Allahova uputa je nešto najdragocjenije što imamo

Prije oko tri godine, Uzvišeni Allah podario mi je uputu, mada i prije toga nisam bio nešto nepokoran, ali nisam redovno obavljao namaz, što je gore od svega… Ali, bio sam svjestan Allaha, u nevolji bih Ga uvijek dozivao, a On bi mi se odazivao. Kao i svi, i ja sam imao iskušenjā, ima ih i danas, hvala Allahu na svakom stanju. Negdje sam pročitao da, kada je čovjek tužan, treba da ode u prirodu i sjedi među krošnjama stabala, te da će se tamo smiriti i odmoriti…

Tako bih i ja, kada bi me nešto pritislo, otišao nedaleko od kuće i sjedio na jednoj livadi sa pogledom na selo, među krošnjama stabala. Jednog dana bio sam tužan, zabrinut, imao sam problema u kući itd. I kao i obično, izađem iz kuće i odem prošetati, sjedio sam tako na toj istoj livadi, uzdisao, razmišljao… A onda me je Allah nadahnuo i ja sam rekao: “O Allahu… olakšaj mi...”, pa sam sebi rekao: “Čekaj, ti hoćeš da ti Allah olakša, a nepokoran si Mu!” Subhanallah, kao da mi se Allah odmah odazvao.

Istog trenutka donio sam odluku o redovnom obavljanju namaza, i tada počinje moj preporod… Počeo sam više na internetu da učim o svojoj vjeri, da više pratim naše daije, isto tako moram da kažem da sam se puno okoristio na portalu N-um.

Od tog momenta počeo sam odmah da kupujem islamske knjige, koliko se sjećam prva je bila Tahavijska akida, Saliha Fevzana, hafizahullah, onda Svojstva Poslanikovog, ﷺ, namaza od abdesta do zikra, Safeta Kuduzovića, hafizahullah itd. Šta god bih pročitao, upijao bih to i primjenjivao, bio sam željan znanja. Također bih volio otići na studije u Medinu, ali zato mi treba malo novca, tako da će to malo pričekati…

Uskoro je došao i ramazan, ja Rabb, prvi ramazan u životu koji sam čitav ispostio. Od dana kada sam počeo da klanjam “novim” načinom klanjanja, počinju i ogovaranja, ismijavanja i starih i mladih: “Jesi to i ti otišao u leptiraše?”, “Što ti dižeš ruke?”, “Pomustafio se”, a čini mi se da su najgori oni pogledi itd. Također je bilo puno pogrdnih naziva od moga oca, a on je notorni alkoholičar (pijančenja, psovke, i još mnogo toga), ali treba se strpjeti, strpljivost je doista lijepa i daje lijepe plodove.

Naprimjer, za ramazan nas je bilo jedno ili dvoje, a sada nas je puno više, puno se propisa naučilo, moje sestre koje su bile otkrivene sada nose hidžab, elhamdulillah. Allah uputi jednu osobu, a onda ta ista osoba bude sebeb da se još neko vrati Allahu, neizmjerna je Allahova milost.

Teško je bilo, pogotovo u sredini gdje je većina ljudi nepokorna Allahu, legnem navečer da spavam, okrećem se, preznojavam se… Dođe mi da sve ostavim, ali znam da sam na istini i da ne smijem posustati. Ali, s vremenom čovjek očvrsne imanski i sve mu to uz Allahovu pomoć postane lahko. Negativne stvari koje su bile pri meni nisam odjednom ostavio, već jedno po jedno, radio sam na sebi…

Što god čovjek više spozna Allaha, bit će mu lakše ostaviti grijehe, treba da je uvijek svjestan Allahovog nadzora, da razmišlja o Džennetu i Džehennemu itd. Također jako je važno kloniti se lošeg društva, znalo se desiti da sjedimo na kahvi i kada ja kažem da idem klanjati, oni negoduju: “Sjedi, neka te”, “Naklanjat ćeš”. Tako da, ako čovjek bude slab, vrlo lahko može popustiti u vjeri, zato je najbolje da ih se riješi i nađe sebi dobro društvo.
___________

Allahova uputa je nešto najdragocjenije što imamo, i ne smijemo se sa njom poigravati, zato se Allahu moramo stalno zahvaljivati i obraćati Mu se pokajnički. Zato pozivam svoju braću i sestre, mlade i starije, da se vrate Allahu pokajnički i da ne traže sreću na pogrešnom mjestu, jer istinska je sreća u pokornosti Onome Koji nas je stvorio.

Isto tako poručujem onima u iskušenju, da jedino Allah može otkloniti od vas tu nevolju i možda je baš to iskušenje alarm da se vratite Allahu. Allah vas nagradio što ste pročitali, i na kraju, sva zahvala pripada Allahu, neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika.

Brat V. M.