Obaveza je onome ko želi sebi dobro, da zna da je odgovoran za ono što govori i da će se s njim obračunati za njegovo vjerovanje, riječi i djela; da za to pripremi odgovor i sa sebe skine dva odijela; odijelo neznanja i odijelo pristranosti, i da iščisti svoju namjeru u traženju istine. Allah, dželle šanuhu, kaže:
„Reci:‘ Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite…“ (Saba, 46)

A neka zna da ga neće iščistiti osim slijeđenjem Allahove Knjige i sunneta Njegovog Vjerovjesnika. Allah, dželle šanuhu, kaže:
„Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! – A kako vi malo pouku primate!” (Al-A’raf, 2)

„Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.”(Sad, 29)

Pošto je prethodilo u Allahovom znanju i Njegovom određivanju da će se u ummetu dogoditi raskol, naredio im je i obavezao ih kod spora da se vrate Njegovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Vjerovjesnika. Uzvišeni kaže:
„A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i drugi svijet! To je bolje i posljedice su ljepše!“ (An-Nisa’, 59)

Učenjaci, Allah im se smilovao, su rekli: Obraćanje Allahu jeste obraćanje Njegovoj Knjizi, a obraćanje Poslaniku jeste obraćanje njemu u toku njegovog života, a nakon njegove smrti, obraćanje njegovom sunnetu. Ajet ukazuje da onaj ko se kod spora ne obrati Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Vjerovjesnika, taj nije vjernik. Allah, dželle šanuhu, kaže: „…ako vjerujete u Allaha i drugi svijet!“ Ovo je uslov gdje uslovljeno nestaje njegovim nestajanjem. A nemoguće je da Allah, dželle šanuhu, ljudima naredi obraćanje nečemu što neće riješiti spor, pogotovo u osnovama vjere u kojima slijeđenje nije dozvoljeno kod većine učenjaka. Allah, dželle šanuhu, kaže:
„I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate, a potom u dušama svojim tegobe ne osjete za ono što si odredio i sasvim se ne predaju!“ (An-Nisa’65)

Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio o događanju mnogih razilaženja poslije njega među njegovim ummetom, naredio im je da se kod postojanja razilaženja pridržavaju njegovog sunneta i sunneta njegovih pravovjernih i upućenih halifa poslije njega. Rekao je: „Onaj ko od vas poživi vidjeće mnoga razilaženja. Držite se moga sunneta i sunneta mojih pravovjernih i upućenih halifa poslije mene. Držite se za njega i prihvatite ga vašim kutnjacima. A čuvajte se novonastalih stvari! Uistinu, svaka novotarija je zabluda.“

Allah, dželle šanuhu, nije nam naredio, a ni Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se kod spora i razilaženja obratimo onome na čemu je većina ljudi.

Allah, dželle šanuhu, nije rekao a ni Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da ljudi iz svakog vremena gledaju u ono na čemu je većina njihovih suvremenika pa da ih slijede; niti da gledaju u stanovnike određenog grada. Naprotiv, obaveza ljudima jeste da se obrate Allahovoj Knjizi, sunnetu Njegovog Vjerovjesnika, sunnetu njegovih pravovjernih i upućenih halifa i onome na čemu su bili ashabi, tabiini i predvodnici muslimana. Neka ne poklanja pažnju mnoštvu onih koji odstupaju poslije njih.

Kada Allah, dželle šanuhu, vidi kod roba iskrenost u traženju istine, ostavljanje pristranosti i želju za Allahom u traženju upute od Njega na pravi put, pa On je taj Koji olakšava. Uistinu, na istini je svjetlost, pogotovo na tevhidu, koji je temelj svih temelja kojima su pozivali poslanici od prvog do posljednjeg, a to je tevhidul-uluhijje. Uistinu, njegovi dokazi u Kur’anu su jasni. A većina Kur’ana, ustvari je potvrda za ovaj vrhovni temelj.