Brak, posao i novac postaju patnja kad zbog njih zaboravimo Allaha

Znajte, ukoliko se desi da insan zaboravi Allaha zbog žene u koju se zaljubio ili zbog posla u koji se zadubio, tada Uzvišeni i Silni nekadašnju ljubav pretvara u patnju i bol “zaljubljenom”, sve dok se ne povrati i pokaje za grijehe istinskom Bogu…

Koliko samo puta nakon stupanja u brak, pronalaska posla, uslišavanja dove i otklanjanja belaja, vjernici i vjernice oslabe u ibadetu, udalje se od Kur’ana, posvete se dunjaluku i srca prepuste valima fitni? Koliko puta čujemo da vjernik i vjernica kažu da žele da budu zajedno u Džennetu, a na dunjaluku već zaboravljaju Allaha? Šta mislite, je li to taj put ka Džennetu, ili smo nešto zaboravili?

Zaboravili smo da…

…ljubav, nafaka, sreća nisu nešto što nam drugi mogu sami od sebe dati, već smiraj i ljubav daje SAMO Onaj Koji nas mnogo voli…

…je blagodati istovremeno i poklon i iskušenje, da se vidi jasno hoće li insan zbog poklona zaboraviti Onoga Koji je Darivatelj.

…Srca može zbližiti SAMO – Uzvišeni Allah, a ne ljudi niti bilo kod drugi…

Svaki posao koji radimo samo radi dunjaluka, naša kuća i imanja – sve nam to postaje teret i muka kad zbog njih zaboravimo na Allaha. Upamtite, čak je i svaka veza između muškarca i žene unaprijed osuđena na propast i neminovno donosi veliku bol, izuzev one čiji je temelj spominjanje Uzvišenog i pokornost Njemu.

Zašto, pitate se? Zato jer snaga veze zavisi od onoga za šta su srca vezana. Ako su vezana za nešto prolazno i kratkotrajno (izgled, ljepota, novac, imetak, itd.), s prolaskom vremena takva “ljubav” gubi na snazi i vehne jer je i vezana za ono što – nestaje. Međutim, kad su srca mumina i muminke vezana za Allaha Vječnog, i kad je temelj njihovog odnosa ono što je istinski trajno i neprolazno, tada njihova ljubav prevazilazi granice dunjalučkog vremena i prostora, i nastavlja se i nakon napuštanja ovog svijeta.

Znajte, ukoliko se desi da insan zaboravi Allaha zbog žene u koju se zaljubio ili zbog posla u koji se zadubio, tada Uzvišeni i Silni nekadašnju ljubav pretvara u patnju i bol “zaljubljenom”, sve dok se ne povrati i pokaje za grijehe istinskom Bogu. Bereketa nema i ne može biti kad se Stvoritelj zaboravi, već je to put ka imanskom samouništenju i nazadovanju u svakom pogledu: “O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.” (Kur’an, El-Munafikun, 9.)

Ukoliko se pak bračni par stalno sjeća i srca svoja vežu na prvom mjestu za Allaha, i ne zaboravljaju da ih je On i spojio, tada taj brak Uzvišeni blagoslovi i ispuni bereketom, i SAMO su to oni koji zajedno idu ka Džennetu i oprostu Rabba Svevišnjega.

Minber.ba