Adabi govora
UVOD
Bitno pravilo, da znaš da je kultura ono što Allah objavljuje, i da ni u jednom slučaju ne smiješ reći suprotno.
Nakon blagodati Kur’ana, govor je jedno od najvećih blagodati…
Kaže Allah:
وَقُلْ لِعِبَادِي يَقُولُوا الَّتِي هِيَ أَحْسَنُ ۚ إِنَّ الشَّيْطَانَ يَنْزَغُ بَيْنَهُمْ ۚ إِنَّ الشَّيْطَانَ كَانَ لِلْإِنْسَانِ عَدُوًّا مُبِينًا
“Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi jer śejtan može posijati neprijateljstvo među njima…“(Sura El-Isra, 53)
a zatim Poslanika sallallahu alejhi we sellem: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti.“
Ili šuti ili govori lijepo, a od lijepog govori najljepśe!
ADABI
1. Da musliman ne priča osim lijepo, ispravno,
2. Da ne priča sve što zna,
3. Da ne priča svakome sve,
4. Da ne priča bez cilja, nego sa razlogom,
5. Da vaga dobro riječi prije nego ih izgovori. Najbolji su oni koji najviše šute po pitanju govora.
6. Da ne priča vulgaran govor,
7. Da ne uvija jezikom kao što krava uvija (ne uvija i ne opterećuje jezik prije izgovora te riječi), tj. da priča normalno, prirodno da ga razumiju svi,
8. Da priča polahko, lijepo, blago, umjereno i odmjereno, prirodno,
9. Da ne imitira druge muslimane
10. Da stiša, spusti svoj glas, osim kada potreba zahtjeva suprotno. Jedan od predznaka Sudnjeg Dana jeste dizanje glasa neznalica u džamijama prilikom rasprave.
11. Da razmišlja o onome što govori
12. Da pazi šta govori, da ne pogriješi, prije svega se misli na govor koji je grijeh.
13. Da govoriš tako da te ljudi čuju i shvate,
ADABI U GRUPI
14. Da se dvojica ne došaptavaju u prisustvu trećeg, osim u situaciji kada im treći dopusti na osnovu situacije. A ako ih je više od 3 , onda ne smeta,
15. Treba da šuti i sluša onoga ko ti priča
16. Da se okrene prema njemu, gleda u njega, sluša ga i ne prekida ga pa makar znao o čemu govori.
17. Da pažljivo sluša i razumije ono što mu poručuje govorom,
18. Da ostavi raspravu i ne raspravlja osim kada mora,
19. Da čuva tajnu i emanet, svaki razgovor 1 na 1 je PRIVATAN, svako dopisivanje, poziv i slično, a posebno ako ti kaže da to ostane među vama.
20. Da ne žuri, trči sa govorom prije starijeg, učenije, onoga ko je veći od njega po znanju, ugledu, godinama, poziciji.
21. Kada dolazi da poselami, krene sa desne strane, pa ako se neko od onih koji su stariji, učeniji itd., na lijevoj strani, da ode do njih, pa od njih krene ka desnoj strani i tako upotpuni sunnet.
22. A stariji je dužan da ukaže poštovanje učenome prije makar on bio mlađi od njega, a učen ne bi bio učen da ne poštuje starije.
23. Da ne kontrira i ne pametuje učenima
24. Da posebnu pažnju posveti svome babi
25. Da ne odgovara na pitanje kada ne bude pitan
26. Da mlađi ne govore više od starijih, učenijih, onih koji su preči da govore
27. Kada babo i sin odu u goste, da sin ne priča više od babe
I generalno pravilo: “KO PUNO PRIČA, PUNO GRIJEŠI.”
bilješka sa dersa: prof. Jasmin Durić