Ne zovi me na grijeh

Bijase nekad neki mladic koji je prodavao odjecu i, radeci taj posao, obilazio domacinstva. Bio je, uz to, veoma lijep. Jednog dana ugledala ga je neka zena i pozvala da udje u njenu kucu. Kada je usao, kazala mu je: “Ja te nisam pozvala da bih nesto od tebe kupila, nego sam te pozvala zato sto mi se svidjas, a sada u kuci ….

…nema nikoga.” Nakon sto ga je pozvala da s njom ode u postelju, on ju je podsjetio na to da postoji Allah i pokusao ju je zastrasiti Njegovom bolnom kaznom, ali, bez uspjeha. Ona nije odustajala. Stavise, bila je sve nasrtljivija. Kada je vidjela da se on susteze od harama, rekla mu je: “Ako ne budes uradio ono sto ti naredjujem, ja cu zapomagati pred ljudima i reci im: “Usao je u moju kucu da me obecasti! Ljudi ce u to povjerovati jer si ti vec u mojoj kuci.”

Kada je shvatio da je ona ustrajna u namjeri da ucini grijeh, rekao joj je: “Hoces li mi dozvoliti da udjem u zahod?” Ona se obradobvala i pomislila da je on pristao na njen ultimatum. Dok je ulazio u zahod, njegovo tijelo se treslo od straha da ne bi pao u grijeh. Govorio je sam sebi: “Gospodaru moj, sta da radim? Uputi me, o Ti koji upucujes smetene!”

Iznenada mu sinu ideja: “Znam dobro da ce jedan od onih koje ce Allah staviti u svoj hlad, na Dan kada drugog hlada osim Njegovog nece biti,covjek koga je pozvala ugledna i lijepa zena da s njom ucini blud, a on joj je odgovorio: “Ja se bojim Allaha! Ja znam da ko ostavi nesto u ime Allaha, Allah ce mu u zamjenu dati ono sto je bolje od toga. Mnoge strasti uzrokuju kajanje do kraja zivota: ” Sta cu dobiti od ovoga grijeha osim to da ce Allah iz moga srca srca podici svjetlo imana i njegovu slast? Necu uciniti nikada haram, ali sta da uradim?

Da li da se bacim sa ovog prozora? Ne, ne mogu to uciniti! On je zatvoren i tesko ga je otvoriti…Onda cu namazat svoje tijelo ovim izmetom i prljavstinom, valjda ce me kada me vidi u takvom stanju, ostaviti na miru. Odlucio je, uistinu, da to uradi. Potom je zaplakao i rekao: “Gospodaru moj i Stvoritelju moj! Strah od tebe naveo me je da uradim ovo djelo. Zamjeni mi ga necim sto je bolje od toga!”

Izasao je takav iz zahoda, a ona, kada ga je vidjela, povikala je: “Izlazi napolje, o ludace!” Uzeo je svoje stvari i krenuo prestrasen, iscekajuci reakcije – sta ce ljudi kazati o njemu…Ljudi mu se, na putu kojim je prosao, smijali,sve dok nije stigao kuci. Tu je, sretan sto se spasio, odahnuo, a onda skinuo odjecu, usao u kupatilo i okupao se. Medjutim sta se desva?

Hoce li Allah ostaviti Svoga roba i sticeneka tek tako, nezasticenog? Ne, nikako! Kada je izasao iz kupatila, Allah dz.s., mu je, zauzvrat, dao nesto velicanstveno. Dao mu je nesto sto je ostalo u njegovom tijelu cijelog zivota, a i poslije. Allah mu je dao miris koji je poput miska izlazio iz njegovh tijela. Ljudi su osjecali taj miris na nekoliko metara udaljenosti pa je zbog toga prozvan Mirisavi Miski.

Taj je miris stvarno izlazio iz njegovog tijela. Allah mu je dao to u zamjenu za neugodni miris nedzaseta koji je, za nekoliko trenutaka, nestao zauvijek. Kada je umro i kada su ga stavili u kabur, nad kaburom su napisali: ” Ovo je kabur Mirisavog Miskija”. Taj kabur se nalazi u Siriji.

Tako je to, o covjece, muslimanu! Allah dz.s. ne ostavlja svog doborg roba nezasticenog, nego ga brani: “Allah zasita stiti vjernike; Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika.” (El-Hadzdz, 38)

Sa arapskog preveo: Hfz. Mustafa ef. Efendic (casopis: “Novi Horizonti”)