A zašto da ne vjerujemo Allahu?!

Dragi brate i draga sestro, Život svakog čovjeka na ovoj zemlji je smjena padova i uspjeha, smjena onog što volimo i onog što ne volimo. Sklonost ljudi jeste da se raduju kada im u životu sve ide od ruke, onako kako oni žele, ili tuguju ako se njihova očekivanja ne ispune. Usljed toga, mnogo je čest očaj, depresija, gubljenje volje za životom- i to sve jeste najviše posljedica napuštanja vodiča- napuštanja Kur’ana.
Zašto baš napuštanje Kur’ana? Zanimljivo je, da ako to istinski želimo, u Kur’anu možemo pronaći odgovor na svako pitanje i izlaz iz svakog našeg stanja (hala).

„Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.“ (sura Taha, 123-124)
Nezadovoljstvo i nesretnost kod istinskog vjernika mogu biti samo trenutačni, dok kod onih koji nisu čvrsti u svojoj vjeri i osloncu na Allaha, očaj može postati dugotrajan, ili čak obilježje života. Jer, kod vjernika, onu duhovnu sreću i duhovno zadovoljstvo Allahovom odredbom ne može ubiti ništa- pa makar se cijeli svijet oko njega okrenuo. Međutim, ovo nikako ne znači da će vjernik biti pesimista- da će bez svog ikakvog djelovanja očekivati pozitivne promjene u svome životu. Naprotiv, vjernik je onaj koji se trudi, aktivno djeluje u okviru svojih ljudskih mogućnosti, sa iskrenim nijjetom- ali podjednako zna da njegov uspjeh i konac njegovog truda zavise samo od Allaha.

Tako u Kur’anu nalazimo riječi Šuajba a.s., kada se obraća svome narodu:  „...jedino želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.“ (sura Hud, 88) Ovaj ajet bi trebao biti u jednu ruku definicija vjernikovog života na ovom svijetu. Činjenje dobra uz čvrst oslonac na Allaha. Ali šta vjernik treba činiti kada nešto ne ide onako kako on želi. Iako se trudi i daje sve od sebe, očekivani rezultati ne dolaze. Danima i noćima dovi za nešto, ali to nešto se ne događa. Ovdje trebamo razlikovati vjerovanje u Allaha i vjeru u Allaha. Samo vjerovanje u Allaha je mnogo lakše, međutim- vjerovati Allahu- to je ono na čemu svaki vjernik treba da radi, da se trudi da pokori svoju dušu Njegovoj odredbi i da bude s time zadovoljan. Da bude zahvalan na svemu- sviđalo mu se ili ne.

Kako izgleda čvrsta vjera u Allaha na primjeru Musa a.s.?  Sjetimo se trenutka kada Musa a.s. sa svojim narodom dolazi do mora. More je ispred njih, faraon i njegova vojska iza njih. Oni su u sredini, između dvije „propasti“.  „Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše:“Samo što nas nisu stigli!“ „Neće!“- reče on (Musa a.s.)- „ Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.“ I Mi objavismo Musau: „Udari štapom svojim po moru!“- i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo.“ (sura Eš- Šu’ara, 61-63) U ovom bezizlazu, Musa a.s. nije znao šta će se desiti, ali je jednostavno bio ubijeđen da ga Allah neće napustiti. I zaista, Allah mu je otvorio put tamo gdje puta nije bilo!

Allah dž.š. nam također u Kur’anu govori da nekada nešto ne volimo- a ono je dobro za nas, ili da nekada nešto volimo a ono je loše za nas. I nakon toga, kao da kori insansko nezadovoljstvo kaže: „ Allah zna a vi ne znate!“ (sura Al- Beqare, 216) Također, moramo biti svjesni da „nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi.“ (sura At-Tegabun, 11)

Onog trenutka kada razuvjerimo svoje srce da se ništa ne dešava bez Njegove volje, ali isto tako da nam On želi ono najbolje- bilo da nam za nešto podari nagradu na ovom ili budućem svijetu- naše srce će biti smireno i zadovoljno sa bilo čime što nam se desi. A svako od nas može da analizira svoju prošlost i shvatit će jedno- da nema razloga da ne vjeruje Allahu. Jer uistinu, naša vjera u Njega, u Njegovo određenje- jedini je način do naše sreće i uspjeha- našeg duhovnog zadovoljstva. A zaista je svakom robu dovoljan Allah i divan je On Gospodar!

Dragi brate i draga sestro, ma koliko nam se činilo da smo u bezizlazu, istinski se zapitajmo zašto da ne vjerujemo Allahu, Onome koji je obećao u Kur’anu da mu je dužnost pomoći vjernike, one koji se oslanjaju na Njega, bez imalo sumnje da će im On pomoći, baš kao Musa a.s.
Gospodaru naš, ne dozvoli da naše srce izgubi vjeru u Tebe i Tvoj kader, niti da ikada pomislimo da nam ne želiš dobro. Amin!

Halima Lj.