Abdulaziz bin Baz – slijepi učenjak

Njegovo puno ime je Abdulaziz ibn Abdullah ibn Abdurrahman ibn Muhammed ibn Abdullah bin Baz. Potječe iz porodice Baz koja vuče korijene iz Medine i koja je od pamtivijeka gajila ljubav prema znanju i trgovini. Abdulaziz bin Baz rodio se u Rijadu, 1330. godine po Hidžri. U Rijadu je odrastao i proveo cijeli svoj život i napuštao ga je samo prilikom odlaska na hadž. Kada je imao 16 godina, Allah ga je iskušao teškom bolešću očiju da bi nakon toga, kada je imao oko dvadeset godina, potpuno oslijepio. Međutim, to ga nije spriječilo u traganju za znanjem niti je umanjilo njegove ambicije i odlučnost na tom putu. Naprotiv, on je i nakon toga bio ustrajan u slušanju predavanja i druženju s najpoznatijim učenjacima toga doba, što je ostavilo veliki trag i izvršilo presudni utjecaj na izgradnju njegovog naučnog i moralnog lika i djela.

Ono što je svakako vrijedno spomenuti i što bi trebali znati, jeste činjenica da je šejh Abdulaziz bin Baz gubljenjem vida ostvario mnogobrojne koristi, a mi ćemo spomenuti samo četiri.

Prvo, ostvario je, ako Bog dâ, veliku nagradu kod Allaha, dželle šanuhu. Naime, imam Buharija bilježi hadisi-kudsi u kojem Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Allah rekao: “Kada iskušam Moga roba gubitkom vida, Ja mu u zamjenu za to dadnem Džennet.”

Drugo, snaga inteligencije i memoriranja. Šejh Bin Baz je slovio kao hafiz i vrsni poznavalac hadisa i ako biste ga upitali neki hadis iz šest vjerodostojnih zbirki hadisa, zatim iz Musneda, imama Ahmeda ibn Hanbela, i drugih zbirki, on bi vam odmah citirao hadis s kompletnim nizom prenosilaca te spomenuo kako su muhaddisi ocijenili taj hadis i njegove prenosioce, a zatim bi ga prokomentirao.

Treće, zanemarivanje prolaznih užitaka i dunjalučkih ukrasa. Šejh Bin Baz je, kad je riječ o odnosu prema dunjalučkim blagodatima, bio pravi asketa (zahid), poput zahida i pobožnjaka iz prvih generacija islama i svoje srce je vezao za ahiret, potpuno se predajući Allahu i Njegovoj odredbi.

Četvrto, šejh Bin Baz se okoristio iskušenjem gubljenja vida tako što je sebe natjerao na izdržljivost i upornost, što mu je
pomoglo da postane jedan od najvećih učenjaka svoga vremena. Bio je učenjak kojeg je krasila širina znanja, razboritost,
pronicljivost i snaga ispravnog zaključivanja i rasuđivanja. Allah mu je svjetlo očnog vida zamijenio svjetlom u srcu i ljubavlju prema islamskom znanju i dosljednom slijeđenju sunneta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Osim visokog stepena koji je postigao kao učenjak, šejh Bin Baz je bio simbol poniznosti, lijepog ponašanja, uzvišenih ambicija, iskrenih namjera, dostojanstvenog držanja, bez imalo oholosti i pretjerivanja. Bio je slijepi šejh koji nije dozvolio da sljepilo bude brana između njega i korisnog znanja, kao što nije dozvolio da to iskušenje bude uzrok zapadanja u očaj i depresiju. Naprotiv, on se iskreno i potpuno predao Allahovoj odredbi i vjerovao u nju, pa ga je Allah obasuo Svojom milošću i dobrotom i opskrbio ga znanjem i lijepim ahlakom koji su mu donijeli ugled i obezbijedili lijep spomen u budućim generacijama i najljepše mjesto na ahiretu.

Zato, o ti koji si sklon očajavanju, razmisli o životu ovog slijepog učenjaka i uporedi ga sa životima hiljade onih kojima ne fali vid, ali koji i pored toga kroz život idu kao slijepci i odu s dunjaluka bez ikakvog traga i spomena, pa će ti postati jasno da istinski vjernici nemaju razloga da očajavaju ma kakva ih iskušenja na dunjaluku snalazila.

Odlomak iz knjige: “Tako se pobjeđuje očaj” – Selva el-Udejdan