim abdestom, kao kod oslobođenja Mekke. Tada je Omer, radijallahu anhu, rekao: “Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi ve sellem, uradio si sada nešto što nisi prije (klanjao je sve sa jednim abdestom).” Pa mu je odgovorio: “Namjerno sam to uradio Omere.”

25. Ubjeđenje da je potrebo opet uzeti abdest ako na tijelo dođe nečistoća

Ako na tijelo dođe nečistoća dovoljno je ukloniti tu nečistoću, a to ne kvari abdest.

26. Ubjeđenje da se mesh po mestvama uzima samo zimi

Imam Ahmed je rekao da ima četrdeset hadisa o mestvama a u njima se ne spominje kada je se to desilo (godišnje doba). Sama Arabija je topla. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u datom trenutku je radio ono u kakvom su stanju bila njegova stopala, ako je imao mestve na stopalima nije ih skidao da bi oprao noge nego je potirao, a ako je bio bos onda je prao noge i nije stavljao mestve.

27. Ubjeđenje da šišanje i sječenje noktiju kvari abdest

Poznato je šta kvari abdest: obavljanje velike ili male nužde, ispuštanje vjetra, nesvjestica, san, a šišanje i sječenje noktiju ne podpada pod to.

28. Ne učenje dove poslije abdesta

“Ko se lijepo abdesti i prouči Ešhedu en la ilahe ille-l-Lahu vahdehu la šerike lehu ve ešhedu enne Muhammeden abdu-hu ve resulu-hu (Svjedočim da nema boga vrijednog obožavanja osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik) budu mu otvorena sva džennetska vrata.”

29. Odgađanje kupanja kod žena

Kada kod žene prođe ciklus a do kraja namaza ostalo još nekih petanaestak minuta, ona odgodi kupanje do sljedećeg namaskog vremena. Obavezna je samo da se šerijatski okupa, tj. da sapere svo tijelo i da klanja taj namaz.

30. Nastupanje ciklusa u vremenu namaza koji nije klanjala

Ako je prošlo namaskog vremena nekog namaza toliko da ga je mogla klanjati, te joj tada nastupi ciklus, dužna je nakon prestanka krvarenja i kupanja prvo naklanjati taj namaz.

31. Neklanjanje nekih namaza zavisno kada se žena očisti

Ako se žena očisti u ikindijskom vremenu tada će klanjati i podne i ikindiju, a ako se očisti u vrijeme jacije (ili do sabaha jer je ona u tome kao bolesnik) klanjat će i akšam i jaciju.

Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. – Bilješke sa predavanja
http://islam-tekstovi.blogspot.com