Njemica Alijeta

Ime mi je Alijeta (Alijeh) i muslimanka sam. Prihvatila sam islam prije skoro 12 godina, pa cu vam ispricati o mom prelasku na islam. Zivjela sam obicnim zivotom u malom gradu u Njemackoj, a o islamu sam malo znala. Nista drugo, osim onog sto je stizalo do nas preko vijesti i sto sam cula u skoli – da je to vjera arapa. O islamu nismo razmisljali kao o vjeri, jer je vjera u nasem drustvu nesto…

…nebitno. U moj zemlji ljudi zive za ovaj svijet i ne misle o buducem svijetu. To je tako bilo dok nisam upoznala skupinu muslimana, sto me je privuklo da saznam vise o islamu. Pocela sam izucavati Kur’an i ulaziti u rasprave sa muslimanima. Zeljela sam saznati sve o toj lljepoj vjeri. Potom sam pocela sama isprobavati neke od islamskih propisa, da vidim da li je to moguce obaviti ili ne. Postila sam i klanjala kao i muslimani.

Pocela sam razmisljati o smrti i kako cu stati pred Boga, Koji ce me pitati zasto nisam prihvatila islam? Sta bih Mu odgovorila!? Odlucila sam prihvatiti islam, pa su me obavjestili da se trebam okupati. Okupala sam se i izgovorila sehadet – ove lijepe rijeci koje su osnova islama. Od tada sam redovno pocela obavljati namaz, naucila sam sure “Fatihu” i “Ihlas” i sve ono sto
je nephodno kako bi se namaz mogao obaviti.

U pocetku nisam nikoga obavjestila o svom prihvatanju islama, ali sam to kasnije uradila. Ali nisam bila pokrivena, jer je to za mene u pocetku bila teska stvar Ljude u Evropi ne brine toliko tvoje vjerovanje koliko ih brine tvoje odjevanje i i spoljasnji izgled. Pokrivanje je, naravno, nesto veoma cudno za evropsko drustvo i puno im skrece paznju.

Jednog dana sam pricala sa svojom prijateljicom na fakultetu i ona je, pricajuci o muslimanima, rekla: “Oni nisu ljubazni, ne znaju nista o zivotu na ovom svijetu.” Pa sam joj rekla da sam muslimanka. Ona se zacudila i rekla mi: “Ne djelujes mi tako! Ne izgledas tako!”

Tada sam shvatila mudrost nosenja hidzaba; treba da se pokrijemo kako bi se vidjelo da smo muslimanke.Pokrila sam se, i to je tesko palo mojoj porodici, jer moja porodica nije pridavala neku paznju vjeri, pa su
ih komsije i rodjaci poceli zapitkivati: “Sta to radi vasa kcerka1? Zast se tako oblaci?” Zato
sam sa svojom porodicom imala zestoke rasprave oko mahrame.

Postala sam meta uvreda, a na ulici su mi govorili: “Idi u svoju zemlju, nema tebi mjesta ovdje.”Jer po njima, islamu nema mjesta u Njemackoj. Nakon kraceg vremena otkako sam prihvatila islam udala sam se za jednog muslimana iz Egipta, i to jos dok sam bilöa studentica. Nakon toga sam okoncala
svoje skolovanje i stekla zvanje magistra. Dobila sam dvije cerke, Uz Allahovu dz.s. pomoc.

Najljepse nesto na ovom svijetu jeste da imas cilj. A najljepsi cilj u kosmosu je da spoznas svoga Gospodara.
Zar nas On nije stvorio i zar se necemo Njemu vratiti.

Iz knjige: “Govor srca”, autor: Amr Halid