Ah, taj sabur…

Razgovaram danas sa jednom sestrom, sa kojom se dugo nisam čula. Spomenu ona jedno moje iskušenje, uz konstataciju: “Ti se mašallah baš dobro držiš i boriš. Meni da se to desilo, ja bi samo plakala i ležala. Ne bih imala volje ni za šta.“ Osmjehnem se i zašutim. Kažem: „Elhamdulillah, pa je to iskušenje bilo meni, a ne tebi. Bez obzira koliko nam se činilo teško, to je sigurno najbolja opcija koja se desila (najbolje rješenje za nas).“
____________

Kako nam se samo neka iskušenja čine teška, nezamisliva. Kako se samo raspadamo na komadiće od same pomisli na njih. A onda, baš ta iskušenja nas zadese. I mi ih zagrlimo snažno, i saživimo se sa njima. Prihvatimo ih, dodamo u košaru svoga života, i nosimo uspravno ne pokazujući da su nam teret. A nisu sigurno tu tek tako, bez ikakvog razloga. Gospodar nas najčešće iskušava sa onim što najviše volimo, sa onim do čega nam je najviše stalo. Jer, moramo da dokažemo da nam je On ispred svega, draži od svega. Pa i od toga „najdražeg“. Izgubimo nešto, a onda nam On ispuni tu prazninu: saburom, ljubavlju prema Njemu i vjerom u Njega. I na kraju, makar prošle i godine čekanja, zamijeni boljim.

Svako iskušenje je jedan ispit. I za svako iskušenje naš Gospodar je već unaprijed pripremio najbolje rješenje. Iskušenje nije naš test na dunjaluku, ono je test našeg odnosa prema Njemu, našeg zadovoljstva Njegovom odredbom. I kada se sve ruši, raspada trebamo znati da On u jednom treptaju oka može sve popraviti i promijeniti. Svaku nedaću otkloniti, svaku suzu obrisati. I osmijeh vratiti.

Iskušenja su, ma kako se to nama činilo, velika blagodat od Njega. Ili nas čiste od grijeha, ili nam podižu stepen. Ili nas je On odabrao za one koji će nagradu svoju bez polaganja računa dobiti. A kako je to divna blagodat od Njega! Čini nam se nešto loše, a ono bude dobro po nas. Jer, mi ne znamo ono što naš Gospodar zna. Mi vidimo samo jednu (vanjsku) stranu svega, a On zna i ono što je skriveno. On zna naše tajne razgovore, namjere i planove. I svakim iskušenjem, On nas od nečeg težeg i bolnijeg štiti. U to moramo biti ubijeđeni.

Kada majka malom djetetu zabrani da dodirne vruću peglu, ona zna zašto mu to brani i zna koliko je to loše za njega. Ili ako ono nešto uzme, a ona mu to oduzme, jer bi se moglo povrijediti time. Dijete to ne zna, zato plače i ljuti se. A kad bi samo znalo, zar bi se ljutilo i plakalo? Zar bi bilo očajno? A gdje je tek Njegova ljubav prema nama i Njegova zaštita?!
_____________

Ah, taj sabur…

Zadovoljstvo Njegovo.

Siguran put do Dženneta, bez polaganja računa.

Teret koji se nosi bez žaljenja.

Osmijeh koji sakriva bol.

I od srca riječi: „Hvala Ti Allahu na svakom stanju.“

Proći će svakako sve. Prije ili kasnije. A bez Gospodara i zadovoljstva Njime, sve je izgubljeno. Sve dok imamo Njega i Njegovu ljubav, naša pobjeda je sigurna. A naša istinska pobjeda je ući u Džennet duša smirenih, koje su zadovoljne Njime i kojima je On zadovoljan.