Ako se ove dvije stvari nađu kod tebe nadaj se izlazu iz iskušenja i problema

“Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva…” (En-Naml, 62) Allah stavi čovjeka na iskušenje i time čovjek postaje nevoljnikom, a to istovremeno predstavlja polovinu uvjeta za izlaz iz nevolje, kao što se navodi u predhodnom ajetu. Da bi se Uzvišeni Allah odazvao čovjeku, potrebno je da se ispuni dvoje: da je čovjek nevoljnik i da svoj jad počne iznositi Allahu.

Bolesnik je nevoljnik, je li tako!? Siromah je nevoljnik! Ali, kako šejtan nastoji zavesti i prevariti čovjeka, tako i u ovom slučaju dolazi čovjeku jer zna da Allah traži samo dvije stvari i ako ih čovjek ispuni, Gospodar svjetova će mu dati. Šta će mu dati? Uzvišeni Allah kaže: “Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva…” (En-Naml, 62) Allah nije rekao da “liječi od bolesti” ili da “siromahu daje bogatstvo”. Ne! Uzvišeni Allah kaže: “…i otklanja zlo…”, kao što ga je otklonio od Musaa, alejhis-selam. “…i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja.”

Vidjet ćeš bolesnike koji idu i traže nekoga da im uči. Je li tako? Zabrinuti traži nekog ko će za njega doviti. Je li Allah to od tebe tražio? Ne. Allah traži dva uvjeta, a oba se nalaze pri tebi. Zašto onda ideš? U takvim situacijama Iblis kaže: “Htio ili ne htio, ti si nevoljnik i neću te pustiti da doviš. Učinit ću da dovedeš drugoga koji nije nevoljnik da za tebe upućuje dove.”

Onda imamo nevoljnika koji ne dovi i traži drugog da upućuje dove za njega i imamo onoga koji dovi, a nije nevoljnik. Zbog ovakvog odnosa prema dovi, odužilo se stanje nevolje u kojem se nalazimo. Odgodilo se otklanjanje zla od nas. Tako mi Allaha, bolesnik, onaj koji je u nevolji, umjesto da u takvom stanju upućuje dove Allahu, on razmišlja o tome da li će se šejh, učač rukji, javiti ili ne da li će naći nekoga ili ne. Allah to od tebe ne traži. Allah je rekao: “Onaj koji se nevoljniku odaziva…”, a nije rekao: “Ako nekoga dovede da upućuje dove za njega”, nego želi da Mu ti, čije srce plamti, upućuješ dove, ti koji zbog brige ne spavaš, ti koji si u autu i razmišljaš o svojim problemima… Želi od tebe da zastaneš, u jednom času dana ili noći, i učiniš sedždu ne želeći ustati, a zatim kažeš: “O Gospodaru, trebam, trebam, trebam… Molim Te za pomoć”

Sa predavanja šejha Abdulmuhsina Ahmeda
Obrada: YouTube kanal: Džemat Donji Gostović
Za N-um.com pripremio Admir Čomić
___________________________________

Jedan arapski šejh ispričao je na svom predavanju sljedeće: “Jedan čovjek nazvao me na telefon i počeo mi iznositi svoje probleme. Kako je razgovor tekao, on je sve više i više plakao i govorio o mnogobrojnim problemima koji su ga bili pritisnuli. Zaista me je dirnula njegova priča, pa sam mu rekao: “Vallahi, kao čovjeka, ovaj tvoj govor me rastužio i volio bih da ti mogu pomoći, ali, i ja sam, kao i ti, slabašni čovjek i ne mogu promijeniti tvoju situaciju. Nego, preporučio bih ti da se probudiš u zadnjoj trećini noći i da padneš na sedždu Uzvišenom Allahu, i da Njemu, isto ovako kao što si meni, otvoriš svoje srce, da Mu izneseš svoje svoje probleme i da Ga zamoliš da ti pomogne, a On je jedini kadar da to učini.”

Sedam dana nakon tog razgovora, taj čovjek me ponovo nazvao i rekao: “Ovo što si preporučio meni, obavezno preporučuj svakom drugom ko te nazove i ko ti se požali da su ga pritisnuli problemi. Ja sam postupio onako kako si mi rekao i već poslije dvije-tri noći provedene u noćnom namazu, počeo sam primjećivati promjene u svom životu, a, evo, sada su se moji problemi riješili.”