Abdulkerim i hurme

Jedan bogati seljak, povodom udaje svoje kcerke, pripremi svadbeno veselje na koje pozva komsije i prijetelje. Medju pozvanima bijase dobri seljak Abdulkerim. On podje na svadbu prije zalaska Sunca, jer njegova kuca bijase veoma udaljena od sela. U putu ugleda korpu punu ukusnih hurmi. Mastao je o ukusnoj i obilnoj hrani sa gozbe. Priblizi se korpi i sutnu je nogom. Korpa se prevrnu, a hurme se prosuse po zemlji…

– Danas mi ove hurme nisu potrebne – kroz smijeh rece – na gozbi cu se najesti ukusne hrane, a hurme cu ostaviti zivotinjama i pticama.

Nastavi svoj put i dodje do malog potoka koji je trebao preci da bi stigao do sela. U blizini se nije nalazio most preko kojeg bi presao. Obicno ga je preskakao, jer je bio plitak i nije bio siri od jednog metra. Medjutim, te noci se iznenadi, jer nabujali potok bijase sirok vise od tri metra. Isao je tamo-amo kako bi nasao najuze mjesto preko kojeg bi mogao preskociti na drugu stranu, ali ga nije nasao. Trazio je, a potok je bujao.

Uskoro zadje sunce. Put postade mracan. Sjeti se da tog dana pocinje period u kojem selo uzima vodu za svoje usjeve. Voda iz rijeke se pusta kroz branu i potok buja. Kada se ispuni vodom, postane toliko veliki da ga niko ne moze preskociti. Bijase zbunjen i tuzan. Gledao je svoju novu i skupu odjecu. Osjecao je umor. Zamisljao je sta ce se desiti sa njegovom odjecom ako skoci i padne u vodu.

Naposljetku rece: – Ne mogu preci ovaj potok, niti mogu otici na svadbeno veselje. Okrenu se i krenu svojoj kuci. Bilo je kasno. Mjesec mu je osvjetljavao put. Osjecao je veliku glad.

– Bilo bi dobro da malo odmorim – rece sebi – ali sjedenje ce mi samo povecati glad! A u isto vrijeme nemam vise snage da pjesacim. Mnogo se umorio i ogladnio. Iznenada se sjeti hurmi koje je bacio na zemlju. – Gdje li su hurme?! – zapita se. Poce tragati za njima u nadi da ce ih naci. Ugleda korpu i u velikoj zalosti poce pipati oko nje. Brisao je i jeo hurme, prljave od zemlje. Njegova sreca bijase neopisiva dok je jeo hurme koje je prije nekoliko sati prosuo po zemlji!

U povratku kuci rece sebi: – Nikada vise necu bacati ono od cega ima koristi, makar to bila najmanja sitnica. Ona me moze obradovati kada je budem trebao. Ono sto mi danas ne treba, mozda ce mi sutra trebati!