Adabi namaza

Pripremio: hfz. Edin Redžepović, prof.

Adabi namaza ili pravila lijepog ponašanja prilikom obavljanja namaza predstavljaju temeljnu komponentu ibadeta. Namaz, kao srž muslimanskog vjerskog života, nije samo skup fizičkih pokreta i učenja, već duboko duhovan čin koji zahtijeva potpunu predanost, skrušenost i odgovarajuće ponašanje. Adabi namaza pomažu vjernicima da ibadet obavljaju u skladu s Allahovim uputama i praksom poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Primjena ovih adaba osigurava da namaz bude ne samo ispravan u formalnom smislu već i duhovno ispunjen, povezujući vjernika s Allahom na najdublji mogući način. U ovom tekstu navest ćemo osnovne principe adaba namaza, kako bismo bolje razumjeli njegovu ulogu u postizanju skrušenosti i prihvatanja naših ibadeta kod Uzvišenog Allaha.

Iskrenost

Iskrenost u namazu suštinski je važna jer predstavlja temelj našeg odnosa s Allahom. Namaz, kao jedan od pet stubova islama, nije samo fizička aktivnost, već duboko duhovan čin kroz koji se vjernik povezuje sa svojim Stvoriteljem. Iskrenost u namazu znači da osoba klanja s punim uvjerenjem i prisutnošću srca, usmjeravajući se Allahu, a ne na svjetovne brige.

Kada smo iskreni u namazu, naš cilj postaje zadovoljstvo Allaha, a ne pohvala ili priznanje drugih. Ova iskrenost omogućava nam da namaz obavljamo duboko skrušeni i pokorni, što dodatno pojačava naš duhovni rast i svijest o Allahovoj prisutnosti.

Bez iskrenosti, namaz može postati rutina ili formalnost, bez prave vrijednosti ili duhovnog utjecaja na naš život. Iskrenost nam pomaže da naš namaz bude sredstvo pročišćenja srca, jačanja imana i izgradnje čvrste veze s Allahom. Allah, džellešanuhu, kaže: “A naređeno im je da samo Allaha obožavaju, da Mu iskreno, kao pravi vjernici, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju i zekat daju; a to je ispravna vjera.” (El-Bejjina, 5) Allah prima samo ona djela koja su učinjena iskreno radi Njega, bez licemjerja, želje za slavom ili bilo kakvog vida širka.

Potpuno i ispravno uzimanje abdesta

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Zar ne biste željeli da vas uputim na djelo radi kojeg Allah briše grijehe i podiže stupnjeve?” Ashabi rekoše: “Svakako, Allahov Poslaniče.” Na to Poslanik reče: “Upotpunjavanje abdesta u teškim uvjetima, mnoštvo koraka ka džamijama i iščekivanje namaza nakon namaza. To vam je istinsko bdijenje na Allahovom putu.” (Muslim, br. 251)

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio je ashabima ovo pitanje iako je znao kakav će biti njihov odgovor, jer u ljepotu njegovog podučavanja spada i to da ponekad ashabima postavi pitanje da bi im skrenuo pažnju na ono što će im se kazati. Tako im je rekao: “Hoćete li da vas obavijestim o djelu zbog kojeg Allah briše grijehe i podiže stepene?”, na što su oni odgovorili: “Svakako, Allahov Poslaniče”, odnosno: “Obavijesti nas o tome, želimo da znamo koje je to djelo kojim se brišu grijesi i uzdižu stepeni.” Tada im je Poslanik pojasnio koja su to djela.

Prvo: Upotpunjavanje abdesta u stanju kada je čovjeku mrsko da to uradi, kao što je naprimjer u zimskom periodu, kada je voda hladna, pa ako čovjek upotpuni abdest uprkos ovoj teškoći, to ukazuje na potpunost imana, i Allah time uzdiže stepene Svog roba, i briše mu grijehe.

Drugo: Da čovjek klanja pet dnevnih namaza u mesdžidu, kao što mu je i propisano, čak i ako je mesdžid daleko.

Treće: Da čovjek priželjkuje da klanja namaz, pa kada završi s namazom, njegovo srce priželjkuje i iščekuje naredni namaz, a to doista ukazuje na čovjekov iman i ljubav prema namazu. Ukoliko bude iščekivao namaz za namazom, time će mu Allah podići stepene i obrisati grijehe. Zatim nas je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da je ustrajnost u čistoći (šerijatskoj), namazu i ibadetu poput bdijenja na Allahovom putu.

Osman b. Affan, radijallahu anhu, kazuje: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Ko se na lijep način abdesti, njegovi grijesi će izaći iz njegovog tijela, pa čak i ispod njegovih noktiju.'” (Muslim, br. 245)

Dakle, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, skreće nam pažnju na to da će onome ko se abdesti, vodeći računa o svim sunnetima abdesta, to biti uzrok da mu se oproste grijesi sve dok posljednji ne izađe ispod noktiju na rukama i nogama.

Pravovremeni dolazak na namaz

Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u brojnim hadisima naglašavao je važnost ranog odlaska u džamiju, ističući da je to čin koji donosi brojne blagodati i nagrade. U jednom hadisu kaže se: “Kada neko od vas uzme abdest i upotpuni ga, zatim ode u džamiju s jedinom namjerom da klanja, za svaki korak koji napravi Allah će mu povećati stepen i izbrisati grijeh dok ne uđe u džamiju. Kada uđe u džamiju, on je u namazu sve dok ga namaz zadrži, a meleki mole za njega sve dok je na mjestu gdje je klanjao, govoreći: ‘Allahu, oprosti mu! Allahu, smiluj mu se!’ sve dok ne uznemiri druge ili dok ne izgubi abdest.” (Buhari, br. 477; Muslim, br. 649)

Ovaj hadis jasno ukazuje na važnost ne samo obavljanja namaza nego i pripreme za namaz u vidu ranog dolaska u džamiju. Rani odlazak u džamiju ukazuje na iskrenost u ibadetu, želju da se stigne na vrijeme i u potpunosti posveti Allahu. Pored toga, hadis nas uči da svaki korak ka džamiji donosi nagradu, što podstiče vjernika da ne odgađa odlazak i da se trudi da stigne ranije kako bi iskoristio te blagodati.

Raniji dolazak u džamiju pruža priliku za dodatne ibadete, kao što su sunnet-namazi, učenje Kur’ana ili zikr. Iskrenost i žar u ovim pripremama ogledaju se u tome koliko ozbiljno pristupamo svom ibadetu i koliko cijenimo priliku da se što bolje pripremimo za susret s Allahom u namazu.

Spominjanje Allaha prilikom izlaska iz kuće

Redovito učenje dova prilikom izlaska iz kuće i ulaska u kuću pomaže vjerniku da se stalno prisjeća Allaha i Njegove milosti. Naprimjer, prilikom izlaska iz kuće preporučuje se izgovoriti dovu: “Bismillahi, tevekkeltu alellahi, la havle ve la kuvvete illa billah! — U ime Allaha, u Njega se uzdam, nema moći ni snage osim kod Allaha!” Ova dova podsjeća vjernika na to da je svaki njegov korak pod Allahovim nadzorom i da se oslanja na Njega u svakom trenutku.

Također je preporučeno učiti dovu: “Allahumme inni euzu bike en edille ev udalle ev uzille ev uzelle ev azlime ev uzleme ev edžhele ev judžhele alejje! — Allahu, utječem Ti se da ne zalutam ili da nekoga u zabludu ne odvedem, ili da ne pogriješim, ili da nekoga ne navedem na grijeh, ili da nekome nasilje ne učinim, ili da neko prema meni nasilje ne učini, ili da prema nekome nerazumno postupim, ili da neko prema meni nerazumno postupi!'” (Ebu Davud, br. 5088, vjerodostojan)

Dostojanstven i smiren hod do džamije

Smirenost hoda prilikom odlaska u džamiju od izuzetne je važnosti, jer odražava poštovanje prema ibadetu koji ćemo obaviti i svjesnost o veličini onoga ka čemu idemo — susretu s Allahom. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je na važnost ove smirenosti u više navrata. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čujete ikamet, idite na namaz smireno i dostojanstveno, ne žurite. Ono što stignete klanjajte, a ono što ste propustili, upotpunite.” (Buhari, br. 636, i ovo je njegova verzija; Muslim, br. 602)

Ovaj hadis nas uči da, iako je odlazak na zajednički namaz u džamiji veoma važan, način na koji to činimo također nosi veliko značenje. Smirenost u hodu odražava skrušenost i poštovanje prema ibadetu. Umjesto da žurimo i možda dođemo zadihani ili uznemireni, trebali bismo se kretati smireno, misli usmjerenih ka Allahu i namazu koji ćemo obaviti.

Spominjanje Allaha prilikom ulaska u džamiju

Spominjanje Allaha prilikom ulaska u džamiju ima veliku važnost jer nas podsjeća na svetost mjesta u koje ulazimo i priprema nas za susret s Allahom. Ovaj čin spominjanja Allaha ne samo da donosi bereket, već čisti srce i um, pomažući nam da uđemo u džamiju s iskrenim nijetom i skrušenošću. Jedan od propisanih zikrova prilikom ulaska u džamiju jeste: “Bismillahi, ves-salatu ves-selamu ala resulillah. Allahummagfir li zunubi vefteh li ebvabe rahmetike! — U ime Allaha, neka su blagoslov i mir na Allahovog Poslanika. Allahu moj, oprosti mi moje grijehe i otvori mi vrata Svoje milosti!” (Ahmed, br. 25878; Ibn Madža, br. 771; pogledati: Miškat, br. 731.)

Ovaj zikr izražava nekoliko važnih elemenata:

• Svijest o Allahovom prisustvu. Kada spomenemo Allahovo ime prilikom ulaska u džamiju, prisjećamo se da ulazimo u posebno mjesto gdje je prisutna Allahova milost. Ovo nas podsjeća na svetost i poštovanje koje trebamo imati dok smo u džamiji.

• Traženje oprosta. U ovoj dovi tražimo oprost od Allaha, priznajući svoje greške i grijehe. Ova svjesnost vlastite nesavršenosti vodi nas ka većoj skrušenosti i poniznosti u ibadetu koji slijedi.

• Otvaranje vrata milosti. Molimo Allaha da nam otvori vrata Svoje milosti. Ovo je znak da priznajemo svoju potrebu za Allahovom pomoći i milošću u svakom aspektu našeg života, uključujući našu sposobnost da se ispravno molimo i budemo skrušeni u namazu.

Ne sjedati prije nego što se klanjaju dva rekata

Ebu Katada es-Sulemi, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Kada neko od vas uđe u džamiju, neka klanja dva rekata prije nego što sjedne.” (Buhari, br. 444) Dakle, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče nas da, kada uđemo u džamiju u bilo kojem vremenu i radi bilo čega, klanjamo dva rekata prije nego što sjednemo. Ta dva rekata nazivaju se tehijjetul-mesdžid — pozdrav džamiji.

Izbjegavanje preplitanja prstiju

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada neko od vas temeljito uzme abdest, a potom krene u džamiju, neka ne prepliće prste, jer je on već u namazu.” (Ebu Davud, vjerodostojan)

Posvećenost ibadetu prilikom čekanja namaza

Dok čovjek čeka namaz, preporučuje se da zikri, upućuje dovu i uči Kur’an, s tim da se ne ometaju ostali klanjači. Onaj ko sjedi i iščekuje namaz isto kao da je u namazu, tj. njemu se pišu sevapi dokle god ga namaz sprečava da ode. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je izašao da klanja jacija-namaz u njegovom zadnjem vremenu, rekao: “Niste prestali biti u namazu sve dok ste iščekivali namaz.” (Buhari, br. 5869; Muslim, br. 640)

Meleki stalno čine dovu za onoga ko iščekuje namaz. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Meleki donose salavat na svakog od vas dokle god je na mjestu na kojem je klanjao, govoreći: ‘Gospodaru, oprosti mu! Gospodaru, smiluj mu se!'” (Buhari, br. 445)

Skrušenost u namazu

Skrušenost je srž i duša namaza. Namaz bez skrušenosti i prisustva srca poput je tijela bez duše. Ibn Redžeb, rahimehullah, kaže: “Suština skrušenosti ogleda se u mehkoći i smirenosti srca, pokornosti, poniznosti i skrušenosti. Kada se srce skruši, slijede ga svi ostali udovi i organi, jer su oni pod njegovom kontrolom.” (Ibn Redžeb, Fethul-bari fi šerhi Sahihil-Buhari, 6/367)

Uzvišeni Allah kaže: “Uspjeli su vjernici, oni koji su u svojim namazima skrušeni.” (El-Mu’minun, 1–2) Stoga, ukoliko osoba ne bude skrušena u namazu, neće biti od onih koji će uspjeti.

Čovjek od svog namaza ima onoliko koliko je prisutan u njemu. Nekad dva čovjeka klanjaju jedan pored drugog, forme su im identične, ali razlika u njihovoj nagradi je kao razlika između nebesa i Zemlje. Čovjek od svog namaza ima onoliko koliko je srcem prisutan u njemu. Šta to, zapravo, znači? Za onaj dio namaza u kojem čovjek bude prisutan svojim srcem imat će nagradu i nagrada će biti shodno svjesnosti i prisutnosti srca. S druge strane, onaj ko ne bude srcem prisutan u namazu, zbog toga zaslužuje kaznu. Iz tog razloga je Allah iz Svoje apsolutne milosti propisao nafile da bi njima osoba upotpunila manjkavosti koje su se desile u toku farz-namaza. Srž samog namaza jeste da srce u potpunosti bude prisutno i da se u cijelosti preda i okrene Allahu, jer stoji ispred Njega, Uzvišenog.

Pridržavati se sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u namazu

Klanjati namaz onako kako ga je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ima ključnu važnost u životu svakog muslimana. Namaz je centralni čin ibadeta u islamu i predstavlja direktnu vezu između vjernika i Allaha, džellešanuhu. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Klanjajte onako kako ste vidjeli mene da klanjam.” (Buhari, br. 6008) Ovim riječima časni Poslanik jasno ukazuje na potrebu da namaz klanjamo onako kako je to on činio, jer je on najbolji vodič u tome kako da ispravno i s punom skrušenošću obavimo ovaj ibadet.

Slijediti Poslanika u načinu obavljanja namaza znači da se pridržavamo sunneta, odnosno tradicije koju je on uspostavio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je uzor u svemu, a posebno u obavljanju namaza, koji je srž vjerskog života. Poslanikova pažnja prema detaljima, skrušenost i način na koji je usmjeravao svoje srce i misli prema Allahu u namazu, predstavljaju ideal kojem svaki musliman treba težiti.

Adabi namaza pomažu nam da osjetimo slast namaza, da ga ne doživljavamo samo kao obavezu, već i kao jedan od načina za duhovno pročišćenje i izgradnju boljeg karaktera, pomažu nam da uvijek budemo svjesni važnosti pokornosti, skromnosti i potpunog predavanja Allahu. Kada se pridržavamo namaskih adaba, naš namaz postaje kvalitetniji.

Kada klanjamo namaz, pravilno primjenjujući namaske adabe, tada namaz postaje sredstvo koje nas ne samo povezuje s Allahom već i poboljšava naše ponašanje i odnose s drugim ljudima, čineći nas boljim muslimanima i članovima zajednice.