Dvoumim se da prihvatim islam

Pitanje: Imam dvadeset sedam godina i živim u USA. Nakon perioda od nekoliko mjeseci, koliko je trajalo moje strpljivo i studiozno proučavanje islama, došao sam do vlastitog otkrića i zaključka da je islam, bez ikakve sumnje, veoma jasna i savršena vjera i da predstavlja riječ Istine od Uzvišenog Gospodara. Došlo je do žustre rasprave oko Isaa (Isusa), a.s., ali poslije pažljivog iščitavanja njegovih riječi, shvatio sam da su one potpuno u skladu sa kur’anskim govorom. Do ovog trenutka još nisam prihvatio islam i da budem iskren do kraja, kod mene još uvijek postoji izvjesna doza dvoumljenja…

Veoma je teško opisati osjećaj koji imam prema kršćanstvu, posebno ako napomenem da je ono bilo usađeno u moju nutrinu od rane mladosti, skoro četvrtinu vijeka.Ovog ljeta sam startovao sa učenjem arapskog jezika, a već slijedećeg ljeta sam planirao nastaviti školovanje u jednoj od škola u Sani u Jemenu. Moje pitanje glasi: Da li je, uistinu, neophodno da učinim i taj posljednji korak (u vezi s primanjem islama), pošto Kur’an napominje da će oni kršćani kod kojih bude sumnja postići svoju nagradu? Iskušao sam svoje mogućnosti u pogledu izvršavanja svih šerijatskih propisa kao što su namaz, lijepo islamsko ponašanje, odnosi sa ženama, način ishrane itd…

Sada me interesuje da li je, zaista, toliko važno da učinim još i taj korak? Ako bih primio islam, da li bi u tom slučaju bilo nužno i mijenjanje moga imena odgovarajućim islamskim ili je to samo stvar koja se preporučuje? Da li je ime Ismail odgovarajuće u tom smislu?

Odgovor: Hvala Allahu, dž.š. Ovo pitanje je kod nas naišlo na veoma topao prijem i duboko poštovanje. Trud koji je uložen sa tvoje strane, na putu istraživanje i studioznog proučavanja, vrijedan je svake hvale, posebno ako se ima na umu činjenica da si došao do ispravnih i sjajnih zaključaka.

Čvrsto smo uvjereni u nužnost i obavezu prihvatanja islama za nemuslimane i da je on jedina vjera koju prima Uzvišeni Allah nakon što je objavljen kao pečat svim drugim vjerama i vjerozakonima. Saosjećamo se sa tobom o pitanju težine napuštanja ustaljenog običaja i prisne navike. Ali razuman čovjek je svjestan svoje dužnosti da slijedi istinu, pa makar je shvatio tek nakon nekoliko godina, ili bio odgojen i odrastao na drugim stavovima koji su u suprotnosti sa istinom. Zato Uzvišeni Allah kori i osuđuje one koji odbijaju slijeđenje istine zbog ugledanja na svoje pretke. Allah, dž.š., kaže: ”A kada im se kaže: ´Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku!´- oni odgovaraju: ´Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili.´ – Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na pravom putu bili?!” (El-Ma’ide, 104)

“A kad im se govori: ´Slijedite ono što vam Allah objavljuje!´ – odgovaraju: ´Ne, mi slijedimo ono što smo zapamtili od predaka naših.” Zar i onda kad ih šejtan poziva na patnju u ognju?!” (Lukman, 21)

“I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: ´Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu.´ ´Zar i onda´ – govorio bi on – ´kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?´ A oni bi odgovarali: ´Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!´” (Ez-Zuhruf, 23-24)

Ovaj problem ti, ako Bog da, neće teško pasti. Ako prihvatiš islam, onda samim tim priznaješ sve poslanike i sve nebeske objave. Uzvišeni Allah kaže: ”O vjernici, vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A onaj koji ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke (andjele) Njegove, i u Knjige Njegove, i u poslanike Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao.” (En-Nisa’, 136)

Tvoj islam ne znači tvoje odvajanje od ispravnih i zdravih korijena. Svaki musliman vjeruje u Isaa (Isusa), a.s., kao poslanika i vjerovjesnika i vjeruje u Indžil, prije njegova iskrivljavanja, kao Knjigu koja je objavljena od Allaha, dž.š. Možda će te još jedna činjenica više podstaći da prihvatiš islam, a to je saznanje da svakom onom ko bude vjerovao u Isaa, a.s., a zatim povjeruje u Muhammeda, s.a.v.s., pripada dvostruka nagrada.

Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom svoga kontakta sa Heraklom, vladarom kršćanske Bizantije, u svom pismu u kojem ga poziva u islam, spomenuo slijedeće: ”U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Od Muhammeda, Allahovog roba i Njegovog Poslanika, Herakliju, velikodostojniku Bizanta. Neka je mir (selam) na onoga koji slijedi Božiju uputu. Primi islam, bićeš spašen. Primi islam, Allah će ti udvostručiti nagradu. Ako odbiješ, snosićeš grijeh Erisijjuna. ´O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo! Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ´Budite svjedoci da smo mi muslimani!´” (Ali Imran, 64 ) (Buharija, 2723)

Na drugom mjestu Vjerovjesnik islama, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Trojica ljudi će imati dvostruku nagradu: ehlu-Kitabija koji bude vjerovao u svog Poslanika, a zatim doživi poslanstvo posljednjeg Allahovog Poslanika, pa povjeruje u njega i postane jedan od njegovih sljedbenika, njemu pripada dvostruka nagrada…” (Muslim, 219)

Ako imamo u vidu sve ovo izrečeno, onda možemo odgovoriti na tvoje pitanje: Veoma je važno, čak neizostavno, da učiniš još i taj korak koji će u potpunosti izmijeniti daljni tok tvoga života. Tek tada ćeš se osjećati sretnim i bliskim Allahu, dž.š., zbog ispravnog očitovanja Njegove jednoće. Isto tako, osjetićeš istinsku slast zbog činjenja ibadeta Gospodaru svih svjetova, Njegovog spominjanja (zikra), sticanja nagrade činjenjem djela koja odslikavaju tvoju pokornost Allahu, dž.š., te čuvanja dobrih djela za Dan kada će čovjeku biti potrebno svako dobro djelo: ”Onoga dana kad svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i loše djelo koje je učinio – poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima.” (Ali Imran, 30)

Što se tiče pitanja imena, dozvoljeno ti je zadržati staro ako ono u sebi ne sadržava primjese širka ili kufra. Ime Ismail je veoma pogodno, a kako i ne bi bilo kada ga je imao i Allahov poslanik, a.s., o kome Uzvišeni Allah kaže slijedeće: ´I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obećanje i bio poslanik, vjerovjesnik, i tražio je od čeljadi svoje da namaz obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar Njegov je bio njime zadovoljan.” (Merjem, 54-55)

Upućujemo dovu Uzvišenom Allahu za nas i za tebe da nam ukaže na ono što On voli i sa čim je zadovoljan, te da nas uputi na pravi put, a On upućuje koga hoće! Allah, dž.š., najbolje zna one koji su na pravom putu!

Odgovori o islamskom vjerovanju – Muhammed Salih Munedždžid – 151 str.