Iskrenost

Jednog dana dodje nekoliko ljudi, sa jednim zarobljenikom, Omeru r.a. koji je u to vrijeme bio halifa muslimana, pa mu rekose da je ovaj covjek, zarobljenik, ubio njihovg oca. Omer r.a. upita covjek a da li je to istina, pa on prizna da jeste i isprica da je prolazio jednim vocnjakom, pa da je otac ovih ljudi htjeo da mu zabrani prolazak tim putem. “Mi smo se posvadjali, pa sam ja uzeo jedan kamen i bacio na tog covjeka, te on pade mrtav, ali meni nije bila namjera da ga ubijem” – rece zarobljenik. Omer r.a. presudi da se….

….nad zarobljenikom izvrsi smrtna kazna jer je ubio covjeka ciji su sinovi zahtjevali tu kaznu. Covjek zamoli da ga puste, da odnese namjernice svojoj zeni i djeci u pustinju gdje su zivjeli, jer nemaju nista drugo do osim toga sto im on donese, obecavsi da ce se vratiti do sutrasnjeg aksama.

Omer r.a. upita da li ima neko da bude jamac za ovog covjeka, pa poslije izvjesnog vermena javi se Ebu Zer r.a. i rece da ce on biti jamac za tog covjeka. Omer r.a. rece: “O Ebu Zer, ti ovoga covjeka ne poznas, a ako ne dodje na vrijeme, mi cemo izvrsiti presudu na tebi”, a Ebu Zer r.a. rece: “Ja vidim iskrenost na licu ovog covjeka.”

Odlucise da puste covjeka da ode sam svojoj porodici u pustinju, u nadi da ce se sutra vratiti da se izvrsi presuda nad njim. Dodje i sutrasnji dan, a i aksam se poce bliziti, a covjeka jos nema. Ljudi su poceli da gledaju u Ebu Zera, koji je sa drugima iscekivao, kad ugledase onog covjeka kako dolazi iz pustinje.

Kada je dosao u grad, iskupise se ljudi oko njega, pa ga Omer r.a. upita sta je uradio sa porodicom, a on odgovori: “Ostavio sam ih u pustinji, imaju hrane za nekoliko dana, a za poslije ne znam sta ce biti s njima, ostavljam ih Allahu swt na emanet. Ja sam dosao, kao sto sam i obecao, da se izvrsi presuda.”

Kada su sinovi ubijenog covjeka vidjeli ovakvu iskrenost kod ovog insana, oprostise mu i povukose tuzbu protiv njega, te ga Omer r.a. oslobodi i pusti ga da ode kuci svojoj porodici.

(Skinuto sa jednog predavanja od Abdussameda Busatlica)